Прети ли нам све већа криза?

Preti li nam sve veća kriza?

20 jula 2015

marina-ragus 65451522Piše: Marina Raguš

Migranti sa Bliskog Istoka i severa Afrike, postaju sve veći problem za Evropu, pa tako i za Srbiju koja se nalazi na zapadnobalkanskoj ruti migracija naroda, kakve se ne pamte od Drugog svetskog rata.

Samo u prvoj polovini tekuće godine azil je zatražilo 37 389 migranata, što je prema rečima nadležnih osam puta više u odnosu na isti period 2014. godine. Prema rečima srpskog premijera, prihvat migranata državu dnevno košta 15 000 evra! I, s obzirom da statistike svih nadležnih međunarodnih agencija beleže dramatičan porast migranata, uz podatak da će Mađarska do kraja godine zaštiti svoju granicu od ilegalnih prelazaka žičanom ogradom-Srbija se nalazi pred humanitarnom krizom ozbiljnih razmera.

Privreda Srbije koja ne može da podrži budžetske pozicije poput redovnih plata i penzija (koje su upravo zbog toga smanjene u procentima teško održivim za normalan život građana Srbije), sa prilivom migranata koji dnevno stižu u Preševo, u brojevima izraženo između 700 i 900 ljudi, može samo da otpozdravi bolje dane. Podjednako kao i građani. Finansijska sredstva koja su potrebna za prihvat migranata dolaze iz budžeta koji potpisuje reforme na rashodnoj strani, i koji se puni iz poreskih davanja građana i „privrede“ Srbije. Ukoliko je podatak, da prihvat migranata Srbiju dnevno košta 15 000 evra precizno utvrđen, onda bi ukupno i to samo za prihvat trebalo (samo za tekuću godinu) da se sabire za svaki dan u mesecu i množi brojem meseci.

Da li, onda, govorimo o pravoj humanitarnoj katastrofi koja pogađa kako građane Srbije, tako i migrante kojima ne može (jer nema odakle) da se pruži adekvatan prihvat, nega i ishrana. Dakle, situacija je u ovom trenutku mnogo ozbiljnija nego što se o tome zaista i govori. Prema najavama međunarodnih institucija kojima je u mandatu da se bave ovim pitanjem, broj migranata samo će u talasima rasti.

Ministar untrašnjih poslova Mađarske, koja je naletela na salvu kritika zbog izgradnje žičane ograde na svojoj granici kako bi umanjila broj ilegalnih prelazaka državne granice, Sandro Pinter rekao je da su od početka ove godine do danas u Mađarsku ušla 81 333 migranta, od toga 80 724 iz Srbije:

„Mađarska ne može izdržati priliv od 160 000 migranata godišnje na ovaj broj stanovnika i zato gradimo ogradu“, rekao je Pinter.[i] Pritom, ograđivanje granice, mora se i to reći, nije mađarski „izum“. Sve države koje su na „udaru“ nesrećnih ljudi koji beže glavom bez obzira od pošasti rata izvezenih na njihove teritorije, uradile su slično ili potpuno isto. Jer, sve imaju isti problem: da bi se na civilizovan način pomoglo ljudima (a to su ljudi, a ne prema standardima EU „kvote“) potrebna su ogromna finansijska sredstva. Za privrede u recesiji, kakva je danas situacija u periodu Druge velike depresije na Europskom tlu, to je neizdrživo opterećenje. Stoga, EU nema adekvatno rešenje za problem migranata čiji je broj sve veći a stanje u kojem su sve teže.

Iako se u domaćim medijima retko može pronaći potpun izveštaj o tome kako se druge zemlje bore s migracijama, kako izgledaju prihvati i tretman nesrećnih ljudi, a posebno problemom kako je došlo do takvog talasa migranata-svetski mediji poklanjaju ozbiljnu pažnju vrlo ozbiljnom problemu.

„Zaboravite grčku krizu i britanski referendum, ovaj plimski talas migranata može postati najveći problem za Evropu posle Drugog svetskog rata“, napisao je s potpunim pravom, Majkl Burlih za Dejli Mejl.[ii]

Britanija, niti EUropa pomažu francuskom Kaleu po pitanju migrantske krize“[iii] izjavila je Nataša Bukart, gradonačelnica Kalea za Raša Tudej. Da li smo mi u Srbiji videli ozbiljan izveštaj šta se zapravo desilo u Kaleu, i do kakvog problema je došlo između Britanije i Francuske zbog migranata? Naravno, da ne. A, u Kaleu je u jednom momentu došlo do prave bezbednosne krize. Migranti su probili pa zapalili ograde, presretali transportne kamione i neretko se na silu ubacivali u prvo prevozno sredstvo koje im se našlo na putu želeći tako da dođu do određenih destinacija. Vozači kamiona bili su prestravljeni i nemoćni da bilo šta urade i svaki od njih je ponavljao „pitanje je samo vremena, kada će neko od nas biti ubijen“[iv]. Britanske i francuske vlasti međusobno optuživale za problem koji nijedna od zemalja ne može, u stvari da reši. Koja to ograda može, uopšte, bilo koga ko je u nevolji da spreči u nameri da je pređe?!

Desetine i stotine hiljada ljudi koji beže iz razrušene Libije i ratom pogođene Sirije, sasvim sigurno ne. Upravo su ova dva događaja, NATO intervencija u Libiji (2011) i američko vojno „rešavanje“ stanja u Siriji, ili rušenje „nelojalnog“ Asadovog režima radikalizovale kako džihadiste, inicirale stvaranje Islamske države, tako i na površinu podigle kriminogene strukture koje su od ove dve zemlje napravile pakao na Zemlji. Samo iz Sirije, od početka sukoba do danas, prema zvaničnim podacima, pobeglo je oko četiri miliona ljudi. Za sever Afrike, koji je nekako bio i radni centar za lokalne migrante koji su iz siromašnih afričkih zemalja odlazili na rad u Libiju, ova zemlja kao i sam sever kontinenta postale su tačke sa kojih se preko Mediterana beži u Evropu. Nekada uređena i za afrički kontinent bogata Libija danas je ruina kojom haraju bande, caruje kriminal, prete džihadisti.

Prema podacima FRONTEKSA, samo u prethodnoj godini broj migranata se uvećao za 170 odsto u odnosu na 2013: Preko istočne mediteranske rute u prethodnoj godini bilo je 50 834 nelegalnih prelazaka morskih granica i to najviše ljudi iz Sirije, Avganistana i Somalije. Na kopnu, ilegalno je prešlo granice 6 777 ljudi iz Sirije, Avganistana i Iraka. Zapadno balkansku rutu ilegalno je prešlo 43 357 ljudi iz Avganistana, Sirije i takozvanog Kosova. I, to samo prema zvaničnim podacima za prethodnu godinu. Samo Sirijci predstavljaju najviši procenat među migrantima (28) odsto.[v]

Mediteran je ubrzo postao groblje migranata, i ne retko smo gledali scene horora kroz koje su prolazili ljudi bežeći od jednog pakla i okončavajući život u dubokom plavom moru. Italija, koja nije mogla nemo da posmatra kako Mediteran guta stotine života nesrećnih migranata, pokušala je preko projekta Mare Nostrum da spase što veći broj života. Međutim, troškovi „potrage i spašavanja“ prevazilazili su mogućnosti italijanske privrede koja, takođe beleži recesiju. Devet miliona evra ili 11,5 miliona dolara dnevno koliko je „koštao“ projekat bila je, bez pomoći EU, nemoguća misija za Italiju. Da li je EU pomogla? Naravno, da ne. Zvaničnici EU pozvali su se na Dablinski protokol prema kome svaka država ima obavezu da se stara o azilantima koji kada kroče na njeno tlo postaju samo njen problem!

Ovde nismo pomenuli i podatak da sama Italija po migrantu dnevno izdavaja između 35 i 45 evra, i kada se sve to zbroji dobijamo mađarski odgovor. Orban je upozorio EUropu na ozbiljnost situacije, a kada je video kako prolaze ostale članice EU morao je da zaštiti nacionalni interes svojih građana i pronađe rešenje koje je u stvari samo „prepisao“ sledeći primer drugih zemalja koje se godinama bore s istim problemom. Opet, da li je EU reagovala u slučaju ograđivanja, pa tako i pravljenja ozbiljne potencijalne krize za Srbiju? Naravno, da ne. Makar ne suštinski. Zašto? Mađarska je kapija za ulazak u zonu Šengena, a migrantima su najčešće destinacije Nemačka, Austrija, Francuska. Dakle, svako štiti sebe. I, toliko o solidarnosti unutar EU.

Za Srbiju, na ruti plimskog talasa migranata, to znači u perspektivi ozbiljan finansijski, humanitarni i bezbednosni problem.

Ali, o tome sledeći put.

[i] http://balkans.aljazeera.net/vijesti/madarska-podigla-prvi-dio-ograde-prema-srbiji[ii] http://www.dailymail.co.uk/news/article-3141005/Tidal-wave-migrants-biggest-threat-Europe-war.html#ixzz3ePMs2ECy[iii] http://rt.com/news/270172-calais-mayor-interview-migrants/[iv] http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/immigration/11698636/Calais-crisis-Migrants-erect-barricades-to-snare-lorries-bound-for-UK.html[v] FRONTEX, EASTERN European Borders, Annual Risk Analysis 2015, Western Balkan Annual Risk Analysis 2015

(Fond starteške kulture)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *