Приштина уводи таксе на миг Запада

Priština uvodi takse na mig Zapada

26 novembra 2018

Piše: Vladimir Đukanović

Nije mala stvar izvojevana pobeda u Dubaiju i to što tzv. Kosovo nije ušlo u Interpol. Zapravo, ovo je dokaz da je Srbija ojačala svoju diplomatiju i da ume da se bori protiv najvećih sila na diplomatskom polju. Direktnim lobiranjem, posvećenošću, povlačenjem za rukav, kako god. Pobeda je herojska i zaista je za poštovanje.

Međutim, nisam euforičan, jer sam svestan šta nam sledi. Svima je jasno da Srbija jača na svakom polju – ekonomskom i vojnom pre svega, a sve više i na političkom. To je alarm koji već sada uveliko blinka crvenim svetlom, jer zapadno čedo po imenu država Kosovo kako vreme odmiče gubi na svakom polju. Otuda se projektantima tog nedonoščeta žuri da što pre reše statusno pitanje njihovog čeda, a da bi to uradili što povoljnije, moraće da pribegnu radikalnijim pritiscima prema Srbiji.



Neko će reći da su nebitne države povukle priznanje nezavisnosti Kosova. Možda je to – ako se pogleda moć tih zemalja – istina, ali one su dokaz poraza američko-britanske diplomatije po pitanju Kosova i Metohije, jer svaka od tih država trpela je zastrašujuće pritiske, ali je, bez obzira na svoju veličinu i moć, odolela silnima. Preko tih poraza, SAD, Britanija i njihovi saveznici svakako neće preći olako. Nemoguće je da takve sile dopuste da ih neka Srbija pobeđuje na diplomatskom polju i zato sam više nego siguran da će tek sada na nas krenuti užasni pritisci. Otuda, pobeda izvojevana u Dubaiju mora da se posmatra kroz prizmu poslovice da se u dobru ne ponesemo, a da se u zlu ne ponizimo, jer posle dobra koje smo izvojevali, sledi zlo gde će pokušati da nas nateraju na poniženje.

Nisam neko ko voli da ublažava situaciju. Ne volim ni da prenagljujem sa zaključcima. Međutim, kad vidim da tzv. Kosovo bez ikakvih problema može da ne ispuni nijednu tačku iz sporazuma za koji je Evropska unija garant i da za to nema nikakvu sankciju (naprotiv, većina zemalja Evropske unije, uz Veliku Britaniju i SAD, žele još da ih nagrade ulaskom u Interpol), onda nije mnogo potrebno da se izvuče zaključak do kojih granica je najmoćnija zapadna diplomatija spremna da ide da bi svoje nedonošče izgurala kao nezavisnu državu.

Sve ove takse što tzv. Kosovo uvodi prema Srbiji nisu plod ideja nikakvog Haradinaja, niti Tačija. Njima kao pionima je rečeno da to urade, jer same po sebi te mere su van svake pameti i logike. Ali, kada se pritisci pojačavaju, posebno kada je jasno da dosadašnji nisu urodili plodom, onda se razum sve više gubi. Kada se razum skroz pogubi, rat je poslednja opcija. Kako sada stvari stoje, plašim se da dobar deo zapadnih zemalja Balkan gura ka toj opciji ne razmišljajući o stravičnim posledicama koje mogu da uslede.

Više je nego očigledno da zapadne zemlje nemaju više nikakvu nameru da se razgovori Beograda sa Albancima nastave. Njihov cilj je da ti pregovori propadnu, a da Srbija bude krivac za njihovu propast, što bi bio povod za davanje zelenog svetla već uveliko uspostavljenoj, mada još uvek ne i ozvaničenoj, vojsci tzv. Kosova da pokrene akciju upada u srpske sredine radi tobožnje odbrane suvereniteta Kosova. Srbija tada ne bi imala izbora, osim da se i ona vojno uključi u odbranu svog naroda, a tada nastaje totalni haos i lagano Balkan odlazi u nepovrat.

Srbija prioritetno mora sve da učini kako bi sačuvala mir. No, pošto je sve očiglednije da najveće zapadne sile taj mir ne žele, samim tim Srbija je dužna da se pripremi i za rat. Tu opciju ne smemo nikako da isključimo, a i baš zbog toga moramo još više da radimo na poboljšanju našeg dilomatskog položaja i osnaženju Srbije u svakom pogledu.

Braćo Srbi, spremajmo se.

(Standard)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *