PROJEKAT SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA: Počelo rušenje Putina i prisvajanje ruske nafte i gasa

PROJEKAT SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA: Počelo rušenje Putina i prisvajanje ruske nafte i gasa

24 februara 2014

1392718901_us-russia-plunging-into-new-cold-warKrenuo je projekat kojeg neokonzervativci u SAD-u pripremaju godinama: rušenje Putina i njegove ideje multipolarnog sveta.

U intervjuu kojega je za ruski portal KM.RU pre dve nedelje dao ruski general Leonid Ivašov, visoki vojni zvaničnik SSSR-a od 1976., potom načelnik Kancelarije za spoljne poslove ministarstva odbrane Ruske Federacije, i danas predsednik ruske Akademije za geopolitičke nauke, upučena je jasna poruka o dramatičnim posledicama ukrajinske krize, sa upozorenjem da su Sjedinjene Države već objavile rat Rusiji.

“Ključni zvaničnici unutar Evropske unije i američki državni sekretar Džon Keri vrlo savesno sprovode doktrinu dr Gebelsa sažetu u načelu:

“Uporno ponavljati monstruozne laži, sve dok ne postanu istina! “. Znamo da se tom metodom vrlo uspešno koristila nacistička propaganda. Okriviti suprotnu stranu za agresiju, potom intervenisati. Njihov koncept istine je dijametralno suprotan onome što se zaista događa. Ono što vidimo u Ukrajini i Siriji je zapadni projekat i nova vrsta ratovanja. U oba slučaja vidimo otvoreni antiruski pristup, a poznato je da su se svi sukobi pripremali psihološkim ratovanjem, širenjem dezinformacija i manipulacijom onih informacija koje se ne mogu sakriti. Uveren sam da naše ministarstvo spoljnih poslova uviđa da smo već u ratu i da ratovi imaju svoje zakonitosti. Nakon propagandnog rata se uvek prelazi na drugu fazu, a to bi u slučaju Ukrajine bile operacije na moru i na kopnu “, izjavio je iskusni general i bivši viski zvaničnik u bezbednosnom sektoru Leonid Ivashov.

Valjda je već svima jasno da Keri i Obama potiču pobunu u Ukrajini, dok se u Americi sa demonstrantima u pravilu žestoko obračunavaju već nakon kraćeg vremena. Evropski lideri takođe brutalnom represijom guše sve manifestacije koje nemaju dozvolu za održavanje. Proizvoljna hapšenja, maltretiranja i mučenja demonstranata, te aktivista društvenih pokreta u improvizovanim zatvorima na Zapadu su dozvoljena i to u ime “odbrane demokratskih vrednosti”.

U ukrajinskom slučaju se dešava upravo suprotno, a Vašington i Brisel, nezadovoljni raspletom događaja, za sve optužuju Rusiju čiji je predsednik u skoro tri meseca jednom rekao “da se na ukrajinski narod ne vrši pritisak, te  da su Ukrajinci o svojoj budućnosti sposobni da i sami donose odluke “.

“Ova zamena teza je deo propagandnog dezinformacijskog rata,  koji je ušao u fazu ulaska američkih ratnih brodova u Crno more, dakle što bliže Ukrajini. Amerikanci u Evropi premeštaju oklopne motorizovane jedinice. Sve je to poznato i može se naći u medijima. U aprilu 2004. je Ukrajina bila prisiljena potpisati sporazum sa NATO savezom o slobodnom ulasku njihovih trupa na ukrajinski teritorij. S gledišta vojne doktrine, već su obavljene sve propagandne pripreme i po pravilu sada slede operacije na kopnu, s mora, a možda i vazduha. Međutim, za agresiju je potrebno opravdanje. Zapad je uložio mnogo sredstava u pripremi političara, aktivista koji će prizvati stranu intervenciju, a Kličko, Tjagnibok i Jatsenjuk nisu sposobni i jednostavno ne znaju efikasno voditi državu –  zna se ko bi to činio umesto njih “, tvrdi ruski penzionisani general i akademik geopolitičkih nauka Leonid Ivašov.

Od sredine januara internetom kruži peticija kojom deo Ukrajinaca od Sjedinjenih Država traži vojnu intervenciju.

“Mi, narod Ukrajine, postali smo žrtve učestalog i sistematskog nasilja nad demokratijom i slobodom govora. Trpimo represiju i krvavo suzbijanje naše podrške evropskim integracijama. Obzirom na ključnu ulogu Sjedinjenih Država u svetskoj politici i ugleda kojeg Vaša zemlja ima u odbrani demokratskih prava i sloboda u celom svetu, molimo Vas, vrhovnog komandanta oružanih snaga SAD-a, da odobrite početak vojne intervencije u Ukrajini “, stoji u anonimnoj peticiji koju je potpisalo tek nekoliko hiljada anonimnih potpisnika, no koja zbog toga ne gubi na važnosti i može se smatrati jednim segmentom psihološko-propagandnog rata o kojem je govorio general Ivašov.

Gardijan 2. februar piše “kako je Ukrajina na ivici ponora i da Evropa mora da interveniše i da zaštiti demokratiju i ljudska prava”. Nešto ranije, takođe u Gardijanu, Vitalij Kličko izjavljuje “kako je ovo zajednička borba u kojoj Ukrajinci i Evropa moraju ići do kraja”. Samo dan nakon ovih napisa Vilijam Engdahl za RT objavljuje opširnu analizu o direktnom uplitanju u unutrašnje prilike u Ukrajini od strane američke i briselske administracije, o čemu smo se i na ovom portalu bavili u više navrata. NBC Njuz u petak, 19. februar piše, kako je Obama razmatra sve mogućnosti, ali da Galupova istraživanja govore kako je među Amerikancima izrazito nepopularna ideja vojnih intervencija u inostranstvu, posebno nakon debakala u Iraku i Avganistanu.

Budući da se kao Nobelovac američki predsednik Barak Obama svakodnevno razmeće rečima kao što su “sloboda, mir i demokratija”, zbog čega bi Galup uopšte vršio istraživanja javnog mnjenja, oko moguće vojne intervencije u Ukrajini?

Naravno da bi svi voleli da se agonija ukrajinskog naroda okonča na najbolji mogući način, ali očigledno nema preteranog razloga za optimizam. Na Trgu nezavisnosti ili “EvroMajdanu” je takozvani “Desni sektor” kojega niko ne nadzire, a njegovi militanti ne prihvataju odredbe sporazuma kojeg su potpisali Janukovič i opozicioni lideri.

Kako god završila ukrajinska kriza, Pandorina kutija je otvorena. Vašington otvoreno provocira sukob na granicama Ruske Federacije, što mnogi smatraju neobjavljenim ratom Rusiji. Možemo samo da zamislimo što bi se dogodilo kada bi, na primer, Rusija u Meksiku pripremala, finansirala i naoružavala levičarske grupe i jedinice Narodne zaštite koje se u meksičkim gradovima bore protiv narko-mafije, te pobunu na kraju preselila u Siadu de Meksiku s namerom da se ustroji levičarska vlast po uzoru na Venezuelu ili Kubu. Vašington bi verovatno ustao u “odbranu demokratski izabrane vlasti” i meksičkoj vojsci dao punu podršku da pobunu uguši u roku 24 sata.

ukrajina-sirija-i-unutarnje-prilike-u-rusiji-sluze-za-otvoreni-rat-protiv-moskve-s-ciljem-rusenja-putina-i-postavljanja-svoje-marionete-kremlju_5166_1742_eVladimir Jevsejev: Mi bismo šutke prihvatiti sve te izjave, kada ne bismo znali šta se krije iza njih

Teško je za poverovati da u Moskvi nemaju spremnu strategiju za bilo koju opciju od navedenih, pa i onu najcrnju. U istome danu su i ruski i američki predsednik izrazili svoje stavove o Ukrajini. Obama je tvrdio “kako Ukrajinci imaju pravo mirnim putem odlučiti o svojoj budućnosti”, a Vladimir Putin “kako se niko ne sme mešati u unutrašnje poslove Ukrajine”.

“Mi se zalažemo za principe koji svima omogućava slobodno izražavanje i donošenje odluka o budućnosti svoje zemlje”, izjavio je Obama. Neposredno pre toga su Sjedinjene Države otkazale vize za ulazak u zemlju nekolicini ukrajinskih zvaničnika koji su učestvovali u “nasilnom suzbijanju otpora demonstranata i prijetili administrativnim sankcijama”. Američka administracija je predsednika Ukrajine Viktora Janukoviča primorala da potpiše odredbu kojom se ukida “zakon od 16. januara (zakon o protestima op.a.)”, povuče specijalnu policiju sa ulica Kijeva, te dopusti “mirne demonstracije”. Predsednik Janukovič je sve to čuo u telefonskom razgovoru sa američkim potpredsednikom Bajdenom .

Iz kog razloga američka administracija stalno govori o “mirnim demonstrantima” iako su oni sve samo ne mirni?

“Mogli bismo šutke prihvatiti sve te izjave, kada ne bismo znali šta se krije iza njih. Amerikanci imaju principe koje koriste samo onda kada to njima odgovara. Na primer, snažno se protive korišćenju sile u Siriji, a uopšte ne primećuju Bahrain gde su slični protesti grubo ugušeni od strane Saudijske Arabije. Vašington baš i ne polazi uvek od stvarnog stanja. Američki zvaničnici se često oslanjaju na ideološke razloge kada trebaju podršku svojih saveznika. Stoga sam mišljenja kako SAD igraju igru otimanja Ukrajine Rusiji, što je nemoguće”, za Pravdu je izjavio Vladimir Jevsejev, direktor Centra za politikološka istraživanja.

Ruski predsednik Vladimir Putin je novinarima izjavio: “Mislim da su Ukrajinci sposobni sami da reše probleme u svojoj zemlji, a Rusija se ionako nema nameru da meša.” Prema izjavi predsednika Putina, ukoliko Kijevu bude potrebna pomoć, sami će je zatražiti. Koji bi oblik imala ta saradnja i koje vrste bi bila?

Vladimir Jevsejev je izjavio kako, ukoliko se misli na raspoređivanje ruskih vojnih snaga u Ukrajini, ta je mogućnost isključena, jer se Rusija nastoji dosledno odnositi prema problemu Ukrajine i susednoj zemlji nudi daleko bolje uslove od onih Evropske unije.

Ruski predsednik je obećao da neće revidirati nedavno potpisani sporazum o pomoći Ukrajini, bez obzira kakav ishod će imati izbori. ” Verujemo kako su i kredit i postepeno smanjenje cena energenata povezani sa potrebama naroda, kao i našom željom da pomognemo Ukrajincima, a ne određenu vladu. Hoćemo li revidirati ugovore o kreditima i energetskim resursima ukoliko opozicija dođe na vlast? Ne, nećemo”, izjavio je Putin.

Zamenik premijera Igor Šuvalov je nakon govora predsednika Putina ipak pojasnio ruske stavove. “Ako je ukrajinska vlada zainteresovana za saradnju sa ruskom industrijom, te za razvoj privrednih odnosa i ako ostanu na putu strukturnih reformi, mi ćemo poduprijeti tu agendu i vlada neće povući predviđeni program pomoći. Ukoliko pozicija nove vlade bude drukčija, razmotriti ćemo to pitanje u ruskoj vladi i o svemu obavestiti predsednika Putina i videti kako će se situacija dalje razvijati”, izjavio je Šuvalov nakon susreta sa zvaničnicima EU.

“Amerika želi da ojača svoju poziciju, pa ostaju verni toj politici . Mi nismo preduzeli osvetničke korake iako je jasno da je Ukrajina bila deo SSSR-a, a sada je front na kome se odvija borba između Amerike i Rusije. U takvoj situaciji obe strane žele istjerati svoje i upravo stoga valja skrenuti pažnju na rusku tolerantnost. Rusija ne osuđuje, ne nudi i ne zahteva ništa. Za sada, samo posmatra kamo bi mogla odvesti ova situacija “, izjavio je Vakhtang Chkuaseli, direktor Instituta za globalna istraživanja” Prokrisis .

Situacija je takva da Zapad želi da proguta celu Ukrajinu, čime bi se Rusija u geostrateškom smislu našla na brisanom prostoru.

“Ukrajina može biti suverena, izuzev u slučaju kada je to od temeljnog značaja za Rusiju. Ukrajinski režim može birati hoće li biti liberalan i demokratski, može biti što želi, ali do izvesne granice, tako da je ideja daljnje integracije sa EU posve jasna provokacija. SAD je zainteresovana za Ukrajinu kao podsticaj u poodmakloj igri protiv Rusije, ali Amerika nije voljna da preuzme ozbiljne rizike. Moguće je da će SAD i Nemačka nastaviti sa provociranjem Rusije, ali će izbegavati akcije koje bi naškodile odnosima Moskve sa Berlinom i Vašingtonom “, stoji u izveštaju Stratfora, privatnog obaveštajnog ogranka CIA-e.

U svakom slučaju, jedno je sigurno. Događajima u proteklih nedelju dana je pređen Rubikon i u igri nije samo sudbina Ruske Federacije, nego i multipolarnog sveta o kojem je ruski predsednik Vladimir Putin govorio na Konferenciji o bezbednosti u Minhenu 2007., a što mu američki neokonzervativci nikada nisu oprostili. Čekali su svoj trenutak, finansirali nevladine udruženja, pokrenuli medijsku hajku protiv Rusije, izazivali regionalne sukobe od kojih se na kraju jedan rasplamsao na ruskim granicama. Izgleda da će se u Ukrajini rešiti puno veća partija od one na relaciji Janukovič-prozapadna opozicija. Nadajmo se sa pozitivnim ishodom.

PAUL-CRAIG-ROBERTS 2154Dr. Pol Kreg Roberts: Rusija je napadnuta, američki neokonzervativci pripremaju Armagedon i svet guraju prema potpunom uništenju

“Poznati analitičar i autor brojnih dela iz oblasti geopolitike i ekonomije, Dr. Paul Craig Roberts, takođe je mišljenja kako se američka administracija u stvari okomila na Rusiju, a ne toliko na vlast predsednika Viktora Janukoviča. U kolumni za PresTV dr Roberts piše “kako je Sovjetski Savez svojevremeno služio za ograničavanje američke moći, a kada je došlo do njegovog urušavanja američkim neokonzervativcima se otvorio put za ostvarenje projekta globalne hegemonije SAD-a”. Danas su Putinova Rusija, Kina i Iran jedina brana tom projektu koji je u SAD-u još uvek na dnevnom redu. Ruski nuklearni projektili i vojna tehnologija su najveća prepreka američkoj hegemoniji. Kako bi oslabio Rusiju, Vašington je prekršio sporazume Regan-Gorbačov i NATO savez proširio na bivše republike Sovjetskog carstva. NATO sada želi okončati posao i izaći na najvažnije granice Ruske Federacije, te sebi pripojiti Gruziju i Ukrajinu. Takav scenario je za Moskvu nedopustiv, što je juče potvrdio i Vladimir Putin, kada je rekao “da se Rusija ne protivi procesu evrointegracije, ali ulazak Ukrajine u NATO alijansu Moskva ne može da prihvati”.

Vašington se povukao i iz ugovora kojim su se zabranili balistički projektili i krenuo u postavljanje protivraketnog štita sa raketnim bazama na ruskoj granici, a u Pentagonu su promenili doktrinu i za prvi udar na “neprijatelja” odabrali nuklearno oružje. Naravno da su sve ove aktivnosti usmerene protiv Rusije, a nikako protiv Irana, kako se pravdalo u američkom ministarstvu odbrane i sedištu NATO saveza. Dr. Paul Craig Roberts je mišljenja kako je jedna od većih grešaka koju su u početku učinile Rusija, ali i Ukrajina, dozvoljavanje aktivnosti velikog broja nevladinih organizacija koje finansira američka vlada, a koje pod maskom “borbe za ljudska prava” ili “izgradnje demokratije” deluju kao agenti Vašingtona.

Uzmimo naizgled banalan slučaj grupe Pusi Rjot, kojoj je cilj bio da prikaže Putina i Rusiju u lošem svetlu. Gotovo ceo Zapad se ustao nakon hapšenja i osude dve članice grupe, a koje su po izlasku iz zatvora imale vremena i sredstava da odu do Amerike i održe koncert u Njujorku. Potom je usledio povratak u Soči i eksces s kozačkim policajcima, što je prilično zahtevan i naporan raspored za nekoga ko je “dve godine patio u sibirskom gulagu, bez hrane i radeći 16 sati dnevno”. No, da ne gubimo vreme sa besmislicama, možda je najbolje pročitati kako je ulogu ovih mladih dama opisao Mike Whitney u članku “Korisne budale u anti-Putinovom pokretu?” kojega je još 2012. objavio Counterpunch.

“Život je bolji pod Putinom. Nije idealan, ali je bolji. Mediji su se protiv ruskog predsednika udružili već duže vreme, a glavni razlog je njegov govor u februaru 2007. kada je u Minhenu izjavio kako svet ne bi trebao biti nadziran iz” jednog centra moći “. Vašingtonu se taj govor nije svidio i vidno su se uzrujali. Nisu podneli način na koji Putin kritikuje njihovu spoljnu politiku. Tada su naložili svojim novinarima da Putina prikažu kao” ubicu KGB-a “i” autokratskog despota “. Ono što Vašington zapravo želi je promena režima i da u Kremlju sedi marioneta poput Hamida Karzaija, da bi onda dobili svu rusku naftu i gas. To je ono što zapravo želi Vasšington, a Pusi Rjot su samo jedan korak na tom putu “, tvrdi Majk Vitni, američki pisac i analitičar, saradnik u objavi knjige “Beznađe: Barak Obama i politika iluzije”.

Zapadni mediji su vršili i sistematsku kampanju protiv Olimpijskih igara u Sočiju, ismijavali i demonizirali Putina i Rusiju. Vašington je “odlučio” da Rusiji ne dopusti bilo kakav uspeh u bilo kojoj oblasti, bilo da je reč o diplomatiji, sportu ili ljudskim pravima. Stefan F. Koen opisuje američku medijsku kampanju protiv Rusije kao “sramni cunami neprofesionalnih i politički zapaljivih članaka”. Kao što su činili u vreme Hladnog rata, američki mediji zadržavaju imidž “slobodne štampe kojemu se može verovati”.

Dr Roberts tvrdi kako u Americi nema slobodnih medija (osim internetskih stranica). To potvrđuje i članak od pre nekoliko dana u kojem The Huffington Post govori o slobodi medija u Sjedinjenim Državama. Klintonova administracija je tek pred kraj njegove vladavine dozvolila da se pet velikih konglomerata nekako razdvoji u različite i delimično nezavisne medije. Vrednost akcija tih velikih firmi zavisi o licencama koje dobijaju od savezne vlade i mediji se oko važnih pitanja zato ne usuđuju ići protiv Bele kuće. Osim toga, medijske konglomerate više ne vode novinari, nego korporativne oglašivačke kuće koje vode bivši vladini zvaničnici. Njih ne zanimaju činjenice, nego prihodi od oglašavanja i pristup vladinim sredstvima.

Vašington koristi medije u pripremi za sukoba sa Rusijom, te kako bi među Rusima i drugim narodima u svetu širio negativno mišljenje o ruskom predsedniku. Nema nikakve sumnje da bi u Sjedinjenim Državama voleli videti slabijeg i popustljivijeg ruskog vođu od Putina. Dr Roberts dalje navodi kako još uvek mnogi Rusi, nakon iskustva komunističke vladavine i haosa koji je usledio nakon kolapsa SSSR-a, naivno još veruju da je Amerika najbolje mesto na svetu. Međutim, za poznatog analitičara ovo (bukvalno op.a.) idiotsko uverenje se najviše očituje u zapadnoj Ukrajini, koju SAD koristi kao važno oružje za destabilizaciju Rusije.

Neki Rusi antirusku retoriku Vašingtona tumače kao nasleđe starih stereotipa iz vremena Hladnog rata. Međutim ti “stari stereotipi” su varka kojom će se Vašington osvetiti ukoliko Rusi i dalje budu mislili kako je to “stvar prošlosti”. Na kraju svog tumačenja otvorenog rata američke administracije protiv Moskve, Dr. Paul Craig Roberts spominje rusku intelektualnu elitu okupljenu u Izborsk Klub koji je nedavno objavio Memorandum “Spasimo Ukrajinu”, a čiji je potpisnik i koautor i general Leonid Ivašovs početka ovog teksta. I ruski intelektualci i dr Roberts su pre samo nekoliko dana govorili upravo o ovom scenariju kojeg pratimo iz sata u sat, a konačni cilj je otvorena ugroza samih granica Ruske Federacije, a kasnije i opstanak ruske države. 

U ključnim delovima memoranduma ruski stratezi su zaključili “kako bi odustajanje od Ukrajine bilo katastrofalno za budućnost Rusije “, te kako treba” direktno pregovarati sa Vašingtonom, kao u vreme kubanske krize “. Tu se mišljenja potpisnika memoranduma i dr Robertsa razmimiolaze, budući da američki ekspert tvrdi da se sprovodi “savršen plan za destabilizaciju Rusije, koji je u stvari odgovor na Putinovu uspešnu diplomatiju u sprečavanju američkog vojnog napada na Siriju i Iran”. Poslednje informacije idu u prilog tezi podele Ukrajine i situacija se bukvalno menja iz sata u sat.

“Ako Vašington uspe u Ukrajini, Rusija će kao jedina prepreka globalnoj hegemoniji SAD-a biti uništena i ostati će samo Kina. Pretpostavljao sam da će Ukrajina doći do tačke ključanja kada Putin i Rusija budu zauzeti Olimpijskim igrama u Sočiju. Šta je jedina opcija za Rusiju? Možda bi Rusija mogla delovati na američki način. Mogla bi koristiti dronove poput Vašingtona ili poslati specijalne jedinice koje će likvidirati one koji deluju protiv Rusije. Ako EU nastavi podržavati destabilizaciju Ukrajine, Rusija bi trebala obustaviti isporuku nafte i gasa svim američkim marionetama u Evropi. Ruska bi vojska mogla zauzeti zapadnu Ukrajinu, koja je ionako donedavno bila deo Rusije. (…)

Izvjesno je da većina stanovnika u istočnoj Ukrajini više voli Rusiju od EU. Zar je moguće da elementi ispranog mozga u zapadnoj Ukrajini ne razumeju kako je EU sredstvo za pljačku i da će im se dogoditi isto što i Letoniji i Grčkoj. Najgori ishod je ipak rat, ali ako Rusi budu sedeli skrštenih ruku, situacija će za njih postati nepodnošljiva. Ukrajina će biti u NATO savezu i uslediti će progon ruskog stanovništva. Tada će ruska vlada morati napasti Ukrajinu i svrgnuti režim ili se predati Amerikancima.

Strateška pretnja kojom Vašington suočava Rusiju će biti nuklearni rat. Neokonzervativna Victorija Nuland sedi u svojoj kancelariji u Stejt Departmentu i sva sretna bira članove sledeće ukrajinske vlade. Jesu li američki zvaničnici svesni opasnosti mešanja u unutrašnje stvari Ukrajine i Rusije i da bi to moglo da izazove nuklearni rat? Jesu li predsednik Obama i Kongres svesni da pomoćnica državnog sekretara priprema Armagedon? Naivni Amerikanci na sve to ne obraćaju pažnju i nemaju pojma da šačica neokonzervativnih ideologa svet gura svet ka potpunom uništenju “, upozorava Dr. Paul Craig Roberts.

(Advance)

KOMENTARI



4 komentara

  1. Dunja says:

    Ovaj Krejg, zaista izaziva poštovanje...

  2. velimir says:

    Pol je jedan mnogo pametan i mudar amerikanac, velika je šteta što njegovo mišljenje u americi niko ne želi da čuje.

  3. marko says:

    Nece biti nuklearnog rata onog koji moze biti u ukrajini ili evroaziji je ogranicen konvencionani rat u kojem sudjeluje sve osim nuklernog oruzja znaci balistickerakete ali punjnje klsicnim eksplozivom i vakumskim glavama mozda malim dozama neutronskih bomba koje mogu unistiti 4000 vojnika u rovovima a koje ne zrace kao nuklearne bombe.Kaoiu svkom ratu nista novo onaj tko pobedi unisti druge vojnike ljudi nema ni tehnike i zivot opet tece dalje pobedniku teritorij

  4. Pingback: Počelo rušenje Putina i prisvajanje ruske nafte i gasa | Pogledi

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *