Projekt kanalizacije

Projekt kanalizacije

19 јануара 2013

muharem-bazduljPiše: Muharem Bazdulj

Znate li kako se na bosanskom jeziku kaže „Smoking kills“? Kaže se „Pušenje ubija“. A kako se na hrvatskom jeziku kaže „Smoking kills“? Kaže se „Pušenje ubija“.

Na srpskom se, inače, kaže isto tako, ali se piše ćirilicom. Unazad koju godinu i bosanskohercegovački pušači suočavaju

se sa porukama upozorenja na paklama svojih cigareta, ali im se, za razliku od drugih zemalja, ista poruka ponavlja tri puta, valjda zarad stereotipa o glupim Bosancima kojima tri puta moraš reći nešto što će svako drugi shvatiti i nakon prvog puta. Neumjesne su i politički nekorektne takve šale, reći će neko, Bosna i Hercegovina je zemlja s tri službena jezika, pa je logično da se takve poruke štampaju na sva tri. Kod kratke rečenice kao što je „Pušenje ubija“ podudaranje može biti i puka slučajnost. Dobro, okrenemo li paklu na poleđinu, dobićemo nešto duže i preciznije upozorenje, recimo „Pušenje uzrokuje začepljenje krvnih sudova“, odnosno „Pušenje uzrokuje začepljenje krvih sudova“ odnosno isto to, samo na ćirilici; ili pak „Pušenje ozbiljno šteti vama i drugima oko vas“, odnosno „Pušenje ozbiljno šteti vama i drugima oko vas“, odnosno isto to, potpuno isto, samo na ćirilici.

Za vrijeme opsade Sarajeva, cigarete su bivale pakovane u stranice neprodatih knjiga. O tome je lijepo pisao Semezdin Mehmedinović: „Ambalaža kutije iz koje sam upravo izvukao cigaretu, zapravo je dokument. Tvornica duhana, u nedostatku papira, koristi sav preostali materijal u gradu: ambalažu za toalet-papir, stranice knjiga, tako da se u duhanskoj dokonosti sa kutije cigareta može pročitati pjesma ili njen dio; ambalaža je od papira koji se nekad umotavao sapun…, tako da stranci kupuju ove cigarete kao suvenire, kao dokaz nekog novog tabako arta, i nose ih svojim kućama“. Ne znam pouzdano da li današnje bh. cigarete s „trojezičnim“ upozorenjima turisti iz Crne Gore, Hrvatske ili Srbije nose svojim kućama kao suvenire, no lično sam više puta gledao kako se slatko smiju toj bizarnosti. Šta ćete, tri jezika su tri jezika.

Jedini je problem što – nisu. Jedan je to jezik i to je svakom čiji mozak nije nepovratno zaražen nacionalizmom bilo jasno i prije nego je Snježana Kordić naučno (i znanstveno) pokazala (i dokazala) da je car go, odnosno da je jedan policentrični jezik politikantski formalno „podijeljen“ na četiri isključivo zarad nacionalizma. Pošto se, međutim, već decenijama laž pokušava proglasiti istinom, posljedice, pa i one ekonomske, sve su veće. I priča o hrvatskom televizijskom kanalu u Bosni i Hercegovini što je već godinama na tapetu i što se svako malo reaktuelizira, pa je tako, evo, i ovih dana, savršeno se uklapa u ovaj „fajl“. Na prvi pogled, kad bi, recimo, u Švicarskoj Talijanima bilo uskraćeno ono što je omogućeno Nijemcima i Francuzima, samo zato jer je Nijemaca i Francuza više, diskriminacija bi bila očigledna. Kao i obično, međutim, analogija između Bosne i Švicarske je posve besmislena. Njemački, francuski i talijanski lingvistički su tri jezika, bosanski, srpski i hrvatski – nisu. Uostalom, popularnost Hrvatske televizije (zagrebački HTV) u Bosni i Hercegovini, unutar kablovskih mreža, nipošto nije ograničena samo na područja na kojima su Hrvati u većini. I inače je primjer HTV-a u ovom kontekstu više nego ilustrativan. Naime, kult HTV-a kao dobre televizije mnogo je razvijeniji u Bosni, Srbiji, Crnoj Gori, pa čak i Makedoniji, nego u Hrvatskoj. Među istančanijom publikom u Hrvatskoj pohvale na račun HTV-a mogu se čuti tek odnedavno, otkad je pokrenut kanal HTV3, na kojem se emituju vrhunski filmovi i serije i na kojem nema estradnjačkih i dnevnopolitičkih sadržaja.

BHT1, FTV i RTRS su redom prilično kukavne televizije. Informativni programi su im što direktno sluganski, što populistički uz sveprisutni javašluk. U igranom programu ističu se sapunice i reprize serija premijerno prikazivanih prije dvocifrenog broja godina, a i filmovi su uglavnom jeftina i konfekcijska B produkcija. Obrazovnog programa faktički nema, a ono malo što ga ima je tako loše da bi bilo bolje da ga nema. Kad bi eventualni budući „hrvatski kanal“ bio kvalitetom dobar, superioran (što i nije pretjerano teško) BHT-u, FTV-u i RTRS-u, bilo bi razloga da ga se pozdravi. Po svemu sudeći, međutim, ako ga bude, biće to (zapadno)mostarska varijanta RTRS-a, televizija na kojoj će Dragan Čović imati status koji je u vicevima o albanskoj televiziji sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća imao Enver Hodža. Nažalost, priča o televizijskim kanalima kod nas je u suštini priča o kanalizaciji, i to u najbanalnijem metaforičnom smislu. Veliki poljski (i svjetski) pjesnik Zbignew Herbert ima pjesmu „Fortinbrasova elegija“ koja se, na neki način, nastavlja na Shakespearovog „Hamleta“. Hamlet, sanjalica, mrtav je, a Fortinbrasu ostaje upravljanje državom, ostaje mu, kako u prelijepom stihu kaže Herbert, „projekt kanalizacije i dekret o prostitutkama i prosjacima“. Državi koja funkcioniše treba „projekt kanalizacije“; državi koja dotiče dno ostaje samo dovršetak projekta posvemašnje etnonacionalne televizijske kanalizacije.

Oslobođenje – Sarajevo

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u