Пропаст либералних вредности

Propast liberalnih vrednosti

30 marta 2020

Piše: Filip Rodić

Ne možemo se vraćati u normalu, jer je normala koju smo imali upravo problem – grafit je koji je ovih dana napisao nepoznati „umetnik“ na zidu meni nepoznatog grada. Zaista, čini se da je pandemija virusa korona konačno dokazala da je zapadni liberalno-demokratski sistem „go“ i da te „vrednosti“ ne mogu izdržati ispit vremena, za razliku od pričešća

NEKOLIKO mladih italijanskih inženjera, o kojima piše čak i „Forbs“, uspelo je da pomoću 3D štampača napravi sada toliko deficitarne, a životno važne ventile za respiratore, pošto originalni proizvođač nije bio u mogućnosti da ih isporuči. „Odštampali smo stotinu komada u nedelju i sve ih dali bolnici. Oni funkcionišu veoma dobro“, rekao je Kristijan Frakasi. E, sad dolazimo do problema. „Biznis insajder“ navodi da su ventili koje su oni napravili po ceni od nekoliko stotina evra (dali su ih besplatno, toliko je njih koštala proizvodnja) na tržištu koštaju 10.000 evra i da im zbog toga preti tužba od kompanije koja je vlasnik patenta.

ŽEĐ za profitom po svaku cenu kao najveća vrednost liberalnog kapitalizma i liberalne demokratije sudeći po ovome, ali nažalost i po mnogo čemu drugom, jedna je od retkih koja nije doživela slom, jer za razliku od većine ostalih, ona jeste istinska, prava i suštinska u tom svetonazoru. Ostale „vrednosti“ koje su nam propovedali se ruše. Od „otvorenih granica“, čije zatvaranje sada najviše zahtevaju upravo oni što su bili najvatrenije pristalice njihovog rušenja, preko države čiju pomoć i snagu sada ističu oni koji su hteli da je svedu na apsolutni minimum, ako već ne mogu skroz da je unište, do državnog intervencionizma, a i protekcionizma, u ekonomiji za kojim sada vape oni što su tvrdili da tržište mora biti potpuno slobodno. Tako je sada Irska preko noći postala socijalistička zemlja uvođenjem za liberalni kapitalizam nezamislivih mera kao što je, između ostalih, nacionalizacija privatnih bolnica.

TAKOĐE, oni što su vapili za individualizmom, sada utočište traže u zajednici i društvu, što su samo druge reči za državu. Oni kojima je sloboda kretanja bila jedna od najvećih vrednosti, sada su njeni najveći neprijatelji, posebno kada se radi o društvenim kategorijama koje su i ranije sistematično prezirali. Taj prezir nije vidljiv samo kod pritupog „individualca“ koji na žalbu jedne penzionerke da sada i psi imaju više slobode od starih „duhovito“ odgovara da tako i treba jer su psi pametniji od penzionera i ne glasaju za SNS. Očito je da dotični smatra da njegovi neistomišljenici treba da budu u „karantinu“ i po prestanku pandemije. O solidarnosti, jedinstvu i ostalim budalaštinama „evropske porodice“ ne moram više ni da pišem jer sada bi svakom trebalo da bude jasno da je i tu jedina vrednost, jedini interes žeđ iz primera s početka teksta.

I DOK Julijan Urban, lekar iz Lombardije sa prve linije fronta, kaže kako su on i njegove kolege, dojučerašnji ateisti, u ovoj nedaći počeli da veruju u Boga, kod nas je suprotno. Iako smo već navikli da oni koji s crkvom nikakve veze nemaju, po njoj pljuju i omalovažavaju je u svakoj prilici, sadašnja „histerija“ dostiže nov nivo koji bi mogao na kraju dovesti do povratka hrišćana u katakombe. Problem je što i u ovo vreme pandemije „idioti“ koji veruju u Boga nastavljaju da „ližu ikone“ i „ližu jednu istu kašičicu“. Oni koji pričešće u životu nisu ni videli, a kamoli primili, smatraju ga najvećom opasnošću po sebe, poput „skoka sa desetog sprata“. I to ne samo „obični ljudi“ nego i osobe koje bi trebalo da su nekakvi intelektualci, poput advokata Vlatka Sekulovića koji redovno piše za „Danas“. Čovek je toliko zabrinut za sudbinu pravoslavnih da piše da je pričešće onakvo kakvo ga znamo već 2.000 godina, a najmanje od sedmog veka, „ruski rulet“. On svoj tekst, međutim, ne piše dobronamerno, nego maliciozno sa velikom dozom prezira. Zašto bi, inače, jednog vladiku zvao svetovnim imenom kojeg se ovaj primivši monaštvo odrekao, a njegovo monaško ime nazivao „alijasom“. Da li su, onda, da banalizujemo skroz, i nova imena transrodnih osoba „alijasi“? Ne verujem da bi se usudio to da kaže.

IZVRTANJEM zakonskih odredaba on suštinski dokazuje da bi kolektivno „konzumiranje hleba i vina“, a u stvari tela i krvi Gospoda, trebalo u ovoj situaciji zabraniti. Tu dolazimo do još jednog sloma liberalnih ideja i vrednosti. Pričešće bi trebalo zabraniti zbog kolektivnog dobra, odnosno „opšteg interesa“. Otkada se to oni koji se zalažu za individualne slobode do apsurda drže do nekog kolektivnog dobra? Otkada su to njima presveta „manjinska prava“ manje važna od „interesa većine“? Pričešće je istinska svetinja nad svetinjama, za razliku od njihove svete teladi koja se ruše jedno za drugim. Za tu svetinju se ginulo od Svetog Georgija, do Svetog Jevgenija Rodionova koji je odbio da se odrekne krsta, po cenu da mu Čečeni odseku glavu. Kako bi ovi neznabošci prošli na takvom ispitu, pitam se.

(Novosti)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Ranko says:

    Jedini Bog kome se bogatasi klanjaju je Sveti NOVAC

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *