PRVI SVETSKI RAT: Kako su Srbi tretirali 40.000 zarobljenih austrougarskih vojnika?

PRVI SVETSKI RAT: Kako su Srbi tretirali 40.000 zarobljenih austrougarskih vojnika?

26 маја 2014

I svetski ratSrpska vojska je tokom prve dve godine Velikog rata zarobila oko 40.000 neprijateljskih vojnika. Sve do povlačenja preko Albanije, krajem 1915. godine, oni su bili raspoređeni u 12 logora. Kakav su tretman zatočeni Austrougari imali, zvanično je zabeležio Čarls Vopicka, američki ambasador u Srbiji, Bugarskoj i Rumuniji u periodu od 1913. do 1920. godine, a kasnije i objavio u svojim memoarima „Tajne Balkana“, u Čikagu 1921.

Vopicka je tokom 1914. i 1915. godine bio na čelu međunarodne komisije koja je na zahtev Beča formirana kako bi se proverile glasine da Srbi maltretiraju ratne zarobljenike. Prvi put Niš je posetio u decembru 1914. godine, a potom je prošao celu Srbiju, svih 12 logora, gde je lično razgovarao sa 23.900 zarobljenih. Stigao je sa pukovnikom Solom španskim oficirom i kapetanom Bilandom iz Švajcarske armije. Sačekao ih je potpukovnik Šapinac ispred Srpske vojske.

Ratni zarobljenici bili su raspoređeni u 12 logora uključujući i centar za oficire – zapisao je Vopicka. –Postojali su propisi i pravila po kojima su zarobljenici morali da budu tretirani i svaki kamandant logora je bio odgovoran za njihovo sprovođenje. Naša komisija je sa Šapincem posetila čitavu Srbiju i deo Makedonije. Komisija je završila rad 27. jula 1915. godine.

U Nišu su zatekli oko 740 zarobljenih oficira. Bili su smešteni u starim turskim kasarnama sa dvorištem veličine 1.500 kvadrata.

Unutar je bilo posađeno drveće koje je pružalo hladovinu – opisuje ambasador. – Viši oficir su smešteni po dvojica, ili po četvorica u jednoj sobi. Ostali u spavaonicama za deset do 15 ljudi. Svaki čovek je imao krevet sa madracem, čaršav, jastuk i ćebe. Posteljina je menjana nedeljno.

Na brodove spasa pre žena i dece

Preko Albanije je u marševskom poretku sa našom vojskom prešlo 23.000 ratnih zarobljenika. Oni su prvi ukrcani u italijanske brodove pristigle do luka u Albaniji decembra 1915. godine. Posle zarobljenika Srbi su ukrcavali žene i decu, a vojska se borila kod Elbasana da zaštiti ukrcavanje.

Vopicka precizira da su imali četiri kuhinje. U jednoj se spremala hrana za Slovene, u drugoj za Mađare i Hrvate, trećoj za Nemce, a u četvrtoj za Čehe i Slovake. Na dan nenajavljene posete Vopicke, austrougarski jelovnik je bio: doručak – hleb i kafa; ručak – supa, rozbif i salata; večera – makarone sa slaninom.

Američki ambasador je zapisao i da suoficiri sami birali hranu, jer su dobijali platu od tri dinara dnevno. Loša stvar su bili „klozeti“. Oficiri su se žalili na nedostatak kafe.

Poseban deo u logoru činio je zatvor za oficire koji su kažnjeni.

Mala soba sa dobrim i čistim krevetom – opisuje predsednik Međunarodne komisije uslove u kazamatu. –Kažnjeni oficirima je dozvoljeno da dnevno imaju tri šetnje.

On zatim navodi da su četiri oficira pokušala da pobegnu i da su zbog toga u vreme njegovog boravka u Nišu bili kažnjeni svi u oficirskom logoru. Zvuči neverovatno, ali Vopicka kaznu opisuje na sledeći način:

Zabranjeno im je da se provode i izlaze u grad. Morali su da budu na spavanju u kasarni u 19.

Vopicka beleži i da je na njihovo insisitiranje uspeo da im povrati sve privilegije.

– Imajući u vidu teške uslove i veliku bedu u Srbiji, bilo je jasno da su austrougarski oficiri u zarobljeništvu živeli bolje od većine, čak i viših slojeva srpskog društva – zaključuje američki ambasador.

On je naveo i dva primera lošeg tretmana zarobljenika u logorima. U jednom su naišli na oficira koji je zarobljenicima umesto davao jedan, umesto dva obroka.

U drugom primeru zabeleženo je da komandant logora nije adekvatno lečio zarobljenike koji su imali gangrenu. Zbog toga je Vopicka od predsednika Vlade Nikole Pašića tražio da se ovi oficiri izvedu pred preki sud.

Obični zarobljeni vojnici imali su radne obaveze, a neki su bili zaposleni u fabrikama, na primer, u šećerani u Ćupriji. Dobijali su platu.

Posle posla, slobodno vreme su koristili kako žale. Izlazili su u grad, a u devet uveče morali bi nazad u logor. Hrana se sastojala od hleba i čorbe, a meso su imali dva puta nedeljno. Međutim, ukoliko bi imali radnu obavezu, meso, krompir, pirinač, mast, sir i slanina bili su redovno na meniju.

Kako su oni postupali prema Srbima

Kako su prema Srbima postupali u austrougarskim i bugarskim kazamatima napisano je (i potom sakriveno u dve Jugoslavije) u mnogim knjigama između dva rata i posle.

– Srbi koje su Bugari zarobili i internirali završavali su i kao robovi na izgradnji Bagdadske železnice u Mesopotamiji – napisao je akademik Vladimir Stojančević. Ostalo je zabeleženo da su Bugari čak 8.000 žena interniranih sa istoka Srbije prodali u belo roblje na Bliskom istoku. Većina se nikada nije vratila.

Hteli su Srbe nemilosrdno da uklone

Divljenje prema našem narodu Čarls Vopicka nije krio ni u uvodu svojih memoara. O Velikom ratu je napisao:

Svetski rat je započeo na Balkanu, ali njegove prave korene treba tražiti u namerama beskrupuloznih autokrata, čije surove ambicije nisu priznavale ni pravdu ni ograničenja. Onih koji su računali da je pokoravanje slobodnih naroda samo prvi korak u igri za ostvarivanje ekonomske i političke supremacije i, na kraju krajeva, za uspostavljanje dominacije u svetu. Srbi su bili samo „udarna igla“ na ovom obaraču i trebalo je da budu nemilosrdno uklonjeni kao prva prepreka na putu osvajanja sveta.

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u