Раст америчких каматних стопа и последице

Rast američkih kamatnih stopa i posledice

22 decembra 2015

nebojsa-katic_067890Piše: Nebojša Katić

Konačno, posle devet godina pauze, američke Federalne rezerve (FED) su krenule u ciklus postepenog podizanja kamatnih stopa. Dugo najavljivana promena kamatne politike otpočelo je 16. decembra skromnim povećanjem kamatne stope od četvrtine procenta.

Ne samo da je FED podigao kamatnu stopu već je najavio i da će u narednoj godini verovatno nastaviti sa podizanjem kamatnih stopa još četiri puta. Kako je uobičajeno da se kamatne stope podižu u inkrementima od 0,25 odsto, to bi značilo da će tokom 2016. kamatne stope porasti za dodatni procenat. Naravno, ova najava FED podrazumeva da će američka privreda nastaviti da se razvija dosadašnjim tempom.

Decembarsko povećanje kamata su svi očekivali upravo u iznosu od 0,25 procenata, i rast kamate nije doveo do nervoznih reakcija na tržištima. Čini se i da za sada tržišta ignorišu moguća povećanja kamatnih stopa u narednoj godini, te da ne veruju da će do njih doći na način na koji FED to najavljuje. Ovakav nesklad između tržišnih očekivanja i najava FED mogao bi u budućnosti da kreira dosta problema na finansijskim tržištima.

DA LI JE PODIZANJE KAMATNIH STOPA BILO POTREBNO?

Iako se već dugo predviđalo da će američke kamate početi da rastu, iako su svi očekivali da će se upravo u 2015. godini to i dogoditi, do poslednjeg dana su se iz ozbiljnih izvora mogli čuti glasovi koji su predlagali da se još sačeka sa podizanjem kamatnih stopa. Otkud ta polarizacija na finansijskoj i ekonomskoj sceni?

Ekonomisti koji se zalažu za postepen rast američkih kamatnih stopa polaze od činjenice da se privreda SAD oporavila i da realni rast BDP stabilno gravitira ka zdravoj stopi od tri procenta. Prema tom pokazatelju, privreda SAD raste najbrže od svih razvijenih država grupe G7.katictabela01

Istovremeno, zvanična stopa nezaposlenosti SAD je oko nivoa od pet procenata i sa tendencijom daljeg blagog pada. Gledano iz evropskog ugla, ta stopa nezaposlenosti izgleda sjajno.katictabela02

Oba pomenuta pokazatelja sugerišu da se privreda kreće ka stanju pune zaposlenosti i da bi monetarna politika morala biti restriktivnija kako bi se izbegli inflatorni pritisci koji uvek kasne za kretanjima u realnoj ekonomiji. Otuda je važno da FED na vreme i postepeno krene u korekciju monetarne politike.

Treći, i možda najjači razlog vezan je za činjenicu da je predugo držanje kamatnih stopa na nivou oko nule dovelo do novih špekulativnih pritisaka, do novog hazardiranja na finansijskim tržištima i na tržištima nekretnina, dakle do velikih tržišnih deformacija. FED bi u tom kontekstu morao već polako da eliminiše mehurove koji se svuda pojavljuju.

Oponenti rasta kamatnih stopa imaju drugačiju argumentaciju. Oni smatraju da je ekonomski oporavak i dalje rovit i da bi prebrzo podizanje kamatnih stopa moglo usporiti oporavak ne samo američke već i svetske privrede. Moglo bi se dogoditi da prebrzo podizanje kamatnih stopa ugrozi rast, kako se to u prošlosti već događalo, kao na primer u Švedskoj, u periodu od 2011 do 2013. godine.

Iz ugla ove argumentacije, i pad nezaposlenosti u SAD je manji nego što ga iskazuje zvanični statistički podatak (pokazatelj U-3 američkog Biroa za statistiku radne snage [1]). Kada se broju zvanično nezaposlenih dodaju i takozvani ekonomski neaktivni građani, dakle oni koji su izgubili svaku nadu i više se ni ne javljaju biroima rada, slika nezaposlenosti je bitno drugačija (pokazatelj U-6 američkog Biroa). Isto to, samo malo drugačije – američka stopa radno aktivnog stanovništva je pala za oko tri procenta u poslednjih sedam godina, i taj pad je mnogo veći no što se to može objasniti starenjem stanovništva.

Uzgred, da je američka „dobra“ statistika u raskoraku sa životom, sve je češća tema ozbiljnih medija u SAD. Smrtnost „belih“ Amerikanaca srednjih godina i skromnog obrazovanja sve je veća i njihov životni vek je sve kraći [2].katictabela03

Dodatni argument je vezan i za visinu stope inflacije. Kako stopa inflacije pada i koja je na veoma niskom nivou, inflatorni pritisci se ne vide. Argumentacija po kojoj je niska inflacija velikim delom povezana sa padom cena sirovina i energije, dakle da je reč o privremenom fenomenu, ne smatra se previše relevantnom.katictabela04

U trenutku kada sve razvijene ekonomije vode politiku izlaska iz krize kroz stimulisanje izvoza i depreciranje svojih valuta, podizanje kamatnih stopa u SAD bi dodatno ojačalo dolar i pogoršalo hronični deficit tekućeg bilansa SAD. (Jačanje dolara je i za FED vrlo neugodna činjenica.)

Ova škola mišljenja ignoriše evidentne deformacije na finansijskim tržištima i špekulativne mehurove kao njihovu direktnu posledicu. Tačnije, ovde je reč o doktrini koja po kojoj monetarna politika ne može sprečiti stvaranje mehurova, već je njen zadatak da se tim konsekvencama bavi ex post.

POTENCIJALNE POSLEDICE RASTA AMERIČKIH KAMATNIH STOPA
Promena američke kamatne politike i njeno divergiranje u odnosu na politiku Evropske centralne banke i centralnih banaka Japana i Kine, otvoriće prostor za nove talase arbitražnih špekulacija. Rast dolara će stvoriti i dodatne tenzije u odnosima država i pojačaće tihi valutni rat, koji je odavno na sceni. Biće novih optužbi koje će dolaziti iz SAD i u kojima će se druge velike ekonomije optuživati za manipulisanje deviznim kursom. Kina će verovatno biti prva na udaru.

Najveći gubitnici promene američke monetarne politike bi mogle biti države u razvoju. Moguće je i da se u narednom periodu ove države suoče sa situacijom sličnom onoj kakva je bila krajem 70-tih i počekom 80-tih godina prošlog veka. Podsetimo se. Tokom 70-tih godina zemlje u razvoju su se ubrzano zaduživale koristeći obilje jeftinog kapitala (tzv. petrodolara) nastalog kao posledica velikih viškova država proizvođača nafte. Kada je zaduženost bila na vrhuncu, počeo je strahovit rast američkih kamatnih stopa, i jedna po jedna država dužnik je odlazila pod led, uključujući tu i Jugoslaviju.

Iako su nivoi kamatnih stopa danas neuporedivo niži nego 80-tih, kombinovani nivo zaduženosti država (privatnog i javnog sektora uzetih zajedno) je relativno visok, tekući bilansi su u deficitu i zaduženost raste. Rast dolarskih kamata se ne prenosi linerano na zemlje u razvoju i njihovi troškovi zaduživanja neće porasti za samo 0,25 procenta, na primer. Kada kamatne stope rastu, menja se i percepcija rizika, i svi postaju mnogo oprezniji.

Moguće je zato da prvo dođe do neproporcionalnog rasta kamata i prinosa na kredite zemalja u razvoju, a da potom dođe i do iznenadnog zaustavljanja priliva kapitala. Ovo bi pogotovo moglo pogoditi zemlje koje su pokušavale da vode nezavisnu ekonomsku i/ili spoljnu politiku i to bi moglo prerasti u moćan oblik ucenjivanja i političkog kažnjavanja.

Rast dolara će vršiti pritisak i da valute zemalja depreciraju. Moguće je da ove zemlje, pokušavajući da spreče veliki pad svojih valuta, pribegnu podizanju domaćih kamatnih stopa i to u trenutku kada su na ivici recesije, ili su već u recesiji, i kada njihov izvoz ionako pada.

Amerika je uradila ono što je morala i što je u interesu njene ekonomije. Da nije došlo do rasta kamata, posledice po finansijski sistem bi verovatno bile teže. Neizvesnost, najveći neprijatelj finansijskih tržišta bi se povećala, kao i rizici s tim u vezi.

Problem, otuda, nije rast američkih kamatnih stopa, već je to celokupna finansijska arhitektura koja je, i pored Velike recesije i malih kozmetičkih zahvata, u svojoj biti ostala nepromenjena. U takvom ambijentu je gotovo nemoguće voditi politiku koja bi mogla stabilizovati globalni ekonomski sistem. Izlaz iz ovog ćorsokaka se ne vidi, a 2016. godina će pokazati da li je i koliko je moguće sanirati posledice meke monetarne politike, sa kojom se živelo poslednjih desetak godina.

________
Uputnice:

[1] http://www.bls.gov/news.release/empsit.t15.htm

[2] http://www.theatlantic.com/health/archive/2015/11/boomers-deaths-pnas/413971/

(Blog Nebojše Katića)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *