Република Икс

Republika Iks

4 oktobra 2018

Piše: Čedomir Antić

U Makedoniji je održan referendum. Građani su glasali da li su za to da država uđe u Evropsku uniju i NATO. Drugi deo pitanja, koji je ustvari i ključan, podrazumevao je da pored ove – više puta iskazane – volje, narod prihvati Sporazum koji su 12. juna 2018. dogovorili premijeri Makedonije i Grčke, Zoran Zaev i Aleksis Cipras.

U ovom diplomatskom dokumentu zamršenog jezika stoji da država Makedonija, kakva je uspostavljena posle 1945. godine, a zamišljana tokom još nekoliko decenija, suštinski prestaje da postoji. Ime države i sve što se na nju i njenu naciju odnosi, osim naziva jezika, biće promenjeni. Čak i Makdeonski jezik, ima da bude definisan, kao da to svakome ionako nije jasno, kao deo južnoslovenskih jezika. Temeljna promena identiteta jedne nacije, koja postoji već više od sedamdeset godina, ovim dokumentom, koji su prihvatili i makedonsko Sobranje i Ustavni sud, zapečaćena je za makedonsku stranu. Druge strane, ukoliko su moćne i bezobzirne, kao recimo Grčka, moći će i same da od države makedonskih Slovena uzmu šta je bilo njihovo. Pritom, autori dokumenta, koji su, da podsetimo posredstvom EU i NATO diktirali grčki radikalni levičari (teško je i zamisliti šta bi bilo da su diktat preuzeli političari iz stranaka centra ili jednako radikalni desničari), zabranili su Makedoncima da koriste svoje nazive za toponime u Severnoj Grčkoj. Za Makedonce neće više biti „Soluna“. Ponositi Srbi, Bugari, pa i ostali koji su im krali jezike, zvaće ovaj grad onako kako ga zovu od vremena kada ga je početkom 7. veka Sv. Dimitrije spasao od slovenske opsade. Makedonci će ga zvanično zvati Tesalonika. Tako je, u nedavnom obraćanju građanima, već govorio premijer Zaev.

Nisam nikada bio zastupnik mladih nacionalizama. Mora da je proces formiranja nacija bio smešan i u 19. veku. U 20. i 21. veku, na primeru makedonskog, albanskog, albano-kosovskog, crnogorskog, bošnjačkog i (za sada mrtvorođenog) vojvođanskog, osvedočili smo se da reč je o tragičnoj komediji apsurda i blama. Ipak, svaka nacija ima pravo na postojanje. Mirno, demokratsko, na zemljama u kojima čini većinu. Prošlost ne možemo vratiti. Ove zemlje niti su bugarske niti srpske, baš kao što Solun ne može biti prestonica slovenske Makedonije. Ipak, ono što silni iz Vašingtona, Brisela i Berlina rade Makedoncima nije samo nepravedno, već je u svojoj suštini nedemokratski i protivno svim idealima za koje se navodno zalažu. Maloj Makedoniji ne dozvoljavaju da baštini naziv drevne grčke zemlje? Zašto albanskim došljacima na Kosovu dozvoljavaju da koriste naziv najsvetijeg srpskog toponima? Zašto skrnave naše nazive: Peć, Dečani, Istok, Gnjilane, Prizren, Orahovac, Priština, Podujevo, Kamenica, Srbica… Sa kojim su pravom izmislili Ferizaj (Uroševac) i Aljbanik (kako albanski fašisti odnedavno nazivaju čisto srpsku opštinu Leposavić)? Da li su svojim najvećim saveznicima u regionu, a to su bez sumnje građani Albanije, zamerili što su odlukom marionetskog kralja Mehmeda Zogua promenili hiljadu (1.000) srpskih toponima severno od reke Škumbe?! Šta da kažemo o Bošnjacima koji srpske kraljeve što su imali dvoglavog orla Nemanjića na svojim pečatima, uzimali kraljevsko ime „Stefan“ i slavili Sv. Grigorija Nizijskog nazivaju utemeljiteljima njihove nesrpske republike. Šta reći o “crnogorstvu“ i zatiranju svega što je srpsko u ovoj državi?

Sitničavi grčki šovinizam, pojačan krajem mita o evropsokoj dembeliji gde se može lepo živeti o tuđem trošku , doživljava najveći trijumf nad Makedonijom. Taj trijumf je za cenu imao demokratiju u ovoj zemlji. Albanci su prvo zahtevali konsenzualnost. Dakle, za razliku od Srba u Crnoj Gori, koji čine 1/3 stanovništva a potpuno su diskriminisani, albanska ¼ Makedonije je 2001. oružanom pobunom nametnula da se država bez njih ne može voditi. Potom su 2008. godine, uz pomoć EU izdiktirali i čudan princip da samo najjača stranka među Albancima može ući u vladu Makedonije. Pre godinu dana oni su odredili vladu Makedonije. Inače posvađani vođi albanskih stranaka odlučili su da podrže koaliciju oko socijaldemokratskog kandidata Zorana Zaeva, koja je bila druga po snazi među makedonskim strankama. Tako su nametnuli „Tiransku platformu“, prema kojoj će se Albanski jezik morati da bude zvaničan i učiće ga deca u svim školama u Makedoniji – čak i tamo gde nema Albanaca. Srbe i Makedonce osudili su za navodni genocid nad Albancima koji je veruju izvršen nad njihovim precima, zbog čega su danas valjda oni brojniji nego za vreme „Krvavog sultana“, Bajrama Curija ili Adolfa Hitlera . Posle tog poniženja došlo je i aktuelno. U narednim godinama Bugarska će oduzeti Makedoniji jezik i prošlost. Goce Delčev ponovo će, u skladu sa izvorima, postati Bugarin. Severnomakednoci će to morati da formalno i javno priznaju. Ali, zato nikoga u SAD i EU nije briga što su Srbi u Makedoniji ponovo obespravljeni i što već sedamdeset godina nemaju slobodu veroispovesti. Konačno će promeniti ime nekanonska Makedonska pravoslavna crkva, ali da li će Srbi dobiti slobodu veroispovesti? Makedonac, arhiepiskop Jovan Šesti, robijao je pet godina u strašnom makedonskom zatvoru Idrizovo, za Hrista i veru. Svi su to u svetu videli, Amnesti internašonal priznao, ali to brselske trutove manje boli nego nacionalna i verska osetljiivost neke sredovečne atinske komunjare, koji je prvi u istoriji odbio da položi premijersku zakletvu pred atinskim arhiepiskopom.

Referendum će proći. Pandurske metode organizacije pod eurpejcem Zaevim, zombijevska odanost alabanskih fosova velikodržavnom cilju njihovih političara i rusofobna zaslepljenost tipova u Vašingonu, koji su bili spremni da stvore Al Kaidu Moskvi uz inat, garant su njegovog uspeha.

Pitam se, kakve će biti posledice?

(Napredni klub)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *