РУСИ ОТКРИЛИ шокантне податке о Марин Ле Пен!

RUSI OTKRILI šokantne podatke o Marin Le Pen!

13 maja 2017

Već uoči drugog kruga izbora, postalo je jasno da ni sama Marin le Pen nije verovala u pobedu. Zato je odmah nakon objavljivanja izbornih rezultata ona objavila da će se fokusirati na prestojeće parlamentarne izbore u junu.

Ali prava poenta njene izjave je nešto drugo, naime, njena izjava o uspostavljanju novog patriotskog bloka za parlamentarne izbore.

Uprkos brojnim prognozama da Marin le Pen ne bi mogla da pobedi prvenstveno jer su sve snage establišmenta ujedinile protiv nje, ipak je teoretski moguće da ona pobedi, bez obzira na to koliko je to malo verovatno.

Ona je suštinski imala dve opcije: (1) da sklopi kompromis sa establišmentom (put koji je Donald Tramp izabrao i pobedio); ili (2) da ponudi francuskom društvu nešto programski zanimljivo i mobiliše maksimalan broj pristalica i neodlučnih birača oko tog programa. Što se tiče toga kako je izborna kampanja Marin le Pen viđena u Rusiji, njen program je bio prilično nejasan a njena aktivnost nedovoljna, naročito ako se uzmu u obzir resursi koji su uloženi protiv nje.

Marin le Pen je i dalje najsjajniji predstavnik anti-establišmenta, ali se ona umesto toga ponašala kao predstavnik centralne desnice na izborima, to jest, kao deo establišmenta.

Samo se po pitanju muslimanske imigracije ona izdvajala od ostalih kandidata. Generalno, njen izborni program se može oceniti kao prilično nejasan. Da bi igrala ulogu lidera celog anti-establišmenta, nakon što su izgubili Melanšon i drugi kandidati koji su protiv sistema, ona je trebalo da se pojavi kao zanosni anti-mejnstrim lider i radikalizuje ključni broj svojih predloga, a ne da pokušava da bude jedna od establišmenta.

Možda je to ono što je njen otac, Žan-Mari le Pen, imao na umu kada je kritikovao program svoje ćerke. Po njegovom mišljenju, “Trebalo je Francuskoj da govorimo o stvarnim problemima, kao što su demografske promene i problemi masovne imigracije.“

U skladu sa tim, sedište kandidatkinje je trebalo da se rasporedi, kako to kažu u Rusiji, “u skladu sa zakonima rata,“ i prenesu Francuzima ideju da bitka nije o pobedi Marin le Pen kao kandidata, već Hamletovo pitanje “biti ili ne biti“ za Francusku. Upravo je to ona trebalo da uradi.

Ali umesto toga, videli smo prilično laganu i dosadnu kampanju. Takav pristup može pobediti običnog kandidata na običnim izborima, ali ne može pomoći predstavniku anti-establišmenta da pobedi kandidata ujedinjenog establišmenta. Stoga, Žan-Mari le Pen je apsolutno u pravu što za gubitak okrivljuje potpredsednika Nacionalnog fronta, Florijana Filipa, šefa izbornog štaba Marin le Pen. Što se nas tiče, dodajmo da taj gubitak nije bio sraman sam po sebi. Ono što je sramno je kako se gubi. A lenja fudbalska utakmica koja se nije igrala za pobedu, već za uzimanje bodova od drugog tima koji je mnogo jači i favorizovaniji od strane sudija – to je ono što smo videli u Francuskoj.

Naravno, čak i u ovom slučaju, šanse Marin le Pen su bile blede u odnosu na establišment. Iako je radikalizam mogao uplašiti deo biračkog tela, mogao je i privući još jedan deo. A u tom slučaju, ne bi bilo razloga kriviti Marin le Pen i njen štab za gubitak, a njena kampanja bi u najmanju ruku bila nezaboravna. Takav sjajan gubitak bi postao Pirova pobeda za anti-establišment i lep početak parlamentarne kampanje.

Tu je takođe bio još jedan način da se pobedi, naime, ulaskom u pakt sa establišmentom i da se krene Trampovom stazom. Marin le Pen je najverovatnije odlučila da pođe ovim putem objavljivanjem da će kreirati blok.

Koliko mi možemo reći, ona je pokušala da sklopi dogovor sa jednom malom centralno desničarkom strankom establišmenta i kroz to da postigne sporazum sa establišmentom o više ili manje fer pravilima za igru. Kao što je poznato, Nacionalni front je minimalno zastupljen u francuskim opštinama a vladajući establišment veruje da je ta stranka autsajder kog treba izbegavati.

Da je Marin le Pen uspela da preokrene ovo nepoverenje kod dela elite i stekne visoke rezultate ne samo na predsedničkim izborima i nacionalnom i evropskom parlamentu, nego i na opštinskim izborima, onda bi ona mogla postati deo establišenta i mogla bi računati na potencijalnu pobedu.

Ali zar to ne bi preokrenulo Nacionalni front  samo još jednu stranku establišmenta? I koliko bi francuski birači bili zainteresovani za još jednu stranku establišmenta? Tvrdimo da su izgledi ovog puta veoma sumnjivi i nose velike rizike za budućnost stranke i cele Francuske.

Malo je verovatno da će novi patriotski blok koji je Marin le Pen najavila, osvojiti priličko visoke rezultate na predstojećim parlamentarnim izborima. Postoje dva razloga za to. Pre svega, štab Nacionalnog fronta koji ne radi na pobedi, mora se dramatično ažurirati. Ali malo je verovatno da ima vremena za to.

Drugo, tokom kratkog vremenskog perioda do parlamentarnih izbora, Francuzi još neće biti umorni od novog predsednika, to jest, nedostaci njegovog predsedavanja se još neće osetiti.

Stoga, pravo bojno polje Marin le Pen nije borba za parlament, već rutinski i naporan rad na programu i taktici.

Žan-Mari le Pen je već aktivno počeo da učestvuje na komunističkom socijalnom polju, to jest, u okruzima i predgrađima radničke klase. Njegova ćerka je skrenula previše snažno ka establišmentu. Pitanje se samo nameće: da li bi povratak na stare paradigme u radu sa ljudima načinilo Marin le Pen pravom noćnom morom za establišment i sledećeg predsednika Francuske?

(Webtribune)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. goran says:

    Da je tata bio na izborima, on bi imao vece sanse od cercice koja je zadovoljna sto je osvojila vise glasova nego ikada. Osvojila nistavilo. Navijao sam za nju, ali mislim da ni ona nije iskrena i da manipulise time sto racuna "na duze staze". Tako se gubi eros bez kojeg nema nicega. Ona je naprosto previse racionalna da bi dovela do preokreta. Ipak je za Francusku daleko bolja od idiota Makrona. Ali, to je problem Francuza.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *