Rusija i crvena linija

Rusija i crvena linija

23 novembra 2014

pol-marina-ragusPiše: Marina Raguš

Rekao je, u jednom od retkih intervjua za britansku stanicu BBC, Dmitrij Peskov portparol ruskog predsednika. I, manje-više, mediji su preneli izjavu portparola Vladimira Putina, ne ulazeći u kontekst celokupnog razgovora koji je Peskov vodio sa Džonom Simpsonom urednikom rubrike Svetski poslovi (World Affairs) BBC-ja. Svaki prema sopstvenom nehođenju korporativni (pro)zapadni mediji postavili su pomenuti razgovor u kontekst Hladnog rata za koji je „odgovorna“ Rusija.

Upravo zbog ratnohuškačkog i krajnje navijačkog „novinarstva“ (čast malobrojnim razumnim profesionalcima među novinarima) neophodno je preneti šta je zapravo Peskov rekao Simpsonu:

Dmitrij Peskov: „Mi ne želimo da budemo blizu novog Hladnog rata. To je nešto što mi nikada nismo želeli, pa tako to ne želimo ni sada!“

Džon Simpson: „Da li ste spremni da uradite nešto,kako biste nas uverili da se tako nešto neće desiti“?

Dmitrij Peskov: „U stvari mi stalno radimo to, i zato nam je jako žao što pokatkad osećamo nedostatak reciprociteta“.

Džon Simpson: „Ali vi šaljete ruske trupe u Istočnu Ukrajinu…

Dmitrij Peskov: „Ko Vam je to rekao?“

Džon Simpson: „Sasvim je jasno i neki od vojnika su sami to rekli…“

Dmitrij Peskov: „Zašto mislite da je savim jasno…to je najveća greška?“

Džon Simpson: „Zato što su neki vojnici sami to rekli…“

Dmitrij Peskov: „Ne. To je najveća greška. Postoje neki ljudi koji su bili u vojsci. Koji su se penzionisali…koji su mogli…“

Džon Simpson: „Kažete da nemate nikakve veze s slanjem tih (ljudi) tamo“

Dmitrij Peskov: „Ne.“

Džon Simpson: „Sigurni ste?“

Dmitrij Peskov: „Ali nismo! Želeo bih da Vas podsetim na brojne izjave i reči predsednika Putina. Dakle, zvanične izjave koje vrlo zvanično govore da tamo nema ruskih trupa. Da tamo nema ruske vojske. Zvanične vojske koja je tamo razmeštena, poslata ili kakogod bila prisutna na tlu Ukrajine“.

Džon Simpson: „Šta je s ostalim stvarima. Šta je sa stalnim guranjem protiv NATO-a koje je utrostručeno tokom prošle godine. Zatim sa brojem ruskih vojnih naleta koje je koje je NATO morao da vrati. Zašto toliko podgrevanja…“

Dmitrij Peskov: „Na ova pitanja neću moći da odgovorim s nekoliko reči. Odgovor mora biti mnogo duži. Priča počinje sa coupd’état(državni udar, prim. aut) u Ukrajini. Državnim udarom s punim razumevanjem, s punim značenjem te reči.Coupd’étatkoji je bio orkestriran i odmah zatim podržan od strane poznatih zapadnih zemalja. To je bio vanredni događaj za istoriju, za način kako se stvari odvijaju u Evropi. Jer, to se desilo u samom srcu Evrope. Posle toga, za Rusiju je bilo nemoguće da ostane neutralna. I, posle toga, stvari su postajale sve napetije…“

Džon Simpson: „Ali vi ih činite napetijim… načinom kako se Rusija ponaša“.

Dmitrij Peskov: „Nastavićemo da ih činimo napetijim dokle god se to tiče našeg nacionalnog interesa. Što duže bude ugrožen naš nacionalni interes, tolikodugo ćemo odgovarati…“

Džon Simpson: „To, to je Hladni rat…“

Dmitrij Peskov: „To ne znači da mi želimo Hladni rat. Želimo da naše kolege razumeju da mi imamo svoje crvene linije i da mi nemožemo da pređemo preko tih crvenih linija. Želimo da svi razumeju tačno gde se nalaze naše crvene linije.“

Džon Simpson: „Jedna od crvenih linija koje imaju zapadne države je, na primer, Letonija gde su vrlo zabrinuti zbog onoga što se desilo u Ukrajini, kao i šta bi moglo da se desi u Letoniji: da se narod koji je poreklom iz Rusije ne počne da diže protiv vlade u Letoniji. Da li je to mogućnost?“

Dmitrij Peskov: „Ja bih bio spreman da podelim tu njihovu zabrinutost. Zaista bih bio spreman da podelim njihovu zabrinutost. Šta ukoliko neko orkestrira državni udar u Letoniji, i onda Brisel prizna taj coupd’étattek tako…

Džon Simpson: „Dakle, to može da se desi u Letoniji“?

Dmitrij Peskov: „Ukoliko se orkestrira državni udar, i ukoliko oni priznaju tu novu vlast –to je, onda, velika opasnost za Letoniju. Jer, jednom kada stvorite presedan vojnog svrgavanja i preuzimanja vlasti u srcu Evrope i, kada jednom stvorite presedan u zvaničnom priznavanju takvog obaranja vlasti-onda postoji velika opasnost za ceo kontinent i sve zemlje moraju da budu vrlo obazrive. Sve zemlje treba štite svoje interese i da ne dozvole da se tako nešto desi.“

Džon Simpson: „Čini se da Rusija ide ka lošim danima Sovjetskog Saveza …

Dmitrij Peskov: „Nadam se da ne…

Džon Simpson: „Nadate se da ne?…

Dmitrij Peskov:„A i siguran sam da tamo ne ide…

Džon Simpson: „Ali šta je sa državnom kontrolom medija koja svakodnevno raste? Kritičari predsednika Putina neki put mogu završiti mrtvim…“

Dmitrij Peskov: „Ne. Ne mogu““

Džon Simpson: „Nikad?“

Dmitrij Peskov:„Ne, zbog kritike predsednika Putina“.

Džon Simpson: „Dakle, umrli su iz drugih razloga“?

Dmitrij Peskov:„Ne, to u ovoj zemlji nije moguće“.

Džon Simpson: „Da li mislite, da li verujete u to da Zapad pokušava da vas okruži i da nametne svoj put u zemljama koje su nekad bile vaše saveznice“?

Dmitrij Peskov: „U pravu ste. To je, upravo, osećanje koje mi imamo“

Džon Simpson: „U obruču…“?

Dmitrij Peskov: „Želeli bismo da čujemo 100 procentnu garanciju da niko neće ni pomisliti na to da Ukrajina pristupi NATO-u. Voleli bismo da čujemo da će NATO prestati s primicanjem ruskim granicama. Da će NATO prestati s svojim pokušajima u slamanju ravnoteže-ravnoteže među silama. Ali, na žalost mi tako nešto ne čujemo. I to nas čini nervoznima. Čini da osećamo strah…“

Džon Simpson: „Čini vas agresivnim…“

Dmitrij Peskov: „Pa, ukoliko osećate strah preduzimate mere opreza. To je prirodni instikt kako za čoveka, tako i za državu. A posebno najveće države na ovom kontinentu.“

Džon Simpson,urednik rubrike Svetski poslovi britanskog BBC-ja razgovor s Peskovim napravio je tokom moskovskog Foruma optšenarodnog fronta i rekli bismo da je tokom reportaže iz Moskve izneo i nekoliko „interesantnih“ stvari:

„Moram reći da je sve ovo pomalo iznenađujuće za mene. Toliko neprijateljstava u novinama i televizijama u odnosu na Zapad. Očekivao sam da ga (neprijateljstvo, prim. aut.) nađem i ovde. Ovo su, konačno, predsednikove najjače pristalice. Ipak,ne. Svi s kojima smo razgovarali su zabrinuti i nadaju se da novi Hladni rat ne počinje“ Kako to, inače biva u reportažama, imali smo prilike i da vidimo s kim je to sve Simpson razgovarao: od biznis zajednice do žena, Simsonov zaključak je da su prvi zabrinuti zbog zapadnih sankcija. Dok su žene protiv bilo kakvog sukoba. Posebno protiv Hladnog rata.

Konačno, sam izveštaj o obraćanju predsednika Putina, a po okončanju sastanka G 20 u Brizbejnu, bio je sažet na sledeći način: Predsednik Putin je kratko govorio o međunarodnim prilikama ali ono što je rekao bilo je žestoko:

„Amerika ne želi da nas ponizi. Ona želi da nas potčini. Niko u istoriji to nije uspeo da uradi Rusiji. I niko nikada i neće,“ za Sipmsona bila je vrlo jasna i odsečna poruka Vladimira Putina.

Naravno, izveštač i urednik BBC-ja je puno toga zaboravio da pomene (opet konteksta i objektnivnog izveštavanja radi) u izveštaju. Poput:

-ratno huškačkih izjava zapadnih zvaničnika koje u stopu prate, nekad čak i nadmašuju u svojoj brutalnoj ratnoj propagandi (pro)zapadni korporativni mediji;

-ili, ko je započeo pakao u Ukrajini: da li su to bili neonacisti podržani od strane SAD i nekih EU zemalja i to pošto je od strane tri evropska ministra spoljnih poslova potpisima garantovan sporazum iz 21. februara i ubrzo (još se mastilo na papiru nije osušilo) brutalno pregažen na Majdanu;

-ili, kako je EUropa posle krvavog Majdana ozvaničila klasičan državni udar a Amerika kadrirala „prelaznu vlast“. Uostalom, zar su svi zaboravili razgovore između američkog ambasadora u Ukrajini Džefri Paeta i pomoćnice američkog državnog sekretara Viktorije Nuland. Da li je Nulandova bila ta koja je Paetu rekla „J…š EU“ i dala instrukcije za dalje „kadriranje vlasnih“;

-ili, gde je nestala istina o nacističkom divljanju Banderovaca i otvorenih pretnji svima koji nisu autohtoni Ukrajinci: Rusima, Jevrejima…;

-šta bi sa užasnim zločinima počinjenim od snajperske vatre na Majdanu do spaljivanja živih ljudi u Odesi. Potpuno je nejasno, kako tako iskusan novinar nije nijednom rečju pomenuo, a opet u okviru konteksta, kako zločine protiv mira tako i one nastale u građanskom ratu koji je inspirisao korporativni Zapad. Inspirisao samo zbog toga što je svrgnuti ukrajinski predsednik Janukovič od Rusije dobio mogućnost da prevaziđe socioekonomsku krizu koja je tresla njegovu zemlju. A od EU drastične mere štednje i kredite (koje posrnula privreda nije mogla da izdrži) u najavi. Dakle, samo zato što je legalno izabrani predsednik jedne države procenio šta je bolje za njegovu naciju, bio je svrgnut a država koju predstavlja uvučena u krvavi građanski rat-kao (nama bar) dobro poznatu „vaspitno-popravnu“ lekciju sa Zapada.

Konačno, šta je Simpson očekivao da će zateći u Moskvi? Krvoločne zveri? Ratne huškače? Ljude koji govore mržnjom? Zato je naše iznenađenje veće od njegovog. Seda glava trebalo bi bolje da zna bolje! Makar u tim godinama i nema puno toga da izgubi osim onog što se najviše i broji-lične i profesionalne časti! Uostalom, očekivano. Reportaža je, očigledno imala za „cilj“ da pokaže da predsednik Putin među svojim „najjačim pristalicama“ nema podršku. Oni nisu za sukobe, oni ne žele Hladni rat i sankcije. Dok su predsednik Rusije kao i njegov portparol stavljeni u kontekst inspiratora Hladnog rata koji su podvukli „crvene linije“ koje neće preći u odbrani nacionalnih interesa.

Od Britanca očekivano.

Međutim, ovaj put očekivana je bila i reakcija Ruske Federacije: Rusija neće odstupiti ni pedalj u odbrani svojih nacionalnih interesa a jedan od tih je i nova mapa policentričnog sveta u kojem će garantovani principi međunarodnog prava (o)držati države u jakom savezu aktivne miroljubive koegzistencije.

Konačno, i ovaj put očekivano smo preneli autentičan intervju upravo rukovođeni racionalnom odlukom o objektivnom informisanju o aktualnim događajima. Pritom bez i najmanje čestice (svojstvene devijantnoj korporativnoj zajednici) koja bi vodila u pravcu huškanja na sukobe. Ili, ne daj Bože na rat. Valjda, je svakom u kome još malo razuma ima jasno da u toj stvari nema pobednika!

Nama je ovde bila namera da pokažemo (pro)zapadne manipulacije koje ne vode, koje su već uvele dobar deo svetske populacije u potpuno šizofreno stanje. Toliko šizofreno da je i populacija Starog kontinenta prozrela „igru“ i krenula da, sve masovnijim i radikalnijim protestima, proteruje odnarođene političke „elite“. Ali o tome sledeći put…

Ko, sve ovo pravovremeno razume: imaće šansi za bolji i makar malo pravedniji svet koji pretpostavlja suverene odluke država da se udružuju u saveze koji će biti na dobro njihovim građanima. I, ništa više. I, ništa manje!

Za početak…

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *