Ruski dobrovoljci koji su dali svoje živote za Republiku Srpsku

Ruski dobrovoljci koji su dali svoje živote za Republiku Srpsku

25 јула 2013

zxpi6dOleg Valecki, Rus, pripadnik Vojske Republike Srpske u Odbrambeno-otadžbinskom ratu je izjavio: Ruski dobrovoljci su ojačali srpsku vojsku ne samo brojno, već i psihološki, davali su Srbima veliku moralnu podršku i zato je neprijateljska propaganda nastavljala da tvrdi da u borbenim dejstvima učestvuju hiljade „ruskih plaćenika“. Broj dobrovoljaca za sve vreme rata nije premašio 600-700 ljudi“.

Poginulo je 37 ruskih dobrovoljaca. Prvi spomenik ruskim dobrovoljcima je podignut u Višegradu. Spomenik je podignut sredstvima donatora iz Rusije, sredstvima Vlade Republike Srpske, a u organizaciji udruženja građana srpsko-ruske zajednice „Zavet“ iz Bijeljine, čiji je predsednik, Savo Cvijetanović istakao:

– Moramo znati da je u to vreme izvršena agresija na državu Jugoslaviju, da je srpski narod bukvalno raskomadan na nekoliko država i da se iz tog stanja javio bratski glas običnog naroda iz Rusije, dobrovoljaca koji su došli da podele sa nama sudbinu. Njih nije slala država, njih nije slala nikakva organizacija, oni su jednostavno došli vođeni srcem. Mnogi od njih su tu stradali i ono najmanje što mi možemo da uradimo jeste da se pomolimo Bogu za njihove duše i da se sećamo zajedno sa njihovim porodicama žrtava koje su oni podneli za naš srpski narod. Ljudi koji su ratovali u redovima Vojske Republike Srpske bili su nešto najčestitije što je moglo da se pojavi na ovim prostorima. To su naprosto plemeniti ljudi. Nije poznato da je bilo ko uradio bilo šta što bi, ne daj Bože, bilo ratni zločin ili bilo šta što bi moglo da se podvede pod jedno nenormalno ponašanje, ako se, naravno, apstrahujemo od toga de je sam rat nenormalno ponašanje.

Spomenik srpskim dobrovoljcima zamislio je srpski skulptor Nebojša Savović, koji tađe radi na restauraciji hrama Svetog Save u Beogradu. Svoju koncepciju on objašnjava na sledeći način:

– Taj osnovni koncept bio je jedna vertikala. Mislim da su to ljudi koji su ginuli uspravno. Sam spomenik je visok četiri metra. Izrađen je od kamena, tamo je izmešana crvena, crna i siva boja kao jedan ambijent ratišta, kao jedna mešavina krvi i baruta. Na vrhu tog spomenika je jedan karakterističan ruski krst, koji je vidljiv sa sve četiri strane sveta. A u podnožju spomenika su kao dokumentarni podatak uklesana imena, prezimena, godina rođenja i pogibije. U samom središtu spomenika je upaljeno kandilo. Cela priča je jedna vrsta svetilišta pod otvorenim nebom. Njihova imena simbolično su „uzdizana“ u vertikalu, zajedničko stablo, „srpski zapis“ – simbol kolektivnog opstanka srpskog naroda.“

Ruski dobrovoljci koji su poginuli kao pripadnici Vojske Republike Srpske u Odbrambeno-otadžbinskom ratu Srpskog naroda (1992-1995) su:

1. Aleksandrov Aleksandar

Rođen 1961 g. u Sankt Peterburg. Artiljerijski oficir, veteran Pridljestrovnja i Abhazije. U Republici Srpskoj od kraja 1992. g. Komandir Ruskog udarnog oderda (Odred Aleksandrova) koji je delovao kod Skelana i u Sarajevu (Hreša). Poginuo 21.05. 1993. g. u rejonu Borja od eksplozije mine tokom izviđačke akcije. Sahranjen na groblju s. Hreša (Srpsko Sarajevo).

2. Anisimov Valerij

Rođen 1956. g. u Sankt Peterburgu. Poginuo 1995. godine. Posmrtni ostaci dopremljeni u Rusiju.

3. Astapenkov Anatolij Sergejevič

Rođen u gradu Perm 17. novembra 1968. g. U Sovjetskoj Armiji služio u mornaričkoj pešadiji. Oženjen, ima sina. U Republici Srpskoj od zime 1993. g. Ratovao u sastavu udarnog odreda kod Vlasenice, u odredu Aleksandrova (Hreša-Srpsko Sarajevo), 2. Ruskog dobrovoljačkog Odreda (Prača-Pale) i 3. RDO (Jevrejsko groblje-Srpsko Sarajevo). Junački poginuo na položaju Zlatište (na severu Srpskog Sarajeva) 20. januara 1994. g. Sahranjen na vojničkom groblju u Doljim Milićima (Srpsko Sarajevo)

4. Batalin Sergej Jurjevič

Rođen 14. septembra 1961. g. u Moskvi. Po struci lekar. Oženjen u Republici Srpskoj od januara 1993. g. Kao vojni lekar u sastavu 1. Kozačkog odreda neposredno učestvovao u borbenim dejstvima. U borbi za selo Tvirkovići od eksplozije protivpešadijske mine izgubio stopalo. Umro u jesen 1993. g. u Višegradu. Sahranjen na groblju Crnuća u Višegradu.

5. Bogoslovski Konstantin Mihajlovič

Rođen 04. februara 1973. g. na Pamiru (Tadžikistan) Živeo u Moskvi. U Republici Srpskoj od kraja marta 1993. g. Ratovao u sastavu 2. Objedinjenog Ruskog Dobrovoljačkog Odreda (2.ORDO) (Višegrad-Goražde). Poginuo 12. aprila 1993. g. tokom junačke odbrane uzvišica Zaglavak i Stolac, kao mitraljezac braneći zastavu na položaju. Sahranjen na vojno-crkvenom groblju u Višegradu

6. Bondarec Oleg Dmitrijevič

Rođen 4. aprila 1969. g. u Kijevu (Ukrajina). Od 1994. godine ratovao u sastavu srpskih odreda U Srpskom Sarajevu („Beli vukovi“, bataljon na Dobrinji). Poginuo 20. novemra 1995. g. u Ozrenskoj ulici Srpskog Sarajeva. Sahranjen na vojničkom groblju u Doljim Milićima (Srpsko Sarajevo)

7. Bočkarjov Aleksandar Jurjevič

Rođen 6. aprila 1971. g. u Voronježu. U Republiku Srpsku stigao krajem 1993. u Srpsko Sarajevo. Poginuo u sastavu 3. RDO (Jevrejsko groblje) 10. februara 1994. g. od snajperske vatre. Sahranjen na vojničkom groblju u Doljim Milićima (Srpsko Sarajevo).

8. Bikov Valerij

Rođen 1962. g. Aktivan oficir u činu kapetana. U poslednje vreme živeo u Sankt Peterburgu. U Republici Srpskoj od kraja oktobra 1992. g. Ratovao u sastavu 2. RDO (Višegrad) i 3. RDO (Jevrejsko groblje-Srpsko Sarajevo), kao i u sastavu srpskih jedinica. Završio tenkovsku školu u Banjaluci. Poginuo avgusta 1995. g. u rejonu Dobrinja od snajperske vatre. Sahranjen na vojničkom groblju u Doljim Milićima (Srpsko Sarajevo).

9. Gavrilin Valerij Dmitrijevič

Rođen 1963. g. u Grodnu (Belorusija) U poslednje vreme živeo u Peterburgu, gde je i završio ekonomski fakultet. Ratovao u Pridnjestrovlju. U Republici srpskoj od novembra 1992. godine. Ratova u sastavu 2. RDO (Višegrad) 2. ORDO (Goražde) i 3 RDO. (Jevrejsko groblje-Srpsko Sarajevo) i kraće vreme u gardi „Panteri“ (Bijeljina) Bio među najpoznatijim i najizdržljivijim dobrovoljcima. Poginuo 5. aprila 1995. g. od snajperske vatre na Grbavici-Srpsko Sarajevo. Sahranjen na vojničkom groblju u Doljim Milićima (Srpsko Sarajevo).

10. Ganijevski Vasilij Viktorovič

Rođen 16. januara 1960. g. u gradu Krimsk (Krasnodarska oblast) U poslednje vreme živeo u gradu Saratovu, aktivno učestvovao u saratovskoj kozačkoj organizaciji. U Republici Srpskoj od januara 1993. g. Ratovao u sastavu Kozačkog odreda (Višegrad) Poginuo 12. januara 1993. godine u selu Tvirkovići tookom operacije zauzimanja doline Orahovci kod Višegrada. Sahranjen na vojničkom groblju u Višegradu.

11. Gešatov Viktor

12. Desjatov Viktor Nikolajevič

Rođen 12. januara 1955. g. Pitomac dečjeg doma. Učestvovao u radu Kozačke organizacije. Ratovao u Pridnjestrovlju. U poslednje vreme živeo u gradu Jekaterinburgu. U Republici Srpskoj od marta 1993. g. Ratovao u sastavu 2. ORDO (Goražde) i 3. RDO (Jevrejsko groblje-Srpsko Sarajevo). Junački poginuo 6. januara 1994. g. izvlačeći trudnicu pod snajperskom paljbom na Jevrejskom groblju-Srpsko Sarajevo. Sahranjen na vojničkom groblju s. Donji Milići (Srpsko Sarajevo).

13. Ivanov Sergej Jevgenjevič

U poslednje vreme živeo u Sankt-Peterburgu. U Republici Srpskoj od septembra 1995. g. Poginuo u Sarajevu. Sahranjen na vojničkom groblju s. Donji Milići (Srpsko Sarajevo).

14. Kotov Genadij Petrovič

Rođen 1960. g. u gradu Volgodonsku (Rostovska oblast). Ratovao u Pridnjestrovlju. U Republici Srpskoj od decembra 1992. g. Ratovao u sastavu Višegradskog kozačkog odreda. Bio načelnik štaba, a potom komandir tog odreda. Poginuo 9. februara 1993. g. u zasedi kod Višegrada. Bio sahranjen na vojničko-crkvenom groblju u Višegradu. Posmrtni ostaci 1994. g. preneti i ponovo sahranjeni u gradu Volgodonsku, gde živi njegova udovica sa decom.

15 . Kucarov Jordan

Rođen 1968. g. u Bugarskoj, u gradu Stara Zagora. Ratovao u izviđačkom odredu „Beli vukovi“ (Pale-Jahorina) Sarajevsko-Romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske. Poginuo u borbi na planinskom masivu Treskavica 4. jula 1995. g. Posmrtni ostaci preneti i ponovo sahranjeni u Bugarskoj.

16. Lučinski Leonid

Rođen 1970. g. u gradu Adler (Krasnodarska oblast). Poginuo 1995. g. Posmrtni ostaci preneti i ponovo sahranjeni u Rusiji.

17. Mališev Roman Serafimovič

Rođen 20. februara 1970. g. u gradu Vjatka (Kirov). Tri godine bio poslušnik Valaamskog manastira. U Republici Srpskoj od sredine 1994. g. Ratovao u sastavu 3. RDO (Jevrejsko groblje-Srpsko Sarajevo) i odreda „Beli vukovi“ (Jahorina-Pale). Odlikovali su ga posebna odvažnost i snažan duh. Poginuo 25. oktobra 1994. g. tokom borbi na Mojševičkom brdu u severozapadnom delu Srpskog Sarajeva. Romanovo telo je otkupljeno od neprijatelja i sahranjeno na vojničkom groblju s. Donji Milići (Srpsko Sarajevo).

18. Mališev Petar Anatoljevič

Rođen 25. juna 1967. g. u Moskvi. Ratovao u Pridnjestrovlju. U Republici Srpskoj od decembra 1992. g. Ratovao u sastavu 2. RDO (Višegrad-Priboj-Prača (Pale)), 3. RDO (Jevrejsko groblje-Srpsko Sarajevo) i odreda „Beli vukovi“ (Jahorina-Pale). Odlikovali su ga hrabrost i predusretljivost. Poginuo 3. oktobra 1994. g. tokom borbi za Mojševičko brdo u severozapadnom delu Srpskog Sarajeva. Sahranjen na vojničkom groblju s. Donji Milići (Srpsko Sarajevo).

19. Meleško Sergej Vladimirovič

Poginuo 30. septembra 1992. g. u rejonu Gacka u oklopnom vozilu od eksplozije mine. Sahranjen na groblju u Bileći.TrebinjeRođen 29. juna 1965. g. u gradu Mineralne Vode (Stavropoljska oblast). Služio kao specijalac u OMON-u (specijalnim snagama milicije) u gradu Rigi (Letonija). U Republici Srpskoj od početka jeseni 1992. g. Ratovao u sastavu 1. RDO (Srpska Hercegovina)

20. Mirončuk Sergej Aleksandrovič

Rođen januara 1970. g. u Odesi (Ukrajina). U Republici Srpskoj od decembra 1993. g. Ratovao u sastavu bataljona na Dobrinji (Srpsko Sarajevo) i jedinice „Beli vukovi“ (Jahorina-Pale). Posle ranjavanja zarobljen 18. juna 1995.g. Muslimani ga posle zverskog mučenja ubili na planini Treskavici kod Trnova. Njegovo telo je razmenjeno i sahranjeno na groblju u Donjim Milićima (Srpsko Sarajevo).

21. Neomenko Boris Vladimirovič

Rođen 1963. g. U Republici Srpskoj od leta 1993. g. Ratovao u sastavu 3. RDO (Jevrejsko groblje-Srpsko Sarajevo). Poginuo 3. oktobra 1994. g. na Jevrejskom groblju-Srpsko Sarajevo. Sahranjen na vojničkom groblju s. Donji Milići (Srpsko Sarajevo).

22. Nimenko Andrej Nikolajevič

Rođen 10. septembra 1972. g. u Moskvi. U leto 1992. g. ratovao u Pridnjestrovlju u sastavu TSO. U Republici Srpskoj od novembra 1992. g. ratovao u sastavu 2. Ruskog Dobrovoljačkog Odreda kao mitraljezac. Junački poginuo na Orlovoj gori kod Višegrada 3. decembra 1992. g. tokom operacije oslobađanja rejona Počivala. Sahranjen na vojničkom groblju u Višegradu.

23. Petraš Jurij Sergejevič

Rođen 1967. g. u Belorusiji. Aktivni oficir. U Republici Srpskoj od 1995. g. ratovao u sastavu „Beli vukovi“ (Jahorina-Pale). Poginuo 11. oktobra 1995. g. u rejonu planine Hum (Trnovo). Sahranjen na vojničkom groblju u s. Donji Milići (Srpsko Sarajevo).

24. Pilipičik Jurij Pavlovič

Rođen 3. marta 1967. g. u Kišinjovu (Moldavija). Živeo u Odesi. Ratovao u interventnoj (udarnoj) četi Ilijaške brigade Vojske Republike Srpske. Poginuo 16. juna 1995. g. u rejonu Moševičkog brda (Nišićki plato) severozapadno od Sarajeva, prilikom odbijanja neprijateljskog napada. Sahranjen na groblju u Sokocu (Republika Srpska).

25. Popov Dimitrij

Rođen i živeo u Sankt-Peterburgu. U Republici Srpskoj od februara 1993. g. Ratovao u sastavu 2. Objedinjenog Ruskog Dobrovoljačkog Odreda (2. ORDO) Goraždanske brigade Vojske Republike Srpske. Poginuo 12. aprila 1993. g. tokom junačke odbrane uzvišica Zaglavak i Stolac kod Višegrada. Telo Dimitrija Popova ostalo je na bojnom polju, a posle oslobađanja sela Đankići, sahranjen je na crkvenom groblju u Višegradu.

26. Samojlov Viktor

Rođen 1965. g. u Novosibirsku. Poginuo 1995. g. Posmrtni ostaci preneti i ponovo sahranjeni u Rusiji.

27. Saponjenko Andrej

Rođen 1956. g. u Rostovu na Donu. Poginuo 1995. g. Posmrtni ostaci preneti i ponovo sahranjeni u Rusiji.

28. Safonov Vladimir Vasiljevič

Rođen 30. maja 1957. g. u Semipalatinsku (Kazahstan). Aktivan pomorski oficir u zvanju kapetana korvete. U poslednje vreme živeo u Sankt-Peterburgu. U Republici Srpskoj od februara 1993. g. Ratovao u sastavu Goraždanske brigade. Junački poginuo 12. aprila 1993. g. tokom odbrane uzvišica Zaglavak i Stolac kod Višegrada. Sahranjen na vojničkom groblju u Višegradu (Republika Srpska).

29. Slaven Oleg Stanislavovič

Rođen 10. aprila 1970. g. u gradu Donjecku. U Republici Srpskoj od leta 1995. g. Ratovao u ruskom udarnom odredu 1. (Kasindolskog) bataljona 1. Sarajevske brigade Vojske Republike Srpske, odredu „Beli vukovi“ (Jahorina-Pale) Sarajevsko-Romanijskog korpusa. Poginuo 24. jula 1995. g. prilikom zauzimanja muslimanske enklave Žepa. Sahranjen na groblju u Milićima.

30. Sičov Jurij

Rođen 1967. g. Živeo u gradu Kurgan (Čeljabinska oblast). Poginuo 1995 g. Posmrtni ostaci dopremljeni u Rusiju.

31. Teptin Aleksandar Georgijevič

Rođen 12. septembra 1969. g. Živeo u gradu Perm. U Republici Srpskoj od početka 1993. g. Ratovao u srpskom udarnom odredu u gradu Vlasenici, ruskom udarnom odredu Aleksandrova (Skelani-Hreša), 2. Ruskom Dobrovoljačkom Odredu (Prača. Podgrabski bataljon 1. Romanijske brigade (Pale)). Tokom dubinskog izviđanja 2. RDO u rejonu Čelopeka (selo Djateli) nedaleko od Sarajeva nestao 7. juna 1993. g.

32. Tamilin Aleksej Valerjevič

Rođen 9. jula 1961. g. Pre polaska u rat služio kao major u miliciji grada Krasnojarska. U Republici Srpskoj od jeseni 1994. g. Ratovao u sastavu srpskih jedinica u rejonu grada Trnova i odredu „Beli vukovi“ (Jahorina-Pale). Bio je hrabar, omiljen i poštovan od svojih ratnih drugova. Poginuo 14. decembra 1994. g. tokom borbi u rejonu Trnova na jugozapadu Srpskog Sarajeva. Sahranjen na vojničkom groblju u s. Donji Milići (Srpsko Sarajevo).

33. Trofimov Mihail Viktorovič

Rođen 16. februara 1963. g. u gradu Divnogorsku (Krasnojarska oblast). Završio desantni fakultet Novosibirske više vojno-političke škole. Služio u Avganistanu gde je teško ranjen i odlikovan sa dva ordena Crvene Zastave. Posle napuštanja vojne službe živeo u gradu Odesi, radio kao instruktor borbe prsa u prsa i kaskader u Odeskom filmskom studiju. Ratovao u sastavu 2. Ruskog Dobrovoljačkog Odreda, bio njegov komandir. U to vreme je 2. RDO bio smešten u selu Prača u rejonu Pala. Bio je vešt komandir, hrabar, omiljen i poštovan od svojih ratnih drugova i srpskog stanovništva. Tokom izviđačko-diverzantskog upada na neprijateljsku teritoriju, 7. juna 1993. g. smrtno ranjen i izdahnuo istog dana u bolnici „Koran“ na Palama. Bio sahranjen na crkvenom groblju sela Prača (Pale). Kasnije su posmrtni ostaci preneti i ponovo sahranjeni u Kalinovki, Vinicka oblast u Ukrajini, gde žive njegovi roditelji.

34. Čekalin Dimitrij Jevgenjevič

Rođen 3. januara 1971. g. u Moskvi. Bio iskusan planinar. Ratovao u Pridnjestrovlju. U Republici Srpskoj od decembra 1992. g. Ratovao u sastavu 2. RDO (Višegrad-Priboj). Junački poginuo 10. marta 1993. g. u rejonu Priboja (severoistočna Bosna). Sahranjen na crkvenom groblju u Priboju.

35. Šašinov Vladimir

36. Škrabov Aleksandar Vladimirovič

Rođen 4. aprila 1954. g. u Litvaniji. Pre rata živeo u gradu Kerč (poluostrvo Krim, Ukrajina). Služio u „specnaz“-u Ratne mornarice SSSR kao zastavnik. Veteran borbenih dejstava u Angoli i Gruziji. U Republici Srpskoj od leta 1993. g. Komandovao RDO3 (Udarni vod 3. bataljona (Grbavica-Jevrejsko groblje) 1. Sarajevske brigade (Srpsko Novo Sarajevo). U vojsci RS imao čin majora. Poginuo 4. jula 1994. g. u prilikom juriša na neprijateljske položaje na Moševičkom brdu (Nišićki plato) severozapadno od Sarajeva. Sahranjen na vojničkom groblju u s. Donji Milići (Srpsko Sarajevo).

37. Jangonjevič Viktor Valerjevič

Rođen 1960. g. Poginuo 1995. g.

Neka im je večna slava i Bog da im dušu prosti!

* u saradnji sa odborom za negovanje tradicije oslobodilačkih ratova Vlade Republike Srpske

(Glas Rusije)

KOMENTARI



5 коментара

  1. Dragana says:

    JUNACKI SU SE BORILI ZA PRAVOSLAVLJE I NAS SRPSKI NAROD. NEKA IM JE VECNA SLAVA +++.

  2. danjinac says:

    Večna slava ruskim dobrovoljcima. Srbija ih ne sme zaboraviti.

  3. Pingback: Hoće li Rusi biti saučesnici u genocidu? » BOŠNJACI

  4. mićo says:

    srbi dovodili mudžahedine svatite već jednom da vam vaše laži nepomažu odavno vas je svijet provalijo još malo pa isteko rok laganja uskoro ćete završiti i najebati upravo baš od onih koji vam bobarduju arape

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u