Са Војском Србије каква је сада, Вучић не може одбранити ни три београдска булевара!

Sa Vojskom Srbije kakva je sada, Vučić ne može odbraniti ni tri beogradska bulevara!

29 jula 2015

aleksandar-vucic-specijalna-brigada-pancevo-foto-tanjug-1374925811-344763Piše: Goran Jevtović

Aleksandar Vučić je, nakon obilaska SDPR-ovog pogona „Borbeni složeni sistemi“ u Velikoj Plani[i], slikajući se pored oklopnog borbenog vozila „Lazar 2“ u prepoznatljivom politikantskom i predizbornom zanosu izjavio: „U ovom trenutku smo dominanta sila u regionu u ovom sektoru i imamo kapaciteta da se branimo. Naš odgovor i naša sila suviše su veliki u odnosu na one koji bi eventualno hteli da nas napadnu.“

Da nije u pitanju tako vidljiva izmišljotina koja nosi ozbiljne posledice, ovo bi stvarno bila jedna od najduhovitijih izjava premijera kojima nas svakodnevno obasipa poslednje tri godine. Samo nam ne reče koji su to „oni koji bi nas napali“ – kada, kako, kojim snagama, sa čim i gde, kao i na bazi kojih parametara i činjenica je odmerio odnos snaga? I kako je izveo zaključak da smo „suviše veliki“ i da smo „dominantna sila u regionu“?!

I gde je u svemu tome „savezništvo“ i dostignuti nivo „saradnje“ u okviru programa „Partnerstvo za mir“, a sve na bazi famozne (i izmišljene) tzv. vojne neutralnosti?

Ukoliko je želeo da nas uporedi pojedinačno, onako, takmičarski, sa BJR Makedonijom, Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom i eventualno Albanijom, pa i nekako da mu poverujemo. Međutim, ukoliko je pomislio (a nije) da nas vaga sa Bugarskom koja ima duplo više vojnika (oko 50.000 profesionalaca) i pozamašne efektive borbene tehnike, ili sa Rumunijom čije oružane snage su nesrazmerno veće i jače, ili sa Mađarskom i Hrvatskom, onda izjava koju je sročio u Velikoj Plani ne samo da je neozbiljna i demagoška, već je iz ugla navedenih suseda iritantna i krajnje provokativna, a iz našeg ugla samoobmanjujuća i potencijalno vrlo neprijatna i opasna.

I sve to bi imalo kakvog takvog smisla pod jednim uslovom – da navedene države nisu čvrste članice NATO (ili na pragu ulaska u isti), da nisu dosledni sledbenici i izvršioci evroatlantske politike i njihovih imperijalnih ciljeva, da nemaju teritorijalne (i ostale) pretenzije i zahteve u odnosu na nas, i kada bi se potpuno zanemario agresorski karakter tog saveza, koji smo upravo (i jedino) mi, Srbi, osetili na svojoj koži s kraja 20. veka. Saveza koji nam na naše oči otima Kosovo i Metohiju kao primarni cilj oružane agresije iz 1999.godine, dok onaj, sekundarni – dalje cepanje teritorije Srbije i svođenje na pretkumanovsku državnu tvorevinu, sveopšta pljačka i razaranje do nestajanja nakon decenije ipo postpetooktobarskih „reformi“ – ubrzano ulazi u finalnu fazu.

Pročitajte još:

Pre atentata na Đinđića, Vojska je bila u stanju da na KiM porazi i OVK i snage NATO

Dakle, izostavio je „faktor“ tzv. savezničkog sabiranja snaga i borbenih sredstava. Baš onako kako je to činio (i dalje nastavlja) „najpopularniji“ ministar odbrane „reformisane“ Srbije, Dragan Šutanovac, ignorišući surovu istorijsku činjenicu, a to je,  da kada su nas napadali u 20. veku (kao i ranije), uvek su to činili udruženim snagama. To znači – tačno je da je armija Austrije, na primer, tu negde u ravni naše Vojske, ali je još tačnije da nikada ne bi krenula na Srbiju bez oružanih snaga Nemačke i, podrazumeva se, ostalih katoličko-protestantskih snaga evroatlantske soldateske.

I kako ćemo sve to sabrati, deliti i množiti i u vidu proporcije izmeriti odnos snaga, premijeru Srbije?

I da li smo takav „film“ gledali upravo 99-te, kada nas je napalo 19 NATO i još 7 okolnih banana država (ustupajući nebo, teritoriju i sve druge efektive) na platformi jedinstvene osvajačke politike? Ujedinjenom oružanom silom i svim mogućim kapacitetima koji su stavljeni pod jedinstvenu komandu.

Ako navedenome dodamo ono što je, potencijalno, možda i najveća opasnost, poznata pod imperijalnim (londonsko-vašingtonskim) eufemizmom „međunarodni (islamski) teorizam“ (jer su upravo njihovih ruku delo raznorazne Al Kaide, Isisi, Isili i slični), koji se odvija prema principima i postulatima na kojima su decenijama unazad izvođene brojne (polu)tajne operacije NATO-a pod nazivom „Gladio“, onda komotno možemo konstatovati i demantovati premijera, da je Srbija ne samo meta, ne samo da ne raspolaže adekavatnim snagama za odbranu, ne samo da nije „dominantna sila u regionu“, već je osnovno pitanje hoće li uopšte i preživeti projektovani geopolitički karambol.

S tim u vezi, saga o azilantima, o tzv. velikoj seobi sa bliskoističnih i afričkih meridijana, koju su planski izazvali „miroljubivom“ politikom upravo naši NATO „prijatelji“, dolazi do punog geopolitičkog izražaja upravo ovih meseci. Ili još uvek ima nekoga ko naivno veruje da nam među više desetina hiljada (i još duplo toliko koji tek stižu) vojnosposobnih muškaraca, nisu gurnuti i oni koji će se lagano, prema planu i ugovorenim signalima, prihvatiti oružja i eksploziva? Za angažovanje u terorističkim akcijama unutar zemlje Srbije – od juga do severa preko srpske prestonice koja bi, ovaj put, mogla biti i glavni cilj. Upravo tu se mogu postići najbolji efekti haosa, destabilizacije i sveopšte pometnje, uz velike ljudske žrtve i materijalna razaranja, odakle bi se nerešiva kriza prelila na ostatak države.

Sa čime to Vučić umiruje naciju i iznosi kako smo nekakva „sila“ u regionu?

Sa desetak novih samohodnih artiljerijskih oruđa „Nora“ i još toliko oklopnih transportera „Lazar 2“, koje će Vojska dobiti (ako se to uopšte i dogodi) u narednih par godina? I pride sa par remontovanih aviona i četiri helikoptera? I kako misli, bez obzira što se „proslavio“ u prvom mandatu kao ministar odbrane, da sa navedenom simboličnom borbenom tehnikom, a pod potpunim monitoringom NATO-a, uveća borbenu gotovost srpske oružane sile, koju, bez njihovog (natovskog) odobrenja, ne sme da osnažuje, žargonski rečeno, „ni za jotu“? Gde će da ugradi navedena borbena sredstva kada tako nešto podrazumeva da se menja organizacijsko-formacijska i tzv. materijalna struktura Vojske Srbije, što je pod apsolutnim patronatom Alijanse i, baš zbog toga, skoro pa nemoguća misija?

Evo i jednog interesantnog primera s tim u vezi ili, bolje reći, dokaza koji će tek isplivati na svetlo dana, kad-tad. Malo ko je zapazio da je Vučić tog dana, potencirajući savršenost oklopnog  vozila „Lazar 2“, u par navrata naglasio da je to sredstvo opremljeno mitraljezom 12,7 milimetara (valjda kako poslednje „dostignuće“ u naoružavanju transportera, kao „poslednja“ reč borbene tehnike i tsl). Zašto na tom vozilu nije, recimo, pored navedenog mitraljeza, ugrađen i laki top kalibra 20 mm, što je inače standard u svetskim armijama i onako kako je bilo predviđeno na osnovnoj verziji pod nazivom „Lazar“? Uz neko od poznatih protivoklopnih sredstava, kao što je modifikovani raketni sistem „Maljutka“, naprimer?

Odgovor je sledeći – zato što je to nalog NATO instruktora koji rukovode „reformisanim“ sistemom odbrane i Vojskom Srbije. Oni su odlučili da na takvim oklopnim vozilima, koje će koristiti i Žandarmerija, ne sme da se nalazi oružje, odnosno oruđe, kalibra iznad 12,7 mm.

Zašto?

Najprostije – zato što se nisu tukli sa nama, a zatim nas perfidno okupirali, da bi nanovo mučili istu muku. Jednom razbijen protivnik mora ostati u okvirima koji više neće predstavljati nikakvu pretnju. I biti opremljen taman toliko (a to je krajnje simbolično), koliko je njima potrebno, i istovremeno dovoljno slab da ne može da izdrži neki novi njihov udar.

Naravno, u svemu tome je najbitnija okupatorska logika i simbolika do koje i te kako drže – nećemo propasti zbog stotinak ili više nedostajućih topova kalibra 20 milimetara, kao što se ne bismo  njima oslobodili, već je najbitnije da se zna ko je stvarni gazda i ko zaista odlučuje o „odbrani“ i „bezbednosti“ Srbije.

Ko mi ne veruje neka intervjuiše britanskog eksperta, dr Amadea Votkinsa, zvanično specijalnog savetnika ministra unutrašnjih poslova, Nebojše Stefanovića, zaduženog za reformu MUP-a. Tačno prema kriterijumima i merilima kakve je primenio kada je, svojevremeno, bio jedan od vodećih reformatora Vojske SCG i Srbije. Zahvaljujući kome smo se oslobodili „balasta“ od oko 800 tenkova i par hiljada artiljerijskih oruđa većeg kalibra, na primer.

Šta to Aleksandar Vučić, kao aktuelni okupacioni namesnik i nastavljač petooktobarskog razaranja Srbije krije od naroda i u čemu je problem?

Svestan je od početka vladavine da su bajke o tzv. pomirenju nerealne, da ratna priča na Balkanu nije završena i da razračunavanje u sklopu velike bitke tek sledi, onako kako mu je i predočeno, a to je dalje drobljenje Srbije. Ali svakako nije bio upoznat sa svim detaljima plana i scenarija koji će se neminovno odigrati. I, kako to sada objasniti i preduzeti nešto, a da se pritom mentori ne naljute? Kako se bezbolno i pod projekcijom ostanka na vlasti bar u još jednom mandatu, izvući iz neprilika uz što manje posledica koje bi teško bile objašnjive biračima? Rezultanta koja bi po automatizmu značila kraj ne samo političke, već i svake druge karijere.

Naravno, misija je nemoguća.

No, iz ugla srpskog naroda, Vučić je, kao još jedna prolazna marionetska, agenturna figura, nebitan. Bitno je ono što nam ostavlja i ono sa čim ćemo na sve izvesniji oružani i svakovrsni megdan. Iako još uvek to tako ne izgleda zato što su medijska i sva ostala spinovanja, odnosno, kolektivno zamajavanje i obmanjivanje, pravi psihološki rat, veoma efektni.

Mora se znati da Srbija ne može da se odbrani niti od agresije spolja, niti od terorista i drugih ekstremnih snaga iznutra (i pogotovu ne ako se operacija izvodi koordinirano i u kombinaciji sa specijalnim dejstvima), tako što će tvrdoglavo opstajati na petooktobarskoj, pogubnoj izdajničkoj teoriji i praksi o „brojačano maloj, ali profesionalnoj i tehnološki modernizovanoj vojsci“. To je onaj „ugaoni kamen“ koji, jednostavno, moramo da „razbijemo“ u paramparčad. U protivnom nema nam spasa i sledi ono najgore.

Ne može Srbija da se odbrani sa svega šest mešovitih brigada Kopnene vojske, sa još dve vazduhoplovne i jednom PVO brigadom, uz nekoliko pratećih manjih borbenih sastava ranga bataljon–četa prema organizacijsko-formacijskoj strukturi u miru, i sa još dodatnih osam teritorijalnih brigada u ratu (tzv. ratnih jedinica).

Sve ukupno, u miru – oko 29.000 ljudi (generali, oficiri, podoficiri, vojnici i civilna lica – državni i vojni službenici), od čega na Ministarstvo odbrane i Generalštab otpada skoro 7.000 pripadnika (brojno stanje koje nije imao ni SSNO nekadašnje JNA!).

Kopnenu vojsku, kao glavni vid oružane sile, čini svega (na papiru) oko 14.000 ljudi (u stvarnosti je par hiljada manje), snage RV i PVO nešto preko 5.000, dok je Komanda za obuku (iz koje se u ratu formira onih osam teritorijalnih brigada), popunjena sa oko 3.000 pripadnika.

Ukoliko se oduzme negde oko 1.500 vojnika-profesionalaca koji pripadaju Ministarstvu i Generalštabu po raznoraznim osnovama, na raspolaganju nam je negde oko 12.000 vojnika, od čega u Kopnenoj vojsci svega nešto iznad 7.000 njih. Reč je o profesionalnim vojnicima koji su stvarni nosioci borbenih dejstava.

U ratu, brojno stanje sadašnje Vojske Srbije je negde oko 85.000 ljudi. S tim što su u navedeni broj (koji je, inače, prenaduvan) uračunati i pripadnici Tehničkog remontog zavoda u Čačku i Vazduhoplovnog zavoda „Moma Stanojlović“, i drugih ustanova koje su do 2007.godine bile dohodovne, i kao takve van organizacijsko-formacijske strukture oružane sile Srbije.

Da podsetimo – do petog oktobra i par godina nakon toga, brojno stanje Vojske Jugoslavije u miru je bilo 105 hiljada ljudi (oko 14.000 oficira, približno toliko podoficira, 42.000 ročnih vojnika, oko 17.000 vojnika po ugovoru i negde oko 18.000 civilnih lica).

Ratna formacija te snažne Vojske koja se maestralno suprostavila NATO-u i odbranila zemlju, brojala je oko 440 hiljada ljudi – blizu 40.000 oficira, 35.000 podoficira, oko 1.900 pitomaca vojnih akademija i blizu 365 hiljada vojnika – boraca. I svako od njih je imao svoj ratni raspored, jedinicu, svog komandanta, komandire, saborce… sa kojima je godinama obučavan da brani rodnu grudu od neprijatelja svih boja. Kako od onih spolja, tako i od onih iznutra.

Raspolagali smo naoružanjem i borbenom opremom za još oko milion i po ljudi koji su mogli biti mobilisani u slučaju totalnog i dugotrajnog rata. O jedinicama Civilne zaštite i Civilne odbrane, koje nisu ulazile u navedene brojeve, a bile su, uz sve slabosti, impresivne, nekom drugom prilikom.

„Su čim ćemo pred Miloša (ili Lazara)“, premijeru Srbije?

Sa snagama sa kojima sada raspolažeš, ne mogu da se odbrane ni dva do tri prestonička bulevara.

Voleo bih da grešim.

Za početak – vraćaj nam obavezni vojni rok. Recimo šest meseci, pa makar i na tzv. opštinskom principu. Da krenemo od onog najvažnijeg ako mislimo da preživimo.

I to ne samo zbog odbrane zemlje (ako nam je do toga uopšte i stalo), već da pre svega odbranimo ovu srpsku (i ostalu) mladež, koju intezivno gubimo u rijaliti „bitkama“ bluda, razvrata, svakovrsnog primitivizma, u takmičenjima „H“ i ostalih faktora, u „zvezdama“ raznoraznih ružičastih i drugih „grandova“…. gde nam „obuku“ izvode starlete, pevaljke i silni eksperti za kolektivno polaganje srpske pravoslavne duše đavolu.

Sve pod krilaticom – šta da se radi, Kosovo je daleko i izgubljeno… Ne shvatajući da nam je Polje Kosovo, uveliko već tu, na pragovima naših kuća.

Ja velikodušno predložih. I tek ću: što bi brojni „eksperti“ rekli – imam plan. Iako mi je sasvim jasno da sam „pucao“ u prazno. Sve bi to moglo i bilo bi korisno, ali, podrazumeva se, NATO mentori ne dozvoljavaju. Stegli su nam „špansku kragnu“ i ne popuštaju.

Je li tako, premijeru Srbije?

UPUTNICE:

[i] http://www.nspm.rs/hronika/aleksandar-vucic-nasa-sila-je-suvise-velike-za-one-koji-bi-eventualno-da-nas-napadnu.html

(Fond strateške kulture, foto: Tanjug)

KOMENTARI



8 komentara

  1. Ankica says:

    Amen! Nema uopste dileme koja je uloga Picoustog u svemu ovome. Joj bre gadi mi se, nemogu ni na sliku da ga vidim. Lazovcinu, manipulatora, izdajnika ...... nek nasavi sled ko oce!

  2. Aleks says:

    Dali može neko da mi kaže .Imali trenutno ko u srbiji od političara da valja ko ima kičmu i obraza da se suprostavi amerima i natu jel može neko da mi kaže ime te osobe partije? Rodom sam srbin ne živim u srbiji i krivo mi je što se sve to događa a niko nema muda da jim kaže NE sve mlakonje. Onaj Nikolić se skenjo skroz kao mi čemo sa rusima itd pa onda ide kleči izvinjava se za Srebrenicu... zaboravili su na Markale ono su isto odglumili teatralno. Ja sam mislio bar po priče da če on bar malo da se okrene da napravi nešto za narod za dobrobit države ...a ništa jajara. Ko nema muda nek se skloni...Ovako samo bruka pa slovenci imaju 5000 vojnika a ima jih 2 miliona ...a komšije jim nisu šiptari itd. Nesme se južni tok nesme se imat vojsku kaku valja nesme trgovat , uvedi sankcije rusiji , svi srbski generali u hag , muslimani i hrvati ništa , zločine samo srbi radili , pobijeni srbi nije zločin , kosovo legitimno , dombas i lugansk nije legitiman , ako nečete biti poslušni ode i vojvodina i južna srbija ...ukinut če i republiku srbsku....i opet se gura u eu , nato...pa šta još treba osim priznanja kosova da svi skinu gače pa da padne redaljka...Nato pobi nolki narod civile vjsku i tu se nezna broja što se to neobjavi ko genocid...pa nisu srbski civili i vojska ginuli u vijetnamu neko na kučnom pragu i za otačbinu.

    • Popara Dorcol says:

      Bez daljeg komentara, evo i ja tražim jednu partiju kojoj bi se pridružio sa dodatnom pomoći, ali, nemože se naći, nažalost. Znači ostati u inostranstvu i ... žalosno

  3. miloš says:

    TAJ OSIM ŠUPLJIH I GLUPIH IZJAVA, NIJE SPOSOBAN ZA NIŠTA !

  4. Pre Deretić nego tito says:

    Niko ništa ne razume. Pa nije Vučić tu da brani Srbiju. I šta onda kog đavola raspravljate o Vučiću? Treba raspraviti zašto nema Srba da ga sruše i zašto nema Srba da počnu tajni rat, jer drugačije neće ići i to se mora uraditi. Ono "kad-tad" je već prošlo. Sve su nam značajne ljude uništili, a novog junaka još majka nije rodila, jel tako? Manite se vučića. On je samo vo vezan za rogove i uvučena mu brnjica pa mu otekle usne. Jeste, jezivo sam pakostan, bezobrazan i sve ostalo ružno. Valda zato što sam premator.

  5. srbin says:

    General Dikovic je upropastio Vojsku Srbije a to i dalje uspesno radi. Aman Drzavo spreci propadanje Vojske i posaljite Dikovica u penziju. Sve je upropastio sto je iole bilo dobro u vojsci

  6. Njemacki ovcar says:

    Ovo vam je tipična laž koja stiže iz opozicionih stranaka. To se već vidi na pocetku-u prepoznatljivom politikantskom predizbornom zanosu izjavio- To vam gospodo dolazi iz DOSmanlijskih stranaka koje su najviše upropastile VS. Ova vlast pak radi nešto po tom pitanju za razliku od DOSmanlija.Sve vam je jasno kada nam je načelnik generalštaba 2007 godine bio poltron Zdravko Ponoš koji nije nikada imao ratnog iskustva već išao po NATO koledžima. I čim Vučića mešaju u vojne stvari znate da dolazi iz opozicionih stranaka DOSmanlijskih.

  7. darko says:

    SRBIJA MORA MAKNUTI OVE ZLOCINCE JER NATO ZLOCINCI CE IIGURNO GRADITI VELIKU ALBANIJU NA DELU JE CEPANJE MAKEDONIJE I SPAJANJE JUGA SRBIJE S VELIKOM ALBANIJOM KOJA JE VEC TU S KOSOOVOM POSTOJI. STO SE TICE VOJSKE TO NE MOZE BRANIT GRAD OD 30 000 LJUDI KAD JE U NJEMU 3000 BRANIOCA LJUDI MORAJ U SE ORGANIZIRATI SAMI I NAJMANJE 600 000 LJUDI DA VEZBAJU PO STRELISITMA FIZICKE VEZBE PSIHOLOSKI ZA NE DAJ BOZE JER SRBIJA JE OKUPIRANA I SIGUNO CE NATO LZOCINCI SLATI ISLOVCE NA KOSOV U 1000 I 1000 I ONI CE KRENUTI S SIPTARIMA I TURCIMA NA JUG SRBIJE UZ POTPORU NATO PAKTA I SATELITSKOG NAVODENJA.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *