САДА ЈЕ СВЕ ЈАСНО! Ево зашто је ХАФТАР одбио преговоре!

SADA JE SVE JASNO! Evo zašto je HAFTAR odbio pregovore!

14 januara 2020

Halifa Haftar, komandant Libijske nacionalne armije, nije tokom međulibijskih pregovora u Moskvi potpisao sporazum o primirju sa Fajezom Saradžom, predstavnikom Vlade u Tripoliju, prosto zato što želi celu Libiju.

Njegovoj želji da stavi pod kontrolu celokupnu teritoriju Libije, naruku ide i vojna nadmoć, ali i podrška Ujedinjenih Arapskih Emirata, Egipta i Saudijske Arabije.

Prema mišljenju ruskih eksperata — Haftar ima i podršku specijalnih snaga, čime ne može da se pohvali Vlada nacionalnog sporazuma Libije Fajeza Saradža u Tripoliju.



Celu Libija — težak zalogaj, čak i za Haftara

Grigorij Lukjanov, profesor na Višoj školi ekonomije, ističe da su borbena dejstva došla u ćorsokak i sa jedne i sa druge strane.

„Tripoli je grad u kome živi oko dva i po miliona ljudi, to je malo manje od polovine naselja cele Libije. Bez žrtava ga ne bi osvojila ni moćnija vojna sila od Libijske nacionalne armije“, rekao je ekspert.

Halifa Haftar i njegovi spoljnopolitički saveznici to shvataju i bez obzira na sve povećavaju pritisak, tražeći nove forme za politički dijalog u kome će njihovi zahtevi biti uračunati.

Osim toga, u pozadini unutrašnje borbe za prevlast se odvija ozbiljna geopolitička borba između regionalnih sila na Bliskom istoku. Sa jedne strane imamo Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju i Egipat, koji podržavaju Halifa Haftara, a sa druge strane Tursku i Katar, kojima je Vlada nacionalnog sporazuma bila prinuđena da se obrati zbog velikih gubitaka.

Geopolitička borba saveznika zaraćenih strana

„Pre nekoliko dana u egipatskom Parlamentu, prilikom izlaganja predstavnika Haftara, predloženo je da Egipat primeni oružanu silu kako bi podržao Haftara i isterao tursku armiju, koju je Erdogan poslao u Tripoli. Ova ideja je naišla na podršku“, rekao je Kamran Gasanov, profesor na ruskom Univerzitetu prijateljstva naroda.

Emirati, Saudijska Arabija i Egipat vrše pritisak na Haftara da ne pristane na pregovore i da pomoću sile reši situaciju u Libiji. Sa druge strane, Turska u Libiji se bavi totalno drugim pitanjima koja nemaju nikakve veze sa njenom unutrašnjom situacijom i nestabilnošću, već sa geopolitičkim interesima Turske u istočnom Sredozemnom moru.

Kako Gasanov objašnjava — pozicija Turske u ovom regionu je zasnovana na projektu u koji je ulagao turski predsednik Erdogan još od početka Arapskog proleća.

„Plan se sastojao u tome da se putem državnih udara na vlast na celom Bliskom istoku dovedu Muslimanska braća, partija koja je predstavljena u mnogim arapskim zemljama — u Tunisu, Maroku, Jordanu, a umalo i u Egiptu nisu došli na vlast“, objašnjava ekspert.

Prema njegovim rečima — to je bila neka nova vrsta osmanlijskog projekta, jer su ove partije bliske Erdoganovoj Partiji pravde i razvoja.

Jasno je da Turska nema mogućnosti da sama preokrene situaciju, već da mesecima pokušava da uvuče Rusiju u ovaj proces, jer je svesna da ostali igrači niti su dovoljno sposobni niti žele da uzmu u obzir interese Ankare.

Maršal Halifa Haftar spada u sile koje žele da spreče rasprostranjivanje uticaja Muslimanske braće. Njega podržava Egipat, u kome je na vlasti čovek koji je direktno zbacio lidera ove islamističke političke partije. Osim toga, iako deluje paradoksalno da upravo Saudijska Arabija podržava Haftara, treba imati u vidu, prema rečima Gasanova, da ona ima svoj „vehabijski projekat“ i da sve druge „projekte“, kao što su Al Kaida, DAEŠ ili Braća muslimani, shvataju kao pretnju.

Mirovna konferencija o Libiji u Berlinu

Eksperti smatraju da Rusija i Nemačka imaju najbolje pozicije u odnosu na sve ostale sile koje su na indirektan ili direktan način povezane sa situacijom u Libiji, i zato smatraju da je mirovna konferencija o Libiji u Berlinu logičan nastavak rusko-nemačke saradnje, naročito nakon što je ovu inicijativu nemačke kancelarke Angele Merkel otvoreno podržao ruski predsednik prilikom zajedničke konferencije za novinare u Moskvi.

Gasanov ističe da je Merkelova, u političkom smislu, mnogo bliža pozicijama Moskve, nego pozicijama Vašingtona, i da je moguća saradnja između Rusije i Nemačke, jer su obe strane zainteresovane za stabilnost u Libiji.

Osim toga, odnosi između zemalja umešanih u libijski slučaj su jednostavni. Nemačka je politički i ekonomski nepristrasna u odnosu na bilo koju stranu u konfliktu. Rusija, posle situacije sa Sirijom, ima kontakte ne samo sa Turskom, nego i sa ostalim arapskim zemljama. Kako eksperti objašnjavaju — interes Moskve leži u ekonomskoj koristi i nema političkih simpatija ni prema jednoj strani u sukobu, već se koristi podrškom i interesom svih strana učesnica. Moskva i Berlin imaju zajednički interes, a to je prekid rata, za razliku od Italije i Francuske, koje su postale taoci svojih geopolitičkih interesa. Dok Francuska podržava Haftara, a Italija Saradža, nemačka kancelarka je neutralna. Merkelova priznaje Vladu u Tripoliju, ali uzima u obzir i činjenicu da postoji čovek po imenu Haftar, koji ima realnu vojnu moć. Eksperti ističu da je pragmatičan pristup ono što sve više približava Moskvu i Berlin u rešavanju kriznih situacija.

(Sputnjik)

KOMENTARI



6 komentara

  1. Roy says:

    Ne citam vise od 5 recenica. Pretpostavljam da je to dovoljno da se sve kratko i jasno opise i pojasni. Ti opsirni tekstovi su dosadni, smaraju i niko ih ne cita.

    • Zoran says:

      I ja isto. Nemam pojma sto odbio.

    • persida says:

      Zato Slobodanka i pise duge tekstove jer nema sta da kaze. Sad ce u poduzem eseju opet braniti Ruse koji su se ukakili u Libiji, prvo su pomagali americkog coveka Haftara, a sada ni samo ne znaju sta hoce.

      • persida says:

        Ispravka… ni sami ne znaju...

      • Milan says:

        Libijski general Halifa Hatar predvodi bolje opremljene, brojnije, jače i moćnije snage Libijske nacionalne armije, jači su od terorista koje predvodi Fajez Saradž. Rusi su sa odlaskom ruskih specijalaca povukli nazad i turske vojne snage, to se upravo postigli pregovorima ovih dana. Niko o tome ne piše, ali na osnovu čestih letova ruskih teških transportnih aviona u Libiju pretpostavljam da je Haftar i sada dobro opremljen sa naoružanjem. Odlaskom turskih snaga iz Libije Saradž i njegovi teroristi biće još slabiji. Dakle general Haftar ovim dobija čistiji prostor da ostvari pobedu.

  2. Eto meni crne ptice, zlosutnice says:

    Pa šta je uradila fondacija Klinton? Zavadi pa vladaj, e zato je sad tako teško. Korupcija.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *