САДА ЗНАМО КО УПРАВЉА СРБИЈОМ!

SADA ZNAMO KO UPRAVLJA SRBIJOM!

17 juna 2017

Proteklih meseci imali smo priliku da čitamo malo more analitičkih tekstova i novinskih članaka o fenomenu tzv. duboke odnosno dubinske države. Termin koji inače potiče iz turske političke prakse i označava čvrstu spregu vrhova vojske, bezbedonosnih agencija, sudstva i organizovanog kriminala, odnosno svojevrsnu tajnu vladu u zemlji, u novije vreme najviše se koristi da opiše pokušaje struktura stare američke administracije da stave pod svoju kontrolu novoizabranog  predsednika SAD, Donalda Trampa.

Duboka država u mnogo čemu predstavlja ekvivalent „države u državi“ (tzv. imperium in imperio), odnosno oznaku za sve pojedince i organizacije čija moć nije institucionalizovana u postojećim državnim organima, ali je toliko jaka da se pomoću nje vrši kontrola nad najvažnijim polugama odlučivanja u državi. Reč je o neformalnoj grupaciji stranih i domaćih nevladinih organizacija i imućnih pojedinaca koja vrši de fakto vlast u zemlji i čijoj volji su podređene skoro sve njene glavne demokratske institucije. Volter Bedžet, britanski publicista i esejista iz 19. veka, jedan od tvoraca termina „duboke države“, danas bi je verovatno opisao kao spregu najuticajnijih predstavnika političkog establišmenta, vojno-industrijskog kompleksa, obaveštajnih službi, civilnog društva i glavnih mejnstrim medija. Sprega onih koji u nacionalnom suverenitetu država vide svog najvećeg neprijatelja, koje vežu zajedničke antidržavne tendencije, zajednička ideologija globalizma, liberalnog kapitalizma, otvorenih granica i multikulturalizma i zajednički cilj, a to je uticaj na donošenje strateških državnih odluka, kako bi zaštitili svoj stečeni (monopolni) položaj i lične parcijalne interese.

Sve navedeno mnoge navodi na zaključak da je fenomen „duboke države“ prisutan samo u najvećim državama sveta, pre svega u SAD gde njeni pripadnici kontrolišu američku državnu strukturu i rukovode njenom spoljnopolitičkom mašinerijom. Međutim, nema samo Amerika „duboku državu“. Juče smo videli da svoju „duboku državu“ ima i Srbija. Ona je isplivala na površinu odlukom da se za novog mandatara Vlade Srbije postavi još jedan protagonista zapadnih interesa i miljenik atlantističkih centara moći – Ana Brnabić.

U prilog tvrdnji da je dosadašnja ministarka za državnu upravu i lokalnu samoupravu proizvod političkog Zapada i deo njegove dobro umrežene strukture govori i činjenica da je neko vreme radila na raznim projektima u okviru USAID-a, jedne od najpoznatijih ispostava „meke moći“ Vašingtona na Balkanu. Ona je i direktor američke kompanije za razvoj vetroelektrana „Continental Wind Serbia“, inače jedne u nizu privatnih korporacija, kojima upravlja moćan lanac zapadnih lobista čiji je cilj, između ostalog, i promocija interesa Svetske trgovinske organizacije i legalizacija GMO koju forsira globalni gigant „Monsanto“.

Ana Brnabić, osoba koja je tokom studija u Londonu radila za „Srpski informacioni centar“ čiji je glavni zadatak bio da održava kontakt između tadašnjih reformistički nastrojenih (čitaj: probriselskih) stranaka u Srbiji sa civilnim medijima u Velikoj Britaniji, do juče marginalna ličnost i osoba čiji politički profil predstavlja potpunu nepoznanicu za veliku većinu srpske javnosti, preko noći je došla u poziciju da zauzme centralno mesto na političkoj sceni Srbije, najvažniju funkciju u ustavno-pravnom uređenju izvršne vlasti u državi.

To je bilo moguće samo jednim putem, putem koji su Ani Brnabić već mesecima unazad trasirali oni koji od petooktobarskog državnog prevrata upravljaju ovom državom i koji su podržavali „spontane“ proteste protiv Vlade i rezultata predsedničkih izbora, održane pre nepuna dva meseca širom Srbije. Buduća premijerka Srbije je eksponent onih čija ideologija su autošovinizam i srbofobija, onih koji se ističu po svom antisrpskom narativu, onih koji se nalaze na platnom spisku Rokfelerovih i Soroševih fondacija u Srbiji. Anu Brnabić je na mesto novog mandatara doveo drugosrbijanski lobi, dovela ju je čitava plejada zapadnjačkih agenata od uticaja i domaćih plaćenika, čijem diktatu je nažalost podlegao aktuelni predsednik Srbije.

Ovde je kao neracionalnu potrebno odbaciti tezu da je sadašnjeg šefa države na odluku da imenuje Anu Brnabić navelo razmišljanje da će, ukoliko za mandatara postavi osobu koja uživa naklonjenost stranih (angloameričkih i germanskih) faktora, „umiriti“ (geo)političke apetite Zapada u Srbiji i zadržati potpunu kontrolu nad novim premijerom, čime će sva ključna pitanja unutrašnje i spoljne politike i dalje ostati u domenu njegovog odlučivanja. Ukoliko uzmemo u obzir samu prirodu sistema državne vlasti u Srbiji shvatićemo da je i de jure i de fakto sva moć koncentrisana upravo u rukama predsednika Vlade, a ne predsednika republike. Sa tog aspekta bi bilo svrsishodnije i logičnije da se na premijersku poziciju dovede neko iz vladajuće političke partije, neko ideološki blizak šefu države, neko ko bi bio garant da se kontinuitet dosadašnje politike balansiranja i održavanja svojevrsne ravnoteže snaga nastavi i ubuduće, a ne neko ko je nestranačka ličnost i ko je sa obzirom na svoju dosadašnju političku i profesionalnu karijeru potpuno sklon zapadnom uticaju. Nažalost, ovoga puta taj princip nije bio uvažen, predsednik republike nije pokazao svoju političku čvrstinu, već je kod njega prevladala potreba za dodvoravanjem briselskoj Evropi, verovatno misleći da će time najbolje da sačuva mir i stabilnost u regionu. Bojim se da je ipak pogrešio.

Ana Brnabić niti ima iskustva niti će biti u stanju da vodi nacionalno odgovornu i državotvornu politiku. Da li je od jedne takve osobe uopšte moguće očekivati da u trenucima novih geostrateških i bezbednosnih izazova pred Srbijom, u trenucima bujanja velikoalbanskog separatizma na KiM, u praskozorje formiranja terorističke Haradinajeve vlasti u Prištini, u trenucima kada NATO pakt, gutajući Crnu Goru, a uskoro i Makedoniju, opkoljava Srbiju, u trenucima novih napada na Republiku Srpsku i eskalacije islamskog radikalizma u regionu rukovodi kormilom državne politike u smeru prevencije sukoba, jačanja vojno-bezbednosnih potencijala, strateškog ekonomskog povezivanja sa Rusijom i Kinom? Odgovor je: Ne. Nije moguće.

Navedeno bi bilo moguće samo ukoliko bi se aktuelni predsednik države odlučio da umesto anacionalne vodi nacionalnu politiku kadriranja, smišljenu i kontinuiranu politiku ubacivanja nacionalnih kadrova u strukture vlasti, u institucije sistema.

Sada znamo da ovoga puta to nije bio slučaj.

Sada znamo da će nove stanare na Nemanjinoj 11 birati ne oni koji uživaju većinsku podršku građana ove zemlje, već direktno američka i britanska ambasada u Beogradu kao i njihovi „doušnici“ iz Delegacije Evropske unije u Srbiji.

Osoba čiji politički program nije pisan rukom srpskog naroda, već je nastao ispod pera zapadnih agenata od uticaja, osoba koju su na premijersko mesto dovele strane fondacije, LGBT lobisti i antisrpski NVO sektor, osoba koja nema nikakvog iskustva u vođenju državotvorne politike i čije shvatanje aktuelne geopoliitčke situacije u regionu i svetu je ravno nuli, zauzeće najvažniju državničku funkciju u zemlji.

Odabir Ane Brnabić za mandatara samo je još jedna kockica u slagalici rasturanja srpske države i deo zapadnog projekta desrbizacije Srbije. Njime se odaje priznanje svima onima koji neumorno rade na rasparčavanju ove zemlje, na njenom ekonomskom siromašenju, na zatiranju identiteta njenog naroda, na gušenju nacionalne i kulturne obnove Srbije. Odaje se priznanje čitavoj plejadi drugosrbijanskih političara, neoliberalnim analitičarima, predstavnicima prozapadnih NVO, raznim Kandićkama i Sonjama Biserko, vlasnicima Peščanika“, „Slobodne Evrope“, „Blica i američke ispostave CIA-e za Balkan, televizije N1, žiteljima „kruga dvojke“, „Žutim patkicama“, kosmopolitima, tj. svima onima koji pripadaju mreži srbofobične „duboke države“.

Nikada u istoriji srpskog naroda rukovodeće položaje nisu zasedali oni kojima su ideološka i politička uverenja bila hiljadama svetlosnih godina udaljena od samih temelja naše državnosti, od Svetosavske i slobodarske misli, kao što je to slučaj sa Anom Brnabić. Za nju su Kosovo i Metohija špansko selo, a Evropska unija nešto čemu treba bezalternativno težiti. Zato ni ne čudi što je već u prvih 24 sata nakon dobijanja mandata najavila da će buduća Vlada dobiti novi resor i to ni manje ni više nego Ministarstvo za evropske integracije. Ana Brnabić nam jasno poručuje da će nastaviti sa politikom evroatlantskih integracija, uprkos tome što je velika većina građana Srbije protiv daljeg podilaženja interesima Brisela i Vašingtona. Ona je odlučila da se ogluši o glas srpskog naroda i da postojeću Kancelariju za evropske integracije podigne na viši nivo dok plan o otvaranju Kancelarije za saradnju sa Ruskom Federacijom pri Vladi Srbije, uprkos odličnoj saradnji Beograda i Moskve i potrebi njenog daljeg jačanja, očigledno kategorički odbacuje.

Srbija je doživela da njeni državni i nacionalni interesi ponovo budu stavljeni u drugi plan i to po ko zna koji put upravo zbog pritisaka njenih „prijatelja i partnera“ iz Brisela i Vašingtona. Izbor Ane Brnabić za premijera je još jedan dokaz da je Srbija u vazalnom odnosu prema EU i NATO paktu, da je zavisna i okupirana država, država čije upravljanje je prešlo u ruke antisrpskog konglomerata, zvanog „duboka država“.

(Mr Danijel Igrec / VIDOVDAN)

KOMENTARI



19 komentara

  1. deda mraz says:

    Nije ova karikatura od zene djabe gurnuta napred i nije clan petokolonaskih sakrivenih komunistickih partija i sljama i ona treba da odradi prljavi posao za ove prljave idiote sto nas 70 godina unistavaju i poreklo joj je pravo tj. oficirusa polutanka i zna se kako se polutani odnose prema Srbima dovoljni su vam samo braca Petrovici i Ivanisevic i bice vam sve jasno.

    • Tomo says:

      A nauci jadan da se džaba ne piše djaba! Džak, džukela, džoint, džaba... A Djak, djubretarac, đumbir...

      • Kosovac says:

        @ Tomo,…. Ispravljaš nečije pogrešno pisanje tako što ga guraš opet u grešku. Ne kaže se džaba, već se kaže džaba. Šta mlataraš nekim žabama sa oznakama „d“…..Sada sam stvorio jedan problem, da bi ti razumeo ovo što sam napisao, moraš da u sajt „Intermagazin“ uđeš preko ćirilice. Verujem da je znaš, svi Srbi znaju ćirilicu.

    • Srbo says:

      Ali tebi nikad neće bit nešto jasno ????

    • Kica says:

      https://www.youtube.com/watch?v=GRQ91-oaTcM

  2. Trifun says:

    Srbija se ne boji jedne Ane. Brzo cemo je dovesti u red ako se drzne u neku avanturu. Bice ona dobra djevojka. Radice upravo suprotno od onog sto mnogi misle. Upravo suprotno. U protivnom zapadne strukture u Srbij ce biti oduvane za veoma dugo vremena. Nema nazad.

    • Pero Joksimovic says:

      Što je babi milo. to joj se i snilo. Brnabićka, za konačno rasturanje Srbije i uništenje srpstva, ima legitimitet od oko dva miliona bezumnih glasača u Srbiji, koji su glasali za Vučića i još toliko onih koji su glasali "protiv" Vučića. Ostatak glasača koji se nisu odazvali na "izbore", može, rezignirano da posmatra svoju propast,nešto poput kolona Srba sa Grmeča, Kozare i cele NDH koje rezignirano idu u sigurnu smrt u Jasenovac, Golubnjače, Jame bezdanice i ostala bezbrojna stratišta. Aleksandar Vučić će imati čast završnog udarca u Srpstvo: "Potonji metak u potonjeg Srbina". Verovatno mi Srbi nismo ništa drugo ni zaslužili krošto naše verolomnosti, samoporicanja, autošovinizma, rusofobije, Anglofilije, islamo i katolofilije.

      • Dragan sa dorchola says:

        A ti Pero ,sve znaš ,zaštogovoriš tako ,nije glasanje bitno to je vreme kompjutera sve se unapred planira i vuku potezi mi smo ga najebali ,valjad ti je to već Jasno ,Pozdrav !

    • Tomo says:

      Tribune...uzimaj više tečnosti. Vrućine su.

  3. Dražen Jovan Petrović says:

    Kao da Anemični nije gej?Plenković je teški gej.

  4. Kulak says:

    Gej lobi drma Evropom.

    • Kosovac says:

      @ Kulak,.... Drma celim svetom, i to kodža odavno. Ali bez obzira na to, ne mogu imati finale zato što su degenerici. Degenerik u seksu, degenerik u glavi, to treba izolovati.

  5. Ruski Agrokor says:

    Bili ste mnooogo pametni pred izbore i znali ste zasto je Seselj pusten iz haga,razumeli ste da SRS nije ok ,sve ste vi "razumeli" i glasali za SNS i vaseg ljubljenog Von Vuchicha. Sad se yebite sa ovom lezbarom ustaksom,oci ce vam iz glave ispasti od vasih ysranih penzija i plata. Hrvati se sebe doveli do najvece bede u EU i pola ih kopa kontejnere,pa zar mislite da ce ova ustaskinja da vam povecava penzije, da cete ostati na radnim mestima u javnim preduzecima??? Kako ste glasali tako zasluzujete da zivite,po kontejnerima. A vi i dalje mrzite Seselja i SRS, lepo vam je covek rekao da vas Von Vuchich vodi u propast.

  6. Dragan sa dorchola says:

    OK ,a za vi koga to lobirate ." Jebote " psovka samo služi da pojača tenziju . ni meni nije jasno kuda sve ovo vodi , Vučić dobija izbore glatko a posle se ništa nezna ,zar nije to priča koju slušam več 30 godina , ima tu nešto važnije os svega ; pusti me da živim ,a ja ću glasati i za Crnog Djavola sledeći put .Ama imamo li mi uopšte Izbora !!!

  7. Za Srbiju says:

    Vladavina ustaškog lobija i Brozovštine.

  8. Mister X says:

    @"Sa tog aspekta bi bilo svrsishodnije i logičnije da se na premijersku poziciju dovede (...) neko ideološki blizak šefu države" - Pa upravo se to i desilo. Upravo je i dosao neko ideoloski blizak njemu, ko to ne vidi, izvinite, ali slep je kod ociju. Nije sef drzave prihvatio tu ideologiju, ona prirodno izvire iz njega, to je on. On samo sluvajno nosi srpsko ime.

  9. Harry Neron says:

    Budalaština od teksta, duboka država postoji u svakoj državi u bilo kakvom sistemu isto ako u svakom preduzeču postoji srednji menađment od koga sve zavisi jer se on bavi realizacijom ideja top menađmenta preduzeča. Vojska je efikasna onoliko kolio njezini podoficiri, preduzeče koliko njegov srednji menađment a država onioliko koliko je efikasna njezina adminiistracija, i sve to može da se da u pojam "duboke države".

    • Kosovac says:

      @ Harry Neron,…. I ja prvi put čujem za neku „duboku državu“. Za „plitku državu“ još nisam čuo. Tako osećam potrebu da ovo pitanje rešimo Evropskim propisom, „ES-evro Kod“. Tada bi trebalo da prestane potreba da se prepiremo. Ali opet se javlja neka nesuglasica, zato što ne vidim kako to može izraz „duboka država“ da bude uzrok da tekst autora gore bude budalaština. Moje mišljenje je ako zanemarimo novogovor „duboka“; tekst je perfektan i poučan.

  10. goran says:

    Kod nas nema "duboke drzave", vec samo plitkih ljudi.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *