САДА ЗНАМО ШТА ЈЕ ГЛАВНИ ЦИЉ ВЛАДАРА СВЕТА! Један текст из времена пре Христа разоткрива Путина, Трампа…

SADA ZNAMO ŠTA JE GLAVNI CILJ VLADARA SVETA! Jedan tekst iz vremena pre Hrista razotkriva Putina, Trampa…

9 marta 2020

Moćna vojska iz Atine, tadašnja supersila, 416. godine pre nove ere, pojavila se na malom i neutralnom ostrvu Milos u Egejskom moru. Atinjani su poručili starosedeocima da se potčine i da im odaju počast ili će biti zbrisani.

Stanovnici Milosa su bili iznenađeni. Apelovali su na moral, pravdu, zakon, čak i bogove.

Atinjani su im odgovorili: „Imate izbor – ili da uradite kako smo vam rekli ili ćete biti uništeni, tako da prestanite da nam trošite vreme.“



– To nije fer, insistirali su Melijanci.

E onda su Atinjani „ubili sve odrasle muškarce koje su zarobili, žene i decu prodali u roblje, a potom poslali pet stotina kolonista i naselili teritoriju.“

Ovom poslednjom rečenicom, možda najsažetijoj u svetskoj literaturi, grčki istoričar Tukidid zaključuje melijanski dijalog u svojoj „Istoriji rata na Peloponezu“. (Dijalog je ovde skraćen).

Tekst je klasik u međunarodnim odnosima – i dobar vodič za razumevanje našeg sveta danas.

To bio prvi prikaz dve tradicije koje prožimaju svetsku politku od tada. Mentalitet Atinjana Tukidi opisuje kao realizam. Karakteriše ga to što na svet gledao kao na pozornicu koja je organizovana samo snagom i ličnim interesom.

Možda je u pravu.

Melijanski pristup naziva se idealizmom. Ta tradicija nije uvek bila tako slaba kao što su bili Melijanci. Vremenom se ta tradicija razvila u pojam međunarodnog prava, kakav je kasnije otelovljen, na primer, u Ujedinjenim nacijama i Evropskoj uniji. Ovde bi pravila trebalo da imaju prednost, ili barem da je ublaže, nad moći kako bi se zaštitili slabi od jakih a da korist iz toga izvuku svi.

Zapadni svet posle Drugog svetskog rata oblikovan je u velikoj meri u arhitekturi kojoj bi se Melijanci divili. Za to ima veliki razlog – taj svet je vođen od strane supersile, Amerike, koja je bila realistična u vojnoj spremnosti, ali idealistička po pitanju vizije i samih vrednosti. UN se zalagao za legalizam i rešavanje sukoba bez rata. Druge institucije, od Međunarodnog monetarnog fonda do prethodnika današnje Svetske trgovinske organizacije, najavile su da pravila postoje kako bi ograničila golu moć u svetskim odnosima.

Niko nije prihvatio ovaj melijanski mentalitet više od Evropljana koji su traumatizovani ratom, a posebno Nemci, koji su počinili genocid koji Atinjani ne bi mogli ni da da zamisle. Retorički, Nemci su se odrekli velike moći i sopstvenog interesa, što je jedan od razloga zašto još uvek preziru i nedovoljno finansiraju svoju vojsku.

Više od decenije nakon završetka hladnog rata izgledalo je da je idealizam budućnost. Neki autori slavili su „kraj istorije“, a prevladao je liberalni međunarodni poredak. Mnogi su bili posebno oduševljeni EU, vrhuncem legalističkog i postnacionalnog multilateralizma, predviđajući da će „Evropa upravljati 21. vekom“, „da je evropski put najbolja nada“, i da će EU postati „nova supersila.“

Ono što se događa umesto toga je nagli skretanje sa idealizma i nazad ka realizmu. Neke drevne, ali moderne sile, poput post-sovjetske Rusije, post-otomanske Turske i post-imperijalističke Kine, u različitim su se vremenima osetile ponižene od strane Zapada i njegove idealističke dogme. Kina, Rusija i Turska su sada potpuni realisti.

Kada je, na primer, ruski predsednik Vladimir Putin napao Gruziju 2008. i anektirao Krim 2014. godine, to je učinio sa mentalitetom Atinjana u Milosu, ne obazirući se na to da krši međunarodno pravo.

Uostalom, ko bi ga zaustavio.

Kad Putinovi ratni avioni bacaju bombe na Siriju kako bi pomogli svom Bašaru al-Asadu, oni pretvaraju milione u izbeglice koje će, nada se, pronaći put ka EU i tako izazvati haos.

Sa istim mračnim realizmom kineski predsednik Si Đinping posmatra svoj komšiluk. Tamo gde može da potvrdi svoju moć i da mu pritom to prođe neometano, na primer, uzevši nekoliko ostrva u Južnom kineskom moru i da ih pretvori u kineske nosače aviona. Tamo gde on izračuna da njegova moć još nije dovoljna ili bi mogla izazvati (još uvek) superiornu silu poput Sjedinjenih Država, on čeka… Poput Tajvana.

Ne znamo kako se Tukidid lično osećao zbog onoga što se dogodilo na Milosu… On je to samo opisao i protumačio. Realizam zaista može biti prirodno stanje u prirodi. Ali svet je podnošljiviji kada oni koji imaju moć imaju i ideale.



Izgleda da je Evropi, nažalost, suđeno samo da ima vrednosti, ali ne i moć. U međuvremenu, čini se da su SAD pod predsednikom Donaldom Trampom privremeno izgubili interesovanje za ideale, stavljajui „Ameriku na prvo mesto“, šta god to značilo. To bi se moglo ponovo promeniti ove godine, naravno, posle predsedničkih izbora. Nadajmo se da će uspeti. Jer, SAD ostaje jedina nacija koja danas potencijalno ima i moć i ideale i koja može sprečiti svet u kojem, kako su Atinjani rekli Melijancima, „jaki rade ono što mogu, a slabi trpe ono što moraju“.

Ko je bio Tukidid?

Tukidid (malo pre 454. p. n. e. — Atina, oko 396. p. n. e.) je bio grčki istoričar iz Halimunta kod Falera i autor monografije Istorija Peloponeskog rata, koja obrađuje sukob iz 5. veka između Sparte i Atine od događaja koji su mu prethodili do 411. p. n. e.

U isti mah, Tukidid se smatra tvorcem političke i naučno-kritičke istoriografije, zbog toga što je daleko prevazišao svoje prethodnike intenzivnim udubljivanjem u strasti i u međuhelenske socijalne, ekonomske i vojne odnose, kao i težnjom da činjenice prikaže u njihovoj punoj prirodnosti oslobađajući ih pritom od svega što nije u vezi sa njima.

I antička i moderna nauka slažu se u oceni da je Tukidid najveći istoričar Antike. On je svoju Istoriju Peloponeskog rata napisao ne samo kao savremenik onih od kojih je prikupljao činjenice proveravajući ih sa više strana, nego i kao učesnik mnogih događaja kako ratnih tako i političkih.

(Kurir/Bloomberg)

KOMENTARI



10 komentara

  1. Kosovac says:

    Ovaj Kurir/Bloomberg je mnogo pametna budala. Ingeniozno, Putinovi ratni avioni bacaju bombe na Siriju, i tako pretvaraju krdo izbeglica koje hrle ka Evropi. ……….A Vladimir Putin je prisvojio Krim i to sa mentalitetom demokratskih Atinjana u neutralnom ostrvu Milosu, i tako „krši međunarodno pravo“, ingeniozno. ……….Svaka čast, ovaj Kurir/Bloomberg što se setio da napiše ovaj inteligentni članak, ipak nije trebao da se stidi da se potpiše. Mislim da je malo za njega da hoda na dve noge, trebalo bi da on ponosno hoda sa najmanje četiri noge.

  2. GoranSwe says:

    Kakve vi umotane gluposti i globalisticku propagandu prenosite bez kriterijuma"..Kada je, na primer, ruski predsednik Vladimir Putin napao Gruziju 2008. i anektirao Krim 2014. godine, to je učinio sa mentalitetom Atinjana u Milosu, ne obazirući se na to da krši međunarodno pravo". Bloomberg...Halo

  3. kombijakov says:

    Najbolje od citavog teksta je potpis na kraju (Bloombergov Kurir) Jad i beda, Gospode oprosti im

  4. Branko says:

    Sada se potpuno zaboravilo da su je Rusija samo preduhitrila Gruziju u vojnoj nameri da ne zaposedne strateške koridore, kote i najvažnije tunel, kojeg je izgradila i održavala do tada Rusija. Čuj ti, "napala Gruziju"??? A za koga je to trebala odraditi Gruzija? Za sebe? Pa će praćkom sa Kavkaza nišaniti Moskvu!? Za NATO. Čekaće Putin, dugo će čekati da se te zemlje opamete, Ukrajina, Gruzija, ali neće čekati doveka.

  5. Ivke says:

    Milos je srbsko ime a egesjko se more na nasem zvalo Belo.

    • A onda su says:

      Prostački Grci postali Hrišćani, a Evropa napustila svoje hrišćanske korene. Nema među migrantima Sirijaca, to su uglavnom afganistanci, koji su vekovima nadirali i vođeni istom rutom u smrtmoj borbi sveta. Nema tu više porekča već posledica (ne)činjenja. Naše ime znači služitelji Božji, a da li smo pravi ili otpali to nam određuje večnost. Dragi moji Srbi, prestanite psovati Boga.on nam je jedini savetnik. Sila Boga ne moli, s Bog silu ne voli. Da Milos je bio naš, oteli ga Grci, kakvi atinjani. Sada njima otimaju njihovi sunarodnici. Migracije uvek idu pravcem gde već postoje neke rođačke veze, dakle Grci, Bugari, Šćipetari...

  6. doktrina soka says:

    Ovaj clank nema veza sa mozgom,bas se svaka budala naziva sta ? Pisac, novinar,istoricar ili ti poznavalac Biblijske brljotine.

  7. RASPUCHIN says:

    Ovaj tekst je teški politički pamflet koji mogu progutati samo idoti poput one Milićke ili joj kolege , NATO-lobiste , Darka Trifunovića. U stvari , ne bih se čudio da je jedno od njih dvoje autor? Ako uzmemo u obzir da Milićka , po svemu izrečenom i pokazanom , ne bi mogla sročiti ovakav tekst ostaje ubjeđenje da je neko , za nijansu , inteligentniji sročio ovaj pamflet. Teze o Americi i Njemačkoj tj. e"U" a posebno o UN i MMF-u su nebulozne i zanemaruju njihovu ulogu bar u zločinu nad našim narodom.

  8. Za Srbiju says:

    Ha,ha, ha. Koja debilna propaganda. Čudo da nije spomenuo Srbe da su oteli Kosmet, Rašku, Vojvodinu, Srbsku, Crnu Goru, Makedoniju, ...

  9. Miraš says:

    KAKVA LAžLJIVA KAKAŽA: "Jer, SAD ostaje jedina nacija koja danas potencijalno ima i moć i ideale i koja može sprečiti svet u kojem, kako su Atinjani rekli Melijancima, „jaki rade ono što mogu, a slabi trpe ono što moraju“. - Zašto su američki idealisti bacili atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki - na gradove sa civilnim stanovništvom? Koliko još svetski poznatih gradova i država su izbombardovali američki idealisti od kraja drugog svetskog rata do danas? Savremeni Amerikanci po svom zlu ne mogu da se porede ni sa starim Atinjanima, a kamoli sa Melijancima.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *