Šahovska tabla Zbignjeva Bžežinskog i ukrajinska kriza

Šahovska tabla Zbignjeva Bžežinskog i ukrajinska kriza

14 августа 2014

VladimirDimitrijevicPiše: Vladimir Dimitrijević

Na predlog američkog građanina ukrajinskog porekla Dobrjanskog američki Senat i Kongres jednoglasno su usvojili „Public Law 86-90“, „Zakon o porobljenim nacijama“, koji je 17. jula 1959. potpisao predsednik SAD, Dvajt Ajzenhauer.

„TVRĐAVA LjUDSKE SLOBODE

U zakonu se ističe da se veličina SAD, između ostalog, zasniva na činjenici da je ova zemlja „demokratskim putem uspela da ostvari nacionalno jedinstvo svog naroda, bez obzira na krajnju raznolikost njegovog rasnog, religioznog i etničkog porekla“, zbog čega „narod SAD saoseća sa očekivanjima naroda širom sveta“. Tvrdi se, međutim, da „komunistički imperijalizam“ mirnu koegzistenciju naroda „izvrgava ruglu“, pa sve „porobljene nacije“ u SAD vide „tvrđavu ljudske slobode“, i od nje očekuju nacionalno i religiozno oslobođenje, kao i lične slobode. Tu se kaže da je za „nacionalnu bezbednost SAD životno neophodna nepokolebiva podrška stremljenju ka slobodi i nezavisnosti“ što pokazuju „porobljene nacije“, jer će njihova sloboda suštinski doprineti pravednom i trajnom svetskom miru. Da bi se pokazalo da SAD podržava njihovo stremljenje slobodi i nezavisnosti, opunomoćen je predsednik SAD da treću sedmicu jula svake godine proglasi „Sedmicom porobljenih naroda“.

KO JE, DAKLE, POROBLjEN?

Glavna stavka ovog zakonskog akta koji je Ajzenhauer potpisao jeste tvrdnja da je „imperijalistička politika komunističke Rusije (ne SSSR-a, nego Rusije) putem neposredne ili posredne agresije dovela do porobljavanja i gubljenja nacionalne nezavisnosti Poljske, Mađarske, Litvanije, Ukrajine, Čehoslovačke, Letonije, Estonije, Belorusije, Rumunije, Istočne Nemačke, Bugarske, kontinentalne Kine, Jermenije, Azerbejdžana, Gruzije, Severne Koreje, Albanije, Idel-Urala ( kavkaskih oblasti Rusije), Tibeta, Kazahstana, Turkestana, Severnog Vijetnama itd“…

Letimičan pogled na spisak daje objašnjenje po čijim planovima je rasturen Istočni blok i SSSR, odnosno istorijska Rusija…
Čitava ruska emigracija protestovala je protiv ovog zakona. Čak i krajnje proamerički, liberalni antikomunisti pisali su američkim parlamentarcima: „Žalosno je da rezolucija nije uključila u spisak žrtava komunizma i ruski narod. Štaviše, stavljanje na spisak nekih od neoduzimljivih delova Rusije, koji su nazvani „porobljenim nacijama“, daje u ruke Hruščovu moćno propagandno oružje, predstavljajući ga kao branitelja ruskog jedinstva…“ Dodavali su da je ruskom narodu komunizam nametnut, uprkos renegata iz njegovih redova, i da je to bila „međunarodna zavera“. Vašington se nije borio protiv komunizma. On se, naravno, borio protiv Rusije.

PUCANj U RUSIJU

Predsednik Američkog komiteta za oslobađanje naroda Rusije, admiral Kerk, još je 1952. naglašavao kontinuitet „demokratske“ (znači američke, zar ne? ) borbe protiv „carskog apsolutizma 19. veka“, čiji su „poroci“ došli do izražaja baš u SSSR-u. Mnogomudri admiral je izjavio da postoji direktna veza između „dekabrista žednih slobode 1825. i izbeglica iz SSSR-a koje mi sada primamo“.

Nemački istoričar Folksman je još 60-ih godina prošlog veka tvrdio da je politika američkog Komiteta bila podrška, pre svega finansijska, svim nacionalizmima u Sovjetskom Savezu, čime bi se, rušenjem komunizma, srušila i Rusija kao opasnost po američku Imperiju. Srodnost između Hitlerovog podsticaja „porobljenim narodima“ da se pridruže Trećem rajhu da bi se oslobodili boljševičke vlasti i američke „borbe za demokratiju i nezavisnost“ više je nego očita. Samo, Hitler je bio grubi rasista. Vašington je, sve donedavno, interese svoje bankokratije umeo da predstavi kao altruizam.

ZAKON KAO VOJNA DOKTRINA

General Maksvel D. Tejlor, bivši načelnik armijskog generalštaba u doba Dvajta Ajzenhauera, a kasnije predsednik Ujedinjenog komiteta načelnika štabova u doba predsednika Kenedija i Džonsona, godine 1982. objavio je u „Vašington Postu“ članak o budućem atomskom udaru na SSSR. U njemu ističe da ciljevi napada, ukoliko je to moguće, treba da budu „ograničeni na oblasti sa uglavnom etničkim ruskim stanovništvom, da bi se ograničila šteta u neruskim republikama“. To nije napisao čak ni Adolf Hitler.

Kada je 1991. Sovjetski Savez ušao u fazu razlaganja, i kada je „demokratski poredak“ počeo da pobeđuje na Istoku, kongresmen Rorhaber je pokušao da ubedi Kongres da ukine „Zakon o porobljenim nacijama“. Ukrajinski nacionalisti u SAD su se pobunili, i Zakon je ostao na snazi. Predsednik Džordž Buš Stariji je, uoči ukrajinskog referenduma o odvajanju od „Moskalja“, održanog 1. decembra 1991, izjavio da će Bela kuća priznati, odmah, nezavisnost Ukrajine, a Radio „Slobodna Evropa“ je obećavao „Maršalov plan za Istočnu Evropu“.

I tako dalje, sve do Evromajdana.

Dr Džejson Kišner, profesor kriminologije na Univerzitetu Fresno u Kaliforniji, smatra da je obaranje malezijskog aviona iznad Ukrajine, 17. jula 2014, na dan ubistva Carske Porodice, bilo subliminalna poruka Putinu – evo šta te čeka jer ratuješ protiv „globalne elite“. Ne treba, ipak, zaboraviti, da je 17. jul i dan donošenja, na predlog ukrajinskih šovinista, američkog Zakona o porobljenim nacijama, koji je, očito, i danas na snazi. Tek da se razume šta čeka Rusiju ako izgubi igru na onome što je Bžežinski nazvao „velika šahovska tabla“

KOMENTARI



4 коментара

  1. Mare says:

    Moram da opsujem. Jebo Vas Bzezinski. Nadjete citate i mislite e oni rade bas tako.

  2. ранко says:

    Otkrićem Amerike u nju je pohrlio svijetski probisvijet, ološ, lopovi, trgovci i prostitutke i od njih nastade Amerika. Šta se od takvog proizvoda može očekivati osim sotonističkog zla i pohlepe. ubrzano im se približava raspad i kraj.Ogadili su se cijelom svijetu.

  3. Naser says:

    Oni uistinu rade tako i na tome da unište Rusiju i ruski narod.

  4. Spasoje says:

    Ranko,slažem se s tobom u potpunosti.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u