Simbolični utisak nedelje

Simbolični utisak nedelje

17 октобра 2014

239235_vladimir-vuletic-foto-blic-goran-srdanov_fPiše: Vladimir Vuletić

Slučaj je hteo da baš nedelja u kojoj se Olja Bećković simbolično oprostila od svojih najvernijih gledalaca bude bremenita događajima od kojih svaki može da bude utisak nedelje. Počev od onih nastranih, ali vrlo rečitih, do onih koji po svom značaju daleko prevazilaze okvir jedne nedelje.

Upad jednog huligana u direktni TV prenos ne bi bio vredan pomena da se nije desio u atmosferi izražene medijske kontrole. Naime, u situaciji kada se na nacionalnim frekvencijama već mesecima ne može čuti nijedan kritični ton na račun politike vlade i aktuelnog premijera, kao pajac iz kutije iskočio je lik iz „malog ekrana TV prijemnika” skandirajući navijačku uvredu upućenu tom istom premijeru. Tog momenta društvene mreže su eksplodirale i bujica neverovatno duhovitih komentara preplavila je internet kao ona vrišteća para iz ekspres lonca kada mu se otvori ventil. Ta internet erupcija bila je samo potvrda snage medijskog pritiska u Srbiji koji traži bilo kakav, pa makar i prostački povod za odušak.

Nažalost, kreatori medijske slike u Srbiji izgleda da iz toga nisu izvukli nikakav nauk. Naprotiv, pre bilo kakve zvanične istrage, samo nekoliko sati nakon incidenta, na internet stranicama nekih novina pojavile su se slike nekoliko javnih ličnosti koje su optužene da su organizovali taj događaj. Nažalost, samo po sebi, to se ne bi moglo smatrati posebnim predlogom za utisak nedelje jer je reč o svakodnevnoj pojavi. Međutim, ono što te naslove ipak kandiduje za laskavu titulu utiska je činjenica da se ta praksa ponovila samo nekoliko dana nakon što je kritikovana u izveštaju Evropske komisije.

Bilo bi svakako preuranjeno i verovatno prenaglašeno kada bi se nipodaštavanje preporuka iz izveštaja EK tumačilo kao otvoren signal, to jest simbolična poruka da sugestije EK u Srbiji više nemaju značaj. U najmanju ruku to bi bilo u potpunoj suprotnosti sa onim što se moglo čuti na konferenciji za štampu koja je povodom objavljivanja tog izveštaja organizovana u Vladi Srbije.

Ipak, da nešto ozbiljno ne štima u odnosima između EU i Srbije svedoči rat svojevrsnim simbolima koji je ove nedelje kulminirao. U tom smislu ova nedelja bi, čak i prema najavama sa vrha države, mogla biti odlučujuća za evropski put Srbije. Naime, prema rečima predsednika države, može se očekivati da će EU pojačati pritisak da se Srbija opredeli između Rusije i EU. To je svakako, možda ne neočekivan, snažan utisak.

Ako se to ispostavi kao tačno, bez obzira na to kakav će biti odgovor srpskih vlasti, onda bi kao posebno simboličan utisak mogao da se izdvoji povlačenje najtvrdokornijeg protivnika EU integracija iz politike. Bez obzira na to da li je Vojislav Koštunica pomislio da sada napokon može mirno da ode u zasluženu političku penziju ili je domislio da je antievropska borba bila uzaludna i da više nema šta da traži u politici, simbolika u činu povlačenja bila bi nesumnjiva.

No, mnogo više simbolike ima u događaju koji se još nije ni dogodio. Reč je, naravno, o vojnoj paradi povodom… Hm, simbolika je upravo u odgovoru na pitanje povodom čega. Zvanična verzija glasi da je parada simbol počasti oslobodiocima Beograda na dan sedamdesetogodišnjice njegovog oslobođenja. Počasno mesto na toj manifestaciji simbolično pripada upravo predsedniku zemlje koja baštini tradiciju armije koja je dala odlučujući doprinos u borbama koje su prethodile oslobođenju. Zaista, takva simbolika je potpuno primerena događaju i, da se parada održava na dan oslobođenja Beograda, ne bi bilo mesta ni za kakva drugačija tumačenja. Međutim, pomeranje parade u skladu sa dnevnim obavezama predsednika Rusije simbolično govori o tome ko kosi, a ko vodu nosi.

Događaj koji bez sumnje predstavlja najzloslutniji simbol bilo je vijorenje zastave velike Albanije usred Beograda pred očima čitave Srbije, regiona i šire. Ima li simbolike u tome što je organizator te provokacije brat albanskog premijera – svako može da prosudi sam. U svakom slučaju to nije obična provokacija. Od najavljene posete albanskog premijera zavisi ocena EK o regionalnoj saradnji Srbije, što je uslov za prijem u EU. No da li je taj događaj u bilo kakvoj simboličnoj vezi sa pomenutom posetom Putina i da li je slučajnost ili ima simbolike u tome što je dotični brat američki državljanin – suviše su teška pitanja na koja nemam odgovor. U svakom slučaju, u vezi s tim događajem najmanje simbolična su bila okupljanja Albanaca po trgovima od kojih je svakako najopasnije bilo ono u Kosovskoj Mitrovici.

To bi nesumnjivo bio moj utisak nedelje da se u vezi sa čitavim spletom ovih mračnih okolnosti nije pojavio ogroman medijski naslov: „Zbog štrajka advokata pušteni na slobodu!” (misli se na organizatore provokacije na „Partizanovom” stadionu). Dok se nad Srbijom nadvijaju smutni oblaci, koje neće razvejati ni ruska smesa granulirane ugljene kiseline i tečnog azota, mediji koriste priliku da spaljuju veštice i produbljuju unutrašnje sukobe. Ako se ta praksa nastavi, stanje u medijima postaće, ako već nije, simbol našeg ukupnog sunovrata.

(Politika)

KOMENTARI



Један коментар

  1. Zapadnjak says:

    U pravu ste Vuletiću,samo ti isti mediji su napravili-režirali zajedno sa stranim plačenicima-petokolonašima politički sunovrat 2000.god.Niste u to vreme ovako zdušno donosili kritike i ocene,analize i blaćenje medija,niste nikada smeli da napišete ni slova o utisku nedelje i o Bečković,sada kad ste Vi i vaše žute boje rastureni u paramparčad,najviše gloženjem oko stranih novaca iznutra,sada kritikujete medije.Niste Vi ozbiljan analitičar a ni pošten čovek,naprotiv,nikakav ste analitičar a isto takav čovek.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u