Симоњан: Одавно овде нисам странац

Simonjan: Odavno ovde nisam stranac

2 juna 2017

NOVA knjiga putopisa i eseja Babkena Simonjana, jermenskog pesnika, prevodioca, esejiste i počasnog konzula Srbije u Jerevanu – povod je da veliki prijatelj našeg naroda ponovo boravi u Beogradu. Ali, to je samo jedan od njegovih umetničkih planova, jer on već godinama prikuplja materijal za knjigu „Jermeni u Srbiji“ (od 13. veka do danas), radi na drugom, dopunjenom izdanju „Antologije srpske poezije“ na jermenskom, a u toku je i stvaranje „Antologije jermenske poezije“ na srpskom jeziku. I to nije sve: povodom dvesta godina prvog Vukovog rječnika, koji se pojavio 1818. godine u jermenskoj štampariji u Beču, Simonjan priprema i mali, džepni srpsko-jermenski rečnik sa 3.000 reči, istovremeno sam radeći i na kapitalnom, akademskom rečniku sa tridesetak hiljada reči!

U Srbiju je prvi put došao davne 1982. godine i od tada ne broji posete. Upoznao je zemlju „uzduž i popreko“, ipak, u njegovom srcu Kosovo zauzima posebno mesto.

– Sve s čim sam se tu sreo je božanstveno, ali izdvajam tri stvari: fresku Simonide u Gračanici, Bogorodicu Ljevišku u Prizrenu i susret s patrijarhom Pavlom – kaže Babken Simonjan. – Simonidu sam prvi put video 1993. godine i u meni je, čini mi se, istog trenutka nastala pesma „Simonida“… Godinu dana kasnije pozvan sam u Peć, na Sajam knjiga pravoslavnih naroda. Uručena mi je nagrada „Sveti Sava“ za knjigu putopisa „Kroz balkansku istoriju“, a gostoljubivi domaćini su me pitali šta bih još želeo da vidim.

Jermenski umetnik poželeo je da poseti Bogorodicu Ljevišku i da se sretne s počivšim patrijarhom Pavlom. Sa uzbuđenjem je iščekivao da u porti prizrenskog manastira ugleda stih Hafizove pesme, ispisan na arapskom jeziku: „Zenica moga oka gnezdo je lepoti tvojoj“:

– Upravo je to za mene Kosovo… Tada je nastala i moja pesma „Natpis na zidu Bogorodice Ljeviške“. Posle dva dana video sam se i sa patrijarhom. U susretu s tim blagim, božanstvenim čovekom, osetio sam se uzvišeno. Kao da nisam na zemlji već na nebesima. Govorio je o Jermenskoj apostolskoj crkvi, genocidu nad mojim narodom, našoj sličnoj, krvavoj istoriji. Na kraju me je pitao zašto sam došao u Srbiju, u ta nehumana, ratna vremena. Odgovorio sam: „Ovde osećam neku toplinu. Srbija je odavno za mene prestala da bude inostranstvo“. Blagosiljao me je i poželeo srećan put.

Istorijsko i kulturno nasleđe dva stradalnička i sapatnička naroda, srpskog i jermenskog, za Simonjana su večna inspiracija.

– I dalje otkrivam sebi nove autore i dela. Gotovo svaki dan poželim da osetim čar srpske pisane reči. Taj otkucaj je stalno u mojim grudima…

NJEGOŠ

NAŠ sagovornik već četiri decenije prevodi dela srpskih autora, Vukove i druge pripovetke, znamenite pesnike, a ceo jedan ciklus (trideset pesama) posvetio je Srbiji. Objavio je četiri knjige o zbivanjima na ovim prostorima, peta će (na jermenskom) obuhvatiti njegove eseje, pesme, putopise i prevode srpske književnosti.

– Poslednje što sam preveo je čuvena Njegoševa pesma „Noć skuplja vijeka“. Za mene su to najlepši stihovi na srpskom jeziku, pored Kostićeve „Santa Maria della Salute“.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *