СКАНДАЛ: На изложби у Новом Саду Сава Шумановић представљен као „припадник хрватске модерне“

SKANDAL: Na izložbi u Novom Sadu Sava Šumanović predstavljen kao „pripadnik hrvatske moderne“

7 decembra 2015

sava-sumanovic-610x330Uz remek-dela hrvatskih umetnika na izložbi hrvatske moderne u Novom Sadu i remek-dela nekih srpskih umetnika.

Iako na izložbi „Miroslav Kraljević i sledbenici“ upravo otvorenoj u Spomen-zbirci Pavla Beljanskog u Novom Sadu, ustupljenoj od Moderne galerije u Zagrebu, preovlađuju Kraljevićeva dela sa čak 24 slike od ukupno 68, ostala, u kategoriji sledbenici, privukla su našu posebnu pažnju. Reč je o slikama Vilka Gecana, Marina Tartalje, Milivoja Uzelca, Save Šumanovića, Petra Dobrovića…

Jedan od prvaka hrvatske moderne, Miroslav Kraljević (1885-1913) svojim je slikarstvom, iako je živeo samo 27 godina, označio početak novog razdoblja hrvatske umetnosti približivši je matičnoj liniji evropskog, posebno francuskog modernizma, zahvaljujući prihvaćenom uticaju Manea i Sezana. Njegov uzor sledili su pre svih Zlatko Šulentić, Milan Štajner i Marjan Trepše, ali su ga dalje razvijali i prevazišli Tartalja, Gecan i Uzelac.

Kraljevičev potez mogao bi se prepoznati i na ranim radovima Save Šumanovića (Vinkovci, 1896 – streljan verovatno 30. avgusta 1942. u Sremskoj Mitrovici), iz perioda pohađanja Više škole za umetnost i obrt u Zagrebu pre nego što je nastavio školovanje u Parizu (pa možda čak i kod Dobrovića), iako podataka da se slavni Šiđanin s njim družio ili ga poznavao nema. Izvesno je, međutim, da je zagrebački kulturni milje tada bio u znaku Kraljevića, kao što je izvesno i da je hrvatsku modernu u značajnoj meri obeležilo i Šumanovićevo delo, a kako smo upravo na pomenutoj izložbi uvideli i dela Uzelca (1897, Mostar – 1977, Kotinjak, Francuska) koji se školovao u Zagrebu i Pragu, i Dobrovića (1890, Pečuj – 1942, Beograd), koji je učio u Budimpešti i Parizu.


Činjenica da se u novosadskoj zbirci, trenutno izloženoj u Zagrebu pod naslovom „Kolekcija Pavla Beljanskog: Biseri moderne“ takođe nalaze dela Šumanovića i Dobrovića, dok je Tartaljin portret Beljanskog kao mladog diplomate uzet i za plakat izložbe, govori nam da onda kada je moderna nastajala nacionalne odrednice nisu imale ulogu ni za umetnike ni za kolekcionare: moderna je bila evropska.

Razmena dve galerije posle višegodišnje pripreme saradnje direktorke Moderne galerije u Zagrebu Biserke Rauter Plančić i direktorke Spomen-zbirke Beljanski Jasne Jovanov omogućava nam da temeljnije sagledavamo kulturne tokove moderne u regionu, bez obzira ne sve što se kasnije dogodilo, čiji je tada bio prenošenje slobodoumnih ideja izvan akademizma, usvojenih tokom školovanja umetnika u Minhenu, Parizu, Budimpešti, Pragu.

O tome svedoče i Kraljevićeva dela „Bonvivan“ i, „Autoportret sa psom“ (slika prekretnica u hrvatskom slikarstvu s početka XX veka, na kojoj – zapaža Zvonko Maković – „pas ima sve osobine portreta“) i ali i Šumanovićev „Autoportret“ ili Gecanov „Cinik“.

(Blic)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *