NA 28 slika, rađenih kombinovanom tehnikom, koje će od 18. do 28. oktobra biti izložene u Kripti Hrama Svetog Save, Nikola Brkanović, umetnik u stalnoj potrazi za korenima, lepotom ljudske duše, inspirisan verom uopšte, posebno pravislavljem, sabarao je doživljaje, utiske i razmišljanja tokom boravaka u manastiru Sveti Arhangel u Prizrenu, kod oca Mihala, i obilazaka srpskih svetinja na Kosovu i Metohiji.

Postavka je nastajala dugo, a biće otvorena 18.10. u 19. sati, kada će nastupiti i dva hora: Hrama Svetog Save i „Kosovski Božur“ i umetnica Ivana Žigon.

-Skoro godinu dana sam radio na ovoj postavci, pod impresijom Dušanovog grada, manastira… Tamo sam doživeo preobražaj, i svatanja u životu, i u stvaralaštvu. Nadam se da sam uspeo da to „stavim“ na platno, da prenesem duh i dušu, te monahe i monahinje, nešto što je za mene izgubljeno, a u veri, lepoti i tišini manastira, opet, kao da je tu, na dohvat – priča Nikola Brkanović.

Izložbu organizuju Uprava za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama i Hram Svetog Save, pod nazivom „Od ognjišta do svitanja“.

-Moje ognjište je izgubljeno, ostalo u Slavoniji, u Osjeku, a svitanje još tražim – priča slikar.-Nisam ga našao, ali sam mu se na Kosovu primakao.To što sam doživeo u Prizrenu, Gračanici, u Bogorodici Ljevuškoj, mislio sam da nikad više ne mogu da osetim, i video sam da i pored svih tuga, još imam snage. Sve slike iz ove postavke vezane su za Kosovo, i moje vićenje tuge i radosti.

Pred posetiocima izložve biće „Konak svetog Arhangela,Prizren“, „Dušanov grad“, „kosovski božuri“, „Molitva za povratak u podvig“…

Na Nikolinim slikama monasi nemaju lica, jer ovaj umetnik smatra da je lepota u čoveka u duši.

-Lepo lice se zaboravlja, a lepota duše pamti zauvek – kaže slikar.

I ne razmišlja previše o tome da li će se posmatraču njegovo delo dopasti, čak se stiče utisak da mu to nije mnogo ni važno.

-Važnije mi je da to što naslikam ostane trag u vremenu, da ne dam da se zaboravi- kaže Brkanović.- Dugo sam u svetu karavana pravoslavlja, prešao sam Dunav vođen zvezdom Arsenija Čarnojevića i perom Miloša Crnjanskog, ali ni kada sam morao da napustim svoje ognjište nisam se u svojoj samoći, ovde u Somboru, odrekao te teme kojom je zaokupljen mali broj umetnika- duhovnosti, vere, pravoslavlja.

TREBA ZNATI I GLEDATI

NIKOLA nema problem da se odvoji od svoje slike, ali „gleda“ kome ih prodaje:

-To mi je najbitnije, uvek volim da znam gde su moje slike, i onda sa srećan. Jednostavno osetim kome s punim poverenjem mogu da ih predam i vreme je pokazalo da se nisam prevario. Vanjda, treba znati gledati.