SLOVENAČKA ZLOČINAČKA NEZAVISNOST – Ispovest porodica vojnika ubijenih u Sloveniji 1991. godine

SLOVENAČKA ZLOČINAČKA NEZAVISNOST – Ispovest porodica vojnika ubijenih u Sloveniji 1991. godine

28 decembra 2013

Slovenijarat1991„Nikada nam nisu rekli šta se dogodilo našoj deci“ Zoran Ješić imao je svega 18 godina, a Goran Maletić 19 kad su zajedno sa Antonijem Šimonjićem ubijeni na slovenačkom graničnom prelazu Holmec 1991. godine dok su držali ruke uvis, a što je zabeležila i austrijska televizija.

Porodica Ješić živi u selu Sakule kod Opova, dok Maletići i dalje žive u Novom Sadu. Obe porodice tvrde da nikada nisu dobile zvanično objašnjenje šta se dogodilo njihovim najmilijima.

– Od postupka očekujem bar toliko da napokon, petnest godina kasnije, saznam kako je moj sin poginuo – prvo je što u razgovoru kaže Lazar Maletić otac Gorana.

Kako pričaju Lazar i njegova supruga Cveta, na sve načine pokušali su da saznaju šta se u stvari dogodilo tog 28. juna u Sloveniji.

– Par nedelja ranije bili smo mu u poseti i ništa nije slutilo na ovakav razvoj situacije. Nije poneo ni pasoš, ni dokumenta, jer nismo bili upućeni kakva je situacija. Da jeste, možda smo ga mogli izbaviti – priča Lazar.

Vojnik satima čekao pomoć

Lazar i Cveta za pogibiju svoga sina saznali su tek 2. jula od rođene sestre njegove žene, koja je živela u Hrvatskoj. Ona im je rekla da je Goranovo prebačeno u Zagreb.

– Od njegovih drugara smo čuli jednu verziju: da su njih devetorica ostali na položaju posle povlačenja i da se Goran, spašavajući druga, zbog neiskustva nezgodno postavio. Posle nam je njegov vodnik rekao da je Goran bio ranjen u osam časova, a da je hitna pomoć stigla tek u jedan i da bi inače preživeo. Druga verzija, utemeljena na snimku autrijske televizije, koji ja nisam video je da su oni predavali su se kada je jedan slovenački vojnik, suviše nervozan ili suviše revnosan, pucao – priča Lazar Maletić i napominje da mu je želja da napokon sazna kako mu je sin poginuo.

Neizvesnost

Goranov otac kaže da ih nikada nije nazvao niko iz tužilaštva u Sloveniji, niti je neko iz Srbije dolazio da ih pita šta znaju o ubistvu našeg sina.

– U početku je bilo zabune šta se zaista dogodilo i da li je zaista naš sin ubijen. Prvo smo mislili da je u pitanju neko drugi, jer se pominjalo prezime Miletić, a ne naše, Maletić. Identifikovan je po ožiljku koji je imao na bradi, koji je zadobio dok je trenirao hokej. Telo smo preuzeli u Batajnici, a sahranili ga 4. jula – priča Lazar Maletić.

Violeta Ješić, sestra Zorana Ješića, priča da se i njihova porodica našla u istoj situaciji i da s njenom porodicom nikada niko nije kontaktirao.

– Nikada nam nisu objasnili šta se dogodilo mom bratu. Nakon što smo čuli da je Zoran ubijen, otišli smo kod jednog vojnika iz Kaća koji je u to vreme bio sa mojim bratom i zadobio prostrelnu ranu grla. Bio je istraumiran i teško je govorio. Ispričao nam je kako je moj brat ubijen, ali nikada nismo tačno saznali šta mu se dogodilo – priča utučeno Violeta.

Ubijeno 47 vojnika

Prema dokumentima Komiteta za ratne zločine, koji se trenutno nalazi pri Ministarstvu pravde, u Sloveniji je ubijeno 47 vojnika JNA, najviše Srba, ali i drugih nacionalnosti, Hrvata, Bošnjaka, Albanaca, pa čak i Slovenaca. Većina ubijenih vojnika, njih 29, bila je stara između 18 i 22 godine. Neki od njih umrli su zato što im na vreme nije pružena medicinska pomoć.

– Mi smo saznali i u našoj dokumentaciji naveli primer Gorana Maletića, u koga je pucano na granici Holmec. On je umro samo zato što mu nije pružena medicinska pomoć. Na granici su ga ostavili da leži i čekali da iskrvari – iznosi Neve Miklavčič-Predan, direktorka Helsinškog monitora.

Ubistvom vojnika bavi se i Specijalno tužilaštvo u Ljubljani, ali iako ima indicija ko je akter ovog zločina, slovenačke vlasti zasad ne žele da ga uhapse i privedu pravdi. Naime, na snimku austrijske televizije ORF vidi se kako tri vojnika drže ruke uvis sa podignutim belim čaršavom, dok u njih pucaju pripadnici Teritorijalne odbrane Slovenije.

(Glas dijaspore, Blic)

KOMENTARI



4 komentara

  1. velimir says:

    ovo je naša sramota

  2. Nikola says:

    17. o7.1991g operirao sam kicmu u vojnoj bolnici u Zagrebu.Tu su dopremali i ranjene vojnike u Sloveniji i oficire i podoficire.Tada su mi pricali potresne price o onome sta su u Sloveniji dozivljavali.Oni bez metka a teritorijalci Slovenci ih presrecu izvlace iz vozila pucaju u ledja vredjaju i psuju kao da su najveci zlikovci.Vojnici mladici od 18,19,20 godina sa strasnim prezivljenim sokovima i teskim ranama.Doktori i sestre su cinili nadljutske napore da im pomognu.U 10 mj te godine je evakuirana bolnica u Zagrebu jedan dio je isao preko Dvora na Uni tu sam ih sacekao i pozdravio.

  3. vasiljka dožić says:

    ZA OVE IZGINULE MLADE VOJNIKE ODGOVORNA JE VOJSKA,ŠTO IH JE POSLALA SA GUMENIM METCIMA,SA TIM JE NEKO NAMERNO HTEO DA POKAŽE HRABROST PEDERA,ŠTO KAŽE OVDE JREDAN POLUSLOVENAC,NEZNATE VI KOLIKO U SLOVENIJI MRZE SRBE,A VI IH VAŠOM TRGOVINOM U MERKATORIMA I OSTALIM OBJEKTIMA DRŽITE ŽIVE.NJEGA SU PROTERALI IZ SLOVENIJE,ŠTO JE RADIO U SRBIJI I IMA ŽENU SRPKINJU.KAŽU DOK SMO ŽIVI NIKADA NE ĆEMO NI JEDAN NJIHOV PROIZVOD KUPITI,JER JE TO NJIMA NAJVAŽNIJE!!!

  4. Marko says:

    Dan ili dva nakon proglašenja nezavisnosti Slovenije sanitetsko vozilo dovezlo je ranjenog vojnika JNA Sejfudina Kovačevića u OB Rijeka na hirurgiju,rođenog,koliko se sjećam 1970 godine u Tuzli.Ti demokratski,kulturni i civilizovani,europski Slovenci su ga namerno iz neposredne blizine gađali pištoljem u koren penisa i kroz testise.Moram da izrazim veliko poštovanje i zahvalnost,za profesionalnost i humanost,doktorima iz OB Rijeka koji su ga nesebično i po svim pravilima struke,bez obzira što se radilo o pripadniku JNA,koji su i u Hrvatskoj bili stavljeni na listu za odstrel,maksimalno korektno zbrinuli i zadržali u bolnici do 03.07.1991.g. kada je transportnim avionom JNA,sa Krka prebačen na aerodrom u Beograd,a odatle na VMA.Ne znam kako je dalje završio,nadam se da je preživeo,ali nažalost sumnjam da je mogao da ima potomstvo.Ovakvih i sličnih događaja iz "demokratske" Slovenije sigurno ima mnogo i srpski narod to treba da zna,a njima i Evropi ovo neka služi na čast.Uostalom to ne treba nikog u Srbiji da iznenađuje jer su se našli u svom jatu,koji su nebrojeno puta kroz istoriju činili iste takve zločine i ne samo ostali nekažnjeni,nego se između sebe još nagrađuju,a optužuju i sude žrtvama.A nama je bolje što dalje od takve Evrope i njihove "civilizacije"i da se napokon iskreno okrenemo Rusiji i istoku,koji nas nikada nisu ubijali i bombardovali,nego naprotiv prema svojim mogućnostima isključivo pomagali(izuzev onog jadnog perioda vladavine Jeljcina).

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *