Služba na poligrafu

Služba na poligrafu

1 aprila 2014

milanovicPiše: Ozren Milanović

Štipaljka na uvo, naprstak na kažiprst i jastuče pod stražnjicom, sa sve kablovima i nekom aparaturom koja ispisuje krive linije a liči na EKG… Tako izgleda poligraf – „otkrivač istine”. Savremena komplikovana sprava koja meri emocije, znojenje, adrenalin i šta ne još a pouzdana je, kažu, kao digitalna gatara koja naučno i lako prepozna lažova! Ovakvo objašnjenje neupućenima može da pruži kakvu-takvu sliku o onome što je u narod već ušlo kao policijsko-politički argument, nekakav moderni pendrek. Jer, ranije je pendrekom (a mnogi se sećaju) policija isterivala istinu na videlo. Pa kad su se pobunili borci za ljudska prava, policija se zauzela i naručila baš to – poligraf, novitet i čedo tehnike koji je toliko moćan da ga sud još ne prihvata zdravo za gotovo.

Prvo mora onaj koji seda ispred te mašine da pristane na test, pa da se rasplače i počne da se izvinjava ako ga mašina provali, ali ako postane gusto, onda može i da se vadi jer je čitao novine dok je pitan ili što su pitanja bila sugestivna… A policija da bi nešto pitala mora da zna barem pola odgovora!

Tako je na red došao i Dragan Marković Markoni, drugi čovek srpske tajne policije (BIA) da kaže zašto je bio u elitnom srpskom hotelu sa četiri zvezdice i umesto da plati račun – uzeo pare. Ne bi bila neuobičajena i ekskluzivna vest da on, kao visoko pozicionirani tajni policajac, nije došao na udar javne policije. I na poligraf je pozvan u svojstvu običnog građanina, a ne kao drugi čovek tajne službe. Neki mediji su već istražili i utvrdili da je on umešan u „razne poslove”, a on je tražio da bude razrešen visokog položaja u bezbednosnoj agenciji kako bi se sve lepo istražilo i utvrdilo. I Vlada Srbije će se „koliko odmah” baviti ovim slučajem, a kako je rekao budući premijer „ići će se do kraja”. Jer se, zna on, u prošlosti, često nije išlo do tog kraja. A bez toga nema napretka.

Treba, pozdravlja narod, da se ide do kraja, makar mnogi nisu sigurni da li smo uopšte krenuli, načinili prvi korak ili preskočili tu čuvenu mrtvu tačku.

Suviše dugo se vuku afere u kojima se pripadnici BIA sumnjiče da su umešani u politička ubistva, da su birali sudije i tužioce prema kafanskom i stranačkom opisu, dok je Žandarmerija, elitna jedinica čuvala lokale narko-bosova, reketirala i pucala na građane zbog dugova ili ometanja u saobraćaju.

Ko je čiji miljenik, ko je pripadnik kog uniformisanog klana (a ima ih više, međusobno zakrvljenih) – ta pitanja već su postali refreni u zamornoj i opasnoj društvenoj igri koja ugrožava ugled ove važne državne službe. A obični građani, koji finansiraju tu službu u naivnom uverenju da ih ona štiti od terorista ili opasnih klanova, verovatno više nemaju strpljenja da prate tu javnu blamažu čuvara reda i poretka.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *