Snaga Sibira

Snaga Sibira

24 maja 2014

predrag-simicPiše: Predrag Simić

Dugo pripremana poseta ruskog predsednika Vladimira Putina Kini završena je prekjuče potpisivanjem sporazuma o isporukama ruskog prirodnog gasa ovoj zemlji vrednog 400 milijardi dolara. Prema direktoru ruskog „Gasproma”, Alekseju Mileru, ugovor sa Kinom je najveći ugovor koji je ova kompanija do sada sklopila. Koliko je on važan za obe zemlje govori i detalj da je potpisan u četiri sata ujutro, posle dramatične završnice trogodišnjih pregovora u kojima je politički ulog bio mnogo veći i od njegove komercijalne vrednosti. Ruski predsednik vratio se u Moskvu s ugovorom koji će privredu njegove zemlje zaštiti od posledica zapadnih sankcija zbog krize u Ukrajini, pre svega od izgradnje gasovoda „Južni koridor”, koji bi do kraja ove decenije trebalo bitno da smanji zavisnost EU od ruskog gasa. S druge strane, rusko-kineski gasovod „Snaga Sibira” trebalo bi tokom narednih 35 godina da obezbedi Kini oko 20 odsto njene potrošnje prirodnog gasa (oko 38 milijardi kubnih metara gasa) trasom na koju nemaju uticaja ni svetsko tržište ni novija politička zbivanja u njenom neposrednom okruženju.

Vrednost trgovine dve zemlje sa prošlogodišnjih 88,8 milijardi dolara trebalo bi da se poveća na oko 100 milijardi dolara 2015. i na oko 200 milijardi do 2020. godine. Posledica će biti da će ove dve velike zemlje izgraditi snažne međusobne odnose koji će imati uticaja na privredna, a time i politička kretanja u svetu. Ovo uostalom potvrđuju i ostale teme koje su Vladimir Putin i kineski predsednik Si Đinping imali tokom susreta u Šangaju. Između ostalog razgovaralo se o saradnji na proizvodnji komercijalnog aviona, koji bi bio konkurencija američkom ,,boingu” i evropskom ,,erbasu”, novog vojnog helikoptera na bazi ruskog Mi-26, a najavljeno je i potpisivanje tridesetak ugovora o privrednoj saradnji. Ukoliko se ostvare, oni bi značili da su između dve zemlje otklonjene i poslednje rezerve u pogledu transfera tehnologije i privredne i vojne saradnje. O njenom obimu govori i podatak da je Kina samo prošle godine u Rusiji nabavila vojnu opremu vrednu 1,8 milijardi dolara.

Neposredni povod Putinove posete Šangaju bilo je učešće na četvrtom samitu Konferencije o interakciji i merama za jačanje poverenja u Aziji (Conference on Interaction and Confidence Building Measures in Asia – CICA), azijskog pandana evropskom OEBS-u koji okuplja 24 zemlje, od Turske i Egipta, preko Iraka i Irana do Pakistana, Indije i Kine koja je preuzela predsedavanje ovom organizacijom od Turske. Organizacija za Kinu ima značaj ne samo kao okvir regionalne bezbednosti u Aziji nego i kao jedan od odgovora na sve veći uticaj SAD u azijsko-pacifičkom regionu. Takvu političku poruku rusko-kineskog samita podvuklo je prisustvo dva predsednika na početku zajedničkih manevara ratnih flota dve zemlje u Istočnom kineskom moru, koje je nedavno bilo poprište ozbiljnog zaoštravanja između Kine, Japana i SAD. Iako se stavovi Moskve i Pekinga prema ukrajinskoj krizi razlikuju, obe zemlje imaju razloga da ih stave u drugi plan u trenutku krize u odnosima sa Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima.

Rusko-kineski samit u Šangaju prošle sedmice bio je i jedna od udarnih tema zapadne štampe, koja nije krila negodovanje zbog ovog obrta. Odnosi zapada s Kinom su prošle godine zaoštreni zbog spora oko Senkaku (kin. Diaojou) ostrva u Istočnom kineskom moru na koje polažu pravo i Kina i Japan, a ove godine zbog teritorijalnih sporova Kine sa susedima u Južnom kineskom moru. Odnosi Rusije sa zapadom su posle izbijanja krize u Ukrajini i aneksije Krima došli na najnižu tačku posle 1989. godine. I tu se sličnosti sa hladnim ratom završavaju. Da podsetimo: do obrta u hladnom ratu došlo je 1968. godine kada se Kina, zahvaćena Kulturnom revolucijom, vojno suočila sa obe tadašnje supersile. Sa SAD je bila u posrednom ratu u Vijetnamu dok se sa tadašnjim Sovjetskim Savezom sukobila u oružanom incidentu na ostrvu Damanski (kin. Dženbao) na reci Usuri. Tada je i počeo zaokret u kineskoj unutrašnjoj i spoljnoj politici koji je 1972. godine doveo do potpisivanja Šangajskog kominikea sa SAD, što je bio uvod u strateško partnerstvo dve zemlje u narednim decenijama i uspon Kine na međunarodnoj sceni.

Po svemu sudeći, rusko-kineski samit u Šangaju bio je manifestacija uspona odnosa dve najveće sile u prostoru Evroazije za koje je ruski predsednik ocenio da su „dostigli najvišu tačku u istoriji”. Pažljivi posmatrači su primetili da odnosi dve zemlje idu u ovom pravcu od nedavno održanih Olimpijskih igara, kada je Si Đinping bio jedan od retkih predsednika država koji su se pojavili u Sočiju. Dva predsednika su se potrudila da pokažu da njihov poslednji samit ima i mnogo šire međunarodne dimenzije. Tokom konferencije, Vladimir Putin i Si Đinping sreli su se sa generalnim sekretarom UN Ban Ki Munom, iranskim predsednikom Hasanom Ruhanijem i mnogim drugim predstavnicima 47 država i međunarodnih organizacija okupljenih u Šangaju. Zbog toga bi se moglo zaključiti da je ukrajinska kriza, pomalo neočekivano, postala katalizator velikog pomeranja u odnosu snaga na međunarodnoj sceni čije će posledice biti vidljive tek u narednim godinama.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *