Socijalizam je bio bolji

Socijalizam je bio bolji

27 juna 2014

239235_vladimir-vuletic-foto-blic-goran-srdanov_fPiše: Vladimir Vuletić

Rešenjima koja donosi Predlog novog zakona o radu smanjuju se prava zaposlenih. Mada sve manji, broj onih čija su prava time ugrožena još je veći od milion i po ljudi. Uprkos tome, njihove javne reakcije su blage i uz nekoliko izuzetaka svode se na gunđanje predstavnika sindikata.

Sindikati su navodno nezadovoljni predloženim promenama, ali osim krupnih reči i najava burnih reakcija koje po pravilu izostaju, nisu sprečili donošenje takvog zakona. Onda se kao čude zašto im slabi uticaj među zaposlenima, a da zamešateljstvo bude veće, upravo izostanak „burnih reakcija” pravdaju nezainteresovanošću članstva za sindikalno delovanje.

Predstavnici poslodavaca su, takođe, kao nezadovoljni predloženim zakonom. Razlozi njihovog nezadovoljstva odnose se na to što u Nacrt zakona nije uvršteno nekoliko njihovih predloga.

Ako se međutim ima u vidu da je mnogo više suštinski bitnih predloga prošlo, postaje jasno da svojim nezadovoljstvom samo otvaraju prostor i daju priliku da se država predstavi kao nepristrastan medijator u sporu rada i kapitala.

Glavna zamerka opozicije odnosi se na proceduru donošenja zakona i izostanak javne rasprave. To je nesumnjivo važno pitanje, ali, osim ako mi je promaklo, nisam pročitao ni jednu primedbu opozicionih stranaka na konkretna rešenja novog zakona, što svedoči da ga suštinski ne dovode u pitanje.

Kritički orijentisana javnost i mediji zabavljeni su drugim problemima. Nakon što su više od četiri godine opširno obaveštavali o poteri za Darkom Šarićem, od pre nekoliko dana glavna medijska tema postala je ne manje „uzbudljiva” potraga za Dragoslavom Kosmajcem.

Ispostavilo se da je za kritički orijentisanu javnost mnogo interesantnije štivo tokom juna bila doktorska teza ministra policije nego predlog zakona o radu. Time se ne želi reći da prva tema ne zaslužuje pažnju.

Štaviše, te dve teme imaju više dodirnih tačaka nego što na prvi pogled izgleda, ali je baš zbog toga i pažnja javnosti mogla biti srazmerna njihovom značaju. O delu javnosti koja zanoveta da je postojeći Zakon o radu relikt socijalizma pa ga treba upripodobiti novom vremenu ne treba trošiti reči.

Samo treba podsetiti da je iz perspektive zaposlenih socijalizam nesumnjivo bio bolji. Jedini koji su se, izgleda, ozbiljno bavili Zakonom o radu bili su predstavnici vlasti i advokati krupnog kapitala oličeni u odgovarajućim telima Evropske komisije i Američke privredne komore u Beogradu. Potonji su, sudeći prema izjavama naših zvaničnika, izrazili doslednu podršku i neskriveno zadovoljstvo predloženim izmenama. To je potpuno razumljivo, pa je u tom smislu svaki komentar izlišan.

Nešto duži komentar iziskuje entuzijazam vlade. Pre svega, nesumnjivo je da su najviši predstavnici vlasti duboko, a neki i vrlo iskreno, uvereni da će najavljene promene doneti dobro Srbiji. Njima će se navodno privući investitori i olakšati poslovanje bez koga, kako se tvrdi, nema ekonomskog rasta. Naravno, ovde nema ni prostora ni potrebe za ideološkim debatama da li je sve ono što je dobro za investitore i poslodavce dobro i za državu, kao ni za polemiku da li je sve ono što je dobro za narod i državu dobro i za pojedince i građane koji ih čine, a nema mesta ni za promišljanja o tome da li je ekonomski rast suština ljudskog postojanja. Umesto toga važnijim se čini pitanje da li je normalno da se odluke koje se dugoročno tiču miliona ljudi donose na osnovu ideološkog uverenja?

Analize pokazuju da mnogo veći uticaj na privlačenje stranih investicija ima kvalitet radne snage i stepen poštovanja zakona nego stepen stečenih radnih prava. Teško da će investitori biti oduševljeni idejom da posluju u zemlji u kojoj je, kako pokazuju istraživanja, bar deset odsto diploma stečeno na sumnjiv način ili u kojoj predsednik najvišeg zakonodavnog tela brani doktorat na način suprotan zakonu.

Takva zemlja možda može biti interesantna investitorima koji ulažu u kratkoročne spekulativne poslove. Zemlja u kojoj su radnici nezadovoljni svojim položajem i kojima se radna motivacija svodi na strah od otkaza teško da može biti privlačna destinacija onima koji planiraju da zasnuju krupne razvojno orijentisane poslove. Ostaje zato pitanje – kome najavljene izmene zakona o radu stvarno koriste?

Odgovor je najlakše dobiti ako se prati finansijski trag. Neposrednu finansijsku korist imaće poslodavci koji upošljavaju najveći broj radnika. S jedne strane, to je još pojedinačno posmatrano država i nesumnjivo je da će uštede u budžetu biti zamašne. S druge strane, razlog za zadovoljstvo imaju i investitori zainteresovani za najavljenu privatizaciju velikih državnih kompanija.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *