Srbi katolici u Ćilipima i Konavlima

Srbi katolici u Ćilipima i Konavlima

5 фебруара 2013

KonavleSrbi katolici u Konavlima bili su izloženi pokušajima austrijske vlasti da sa delom katoličkog klera uguši srpsku narodnu svest u Konavlima. U listu  „Dubrovnik” o tome:  „Austrijske vlasti, shvativši cio značaj buđenja srpske narodne misli, ne samo kod najuglednijih i najistaknutijih Dubrovčana, među kojima je bio i pok. Frano barun Gondola, nego i kod dubrovačkog seljaka, pobojaše se da ona ne uzme maha i kod ostalog naroda katoličke vjere koji na sebi od vjekova nosi sva obilježja, koja jasno govore da je srpskog roda i plemena. S toga je trebalo poduzeti sve mjere, da se buđenje srpske narodne svijesti kod Srba katolika odmah u početku uguši”. Austrijska vlast je zajedno sa katoličkim klerom radila na tome da dubrovačkog seljaka odvoji od dubrovačke inteligencije. U tome je bio uspešan Dum Crnica u Konavlima. U letku koji je kružio Dubrovnikom 12. Maja 1907. Godine napisano je:  „Trideset glavara u Konavlima zaključiše u subotu na općoj skupštini ovo: Živjela Habsburška kuća i uvijek nam gospodarom bila!“

Posle oslobođenja i ujedinjenja 1918. Katolički Srbi okrenuli su se radu za napredak zajedničke države. U listu Srba katolika,, Dubrovniku” ističe se:  „Katoličko Srpstvo, koje je cijelu ovu borbu izvodilo, cijenilo je nakon rata borbu završenom i da će ono mirno bez borbe i bez zapreka moći, u jedinstvu i slobodi, nastaviti i dovršiti velike zamisli svog velikog učitelja Meda na spas i napredak zajedničke domovine …”. Narodna Ženska Zadruga je u Dubrovniku otvorila,, Sekciju za njegovanje narodnog veziva i podizanje domaće industrije”. Imale su radionicu i tečaj za narodno vezivo. Zaposlile su mnoge siromašne devojke. Otvorile su 1920. Podružnicu u Cavtatu sa ustanovom  „Pčelica”. Posle Prvog svetskog rata domaća društva nastojala su da putem turizma približe unutrašnjost zemlje i primorje. U listu,, Narodna Svijest” iz Dubrovnika pisali su 1925. O izletnicima u Cavtatu. Iza kupališta na livadi ispod maslina razapeli su svoje šatore skauti i planinke iz Brčkog i Sarajeva i Ferijalni Savez iz Sarajeva. Bilo je oko 80 disciplinovanih mladih gostiju među kojima i male dece. Nadzor nad planinkama vodila je gospođa Popović, supruga rektora bogoslovije. Ostali su oko 6 nedelja. Bili su očarani lepotom kraja i ljubaznošću domaćeg stanovništva, sa kojim su dolazili u dodir i od koga su nabavljali hranu.

Kralj Aleksandar i kraljica Marija posetili su 1925. Primorje. Na Primorju posetili su Bar, Ulcinj, Spič, Sveti Stefan, Budvu, Grbalj, Tivat, Kotor, Herceg Novi, Risan, Perast, Dubrovnik i Cavtat. U Cavtat je došlo mnoštvo sveta iz Konavala da dočeka kraljevski par. Celo mesto bilo je iskićeno, a ispred crkve sv. Nikole podignut je slavoluk. Javljeno je da je zvanična poseta otkazana. Preko 500 izletnika ukrcalo se na parobrod,, Zaton” da u Dubrovniku vide kraljevski par. Kad je brod bio kod ostrva Supetra, susreo se sa motornim čamcem na kome je bio kraljevski par. Izletnici su prepoznali kralja i kraljicu i stadoše pozdravljati klicanjem i mahanjem. Brod je okrenuo prema Cavtatu. Opazivši čamac ratne mornarice, slušajući zvižduk,, Zatona” i njegov povratak, neki se setiše u Cavtatu šta bi to moglo biti, te se raširila vest,, Kralj dolazi”. Kralj i kraljica su se iskrcali pred slavolukom kraj crkve Matice, gde se već bilo okupilo dosta naroda, a kraljevski par praćen od čete domaćih konjanika uputi se ka Mauzoleju Račića. Stala su zvoniti zvona, pucati mužari, narod se sa svih strana okupio, izletnici su se sa,, Zatona” iskrcali i razvrstali po obali, da dočekaju kraljevski par. Na povratku iz Mauzoleja kraljevski par se zaustavio kod,, Cavtajske Udruge Pčelica”, gde im je učiteljica Jelka Miš pokazala bogatu zbirku narodnih vezova. Kad su došli na obalu narod ih je burno pozdravio, a kralj sav razdragan uđe među narod i sa mnogima od njih se rukovao. Kod Franjevačke crkve ukrcao se u dvorski auto da krene prema Dubrovniku. Kod slavoluka pozdravio je kraljevski par don Đuro Krečak, župnik Ćilipa. Burno pozdravljen od svog naroda dvorski auto praćen od 20 konjanika odjurio je put Dubrovnika.

Srbi katolici smatrali su sokole za cement u temeljima Jugoslavije. Sokolska četa Ćilipi osnovana je 1931. godine 1934. Godine imala je 109 članova. Bila je deo Sokolskog društva Dubrovnik i Sokolske župe Mostar. U četi Ćilipi bili su starešina Vlaho V. Bošković, zamenik starešine Pero Kalačić Ivov, tajnik Lukre Kovačević Franov, zamenik tajnika Pero Stanović, blagajnik Pero Skurić, zamenik blagajnika Pero Krilanović, vođa Jako Skurić, prosvetar Dušan Živković, zamenik prosvetara Vlaho Bošković, statističar Ivo Skurić, poverenik za štednju Mato Borovinić, zamenik Ivo Pupica, barjaktar Antun Mijanović Antunov, zamenik Mato Borovinić Nikov. Sud časti Ivo Krilanović Perov, Niko Skurić, Stijepo Novak, Antun Brautović Antunov. Revizori Katica Stolić, Jakov Pupica i Ivo Carević Vlahov. Ogranak Jadranske straže osnovan je 1934. u Ćilipima.

Dopisnik lista  „Dubrovnik” Živković pisao je 1937. da je sokolska četa u Čilipima od svog osnivanja 1931. išla uspravno. Istakao je:,, Nije savijala kičmu pred din – dušmanima. … Izvjesni nasrtaše na nju da je onemoguće. Prijetiše joj javno i tajno – dolaziše zbog toga u sukob i sa zakonom i bivaše osuđeni – a četa ostade da snažno živi. ” Odmah posle ubistva kralja Aleksandra u Čilipima je osnovan odbor za podizanje spomenika kralju. Odbor je sastavio pravilnik po kome će sprovesti akciju za prikupljanje priloga i svečano otkrivanje spomenika. Sreskom načelništvu u Dubrovniku uputio je molbu za odobrenje skupljanja priloga. Odobrenje nisu dobili. U međuvremenu osnovan je kontraodbor sa istom svrhom, ali sa skrivenom namerom da omete akciju prvog odbora.

Pravila Sokolske Petrove petoljetke odobrena su na sastanku delegata Sokolskih župa Cetinje, Mostar i Sarajevo na,, Sokolovcu” kod Trasta – Pržna (Tivat) 8. avgusta 1937. godine. Između ostalog:,, Da se čine međusobni izleti sokolskih jedinica u cilju upoznavanja i razvijanja sokolskog duha i života; Da se izvrše ekskurzije opšteg narodnog značaja, kao: posećivanje proslava, junačkih i vojničkih slavlja, narodnih svetkovina, narodnih prosvetnih velikana, znamenitih mesta i t. sl. u cilju upoznavanja narodne istorije, narodnog života i domovine. ” U listu  „Dubrovnik” u članku  „Žalosno ali istinito” ističe se da je sokolska četa Ćilipi posetila 1937. Godine sokolsku četu u Dražinom Dolu kod Trebinja. Četa iz Ćilipa prikazala je pozorišni komad  „Jazavac pred sudom”. Sveštenik je osudio rečima:  „Išli su u tuđi kraj, gdje žive samo pravoslavni, radi čega ih sa ovoga mjesta osuđujem”. List,, Dubrovnik” je doneo dopis iz Postranja u župi dubrovačkoj o parohu don Mihi Arbuliću iz Konavala:,, Ali uz to nije zaboravio što smo nas nekoliko prije toga pošli u posjete našoj jednokrvnoj braći u Hercegovini, …Gotovo da, zbog toga, na nas udari anatemu, … a danas je zaista,, Bogu plakati” kad neki mješte ljubavi propovjedaju kršćansku mržnju. ” U članku  „Postupak jednog sveštenika” objavljenom u listu  „Dubrovnik” iz Čibače (Župa dubrovačka) navodi se da je Nikola Simatović, član Sokolske čete Donja župa umro 16. 12. 1938. godine u 23 – oj godini života. Završio je jednomesečni župski i dvomesečni vojni tečaj u Beogradu. Kao vojnik učestvovao je na Svesokolskom sletu u Pragu 1938. godine. Naglo mu je pozlilo i po izričitoj želji bolesnikovoj koji je želeo da se ispovjedi i pričesti, pozvan je oko 4 sata posle ponoći katolički sveštenik don Miho Arburić. Iako pozvan sveštenik nije hteo da dođe. Istog jutra prošao je pored bolesnikove kuće idući za Dubrovnik, a da nije svratio. U listu  „Dubrovnik” je istaknuto:  „Ovakav postupak svećenikov nije teško rastumačiti kad se zna da je radi napadaja na Sokolsku četu Donja župa bio već i sudski kažnjavan, ali je teško narodu razumjeti da ovakovi svećenici primaju još i državnu platu kao dar za svoj razorni i nekršćanski rad na selu”.

Sa jačanjem aktivnosti hrvatskih separatista za sokole su verski i nacionalni sukobi postajali sve značajniji. U Kalendaru za sokolsko selo,, Sokolska njiva” za 1937. objavljeno je pismo Pera Skurića, člana sokolske čete iz Ćilipa o njegovom shvatanju odnosa Srba i Hrvata:,, … Mi seljaci polazimo od svojih sela, gdje u zajednici žive i Srbi i Hrvati sve tri vjere. Mi u selu ne gledamo je li naš komšija Srbin ili Hrvat, je li ove ili one vjere. Mi gledamo nešto drugo. Mi gledamo je li naš komšija na svom mjestu ili nije. Mi seljaci poznamo samo poštene ili nepoštene ljude, pravedne ili nepravedne, štetne ili korisne. Prema tome, mi određujemo hoćemo li se družiti s njima ili ne. Svi mi imamo jedne te iste brige i nevolje koje nas tište. Svi mi s mukom i znojem lica svog obrađujemo svoje zemlje. … Isti rad, iste brige, ista žalost, a i isto veselje nas je združilo i sjedinilo. Za nas seljake Sokole jasno je, da su vanjski znaci srpstva i hrvatstva sporedni. Glavno je ono bez čega nema ni srpstva ni hrvatstva ni jugoslavenstva, a to je pravda i poštenje. Narod je davno rekao:,, Pravda drži zemlju i gradove, a nepravda ruši obadvoje”. Mi seljaci Sokoli, koji živimo po duhu naših predaka i vjeri naših otaca, koja nas uči bez razlike kojoj vjeri pripadamo, da su svi ljudi braća a Bog da nam je otac, živimo i radimo po tim zakonima bratski, složno i u ljubavi. … Ako ima među nama nekih nesporazuma, ne potiču oni od nas seljaka, nego su došli sa strane. Nakalemili su ih u selu oni koji nemaju u srcu svome pravde i ljubavi. Oni su sijači mržnje, oni siju trnje i bacaju otrov u srce naše. Rđavo im je sjeme i ne može donijeti dobar plod. Ko mržnjom sije mržnjom će mu se i vratiti. … Nikad ni jedno djelo koje se osnovalo na mržnji i nepravdi nije uspjelo ni donijelo dobre plodove. Bez ljubavi nema pravde, a bez pravde nema ni slobode ni jedinstva. Dužnost je svih nas Sokola da ne slušamo lažne proroke koji nam propovijedaju mržnju. Slušajmo prave i istinske rodoljube koji nam propovijedaju ljubav i bratsku slogu. — Oni nas vode onim putem kojim smo mi seljaci vazda išli. … Stoga smo mi bez prigovora i pogovora za slogu i jedinstvo narodno, trpeljivost i međusobnu ljubav. ”

Organizacija Jugoslovenske Radikalne Zajednice osnovana je 1938. u Ćilipima. U odbor JRZ izabrani su predsednik Mato Đurović, podpredsednik Pero Borovinić pokojnog Mata, tajnik Luko Skurić pokojnog Bana i blagajnik Ivo Novaković.

U Ćilipima je 1938. godine proslavljen rođendan kralja Petra. U 7 sati uveče 5. septembra 1938. godine priređena je rasvjeta mjesta, dok su na obližnjem brdu bili načinjeni inicijali kralja Petra. Pucanje iz pušaka i prangija trajalo je do kasno u noć, a posle rasvjete održana je u sokolani svečana sjednica kojoj je prisustvovalo mnoštvo Ćilipljana. Na sjednici su govorili o značaju svečanosti i jubileju 20 – godišnjice dana Oslobođenja R. Borovinić i R. Skurić. U crkvi je održano blagodarenje 6. septembra 1938.

U sokolskom časopisu,, Bratstvo” iz Osjeka, u članku  „Ista pesma, isti glas” navodi se:  „U Ćilipima kod Konavla zapaljene su polovicom decembra 1938. Pojate i stogovi sena Niki Boroviniću čija su dva sina članovi sokolske čete Ćilipi. ” U listu  „Dubrovnik” navodi se da je sresko načelništvo u Dubrovniku zakazalo za 6. februar 1939. godine usmenu raspravu po tužbi Borovinić Nika i Pera iz Čilipa protiv općine konavoske iz Grude, radi naknade štete zbog paljevine pojate sa sjenom u Čilipima izvršene od nepoznatih zločinaca u noći između 15. i 16. decembra. List je istakao da je to bila prva rasprava po Uredbi o nadoknadi štete učinjene s umišljajem iz političkih pobuda. Sokolsko društvo Dubrovnik uputilo je 28. jula 1938. predstavku M. Stojadinoviću:  „Da bi omeli napredak sokolstva u srezu Dubrovnik, koje je brojalo 26 sokolskih četa, sa oltara se propovedalo protiv sokolstva i pretilo paklenim mukama onima, koji stupe, ili ostanu u sokolskoj organizaciji. Čak, štaviše, pretilo se i životom i imovinom. Neki su naši članovi bili zaista tučeni, a nekima je upropašćena imovina. U godini 1936. paljeni su stogovi sena i iščupano na stotine čokota loze našim članovima, potpaljena je sokolana u Orašcu. Godine 1937. zapaljen je sokolski dom sokolske čete Popovići (Konavle). Iste godine je rulja separatista polupala izloge na dućanima naših članova, a pre nekoliko dana, pod kuću u kojoj se nalazi sokolska četa u Postrenju, podmetnut je dinamit. ” Usled ovakvih pritisaka sokolske čete u Mrcinama, Vitaljini, Pločicama, Komolcu i Osojniku sasvim su prestale sa radom.

Sporazumom Cvetković – Maček 26. 8. 1939. godine, Konavle je odvojeno od Zetske banovine i dodeljeno novostvorenoj Banovini Hrvatskoj. HSS je koristila vlast u Banovini Hrvatskoj za obračun sa sokolima. List“Dubrovnik” javio je da su u noći između 3. i 4. septembra 1939. godine nepoznate osobe skinule sa ulaza doma sokolske čete u Ćilipima društvenu tablu, isjekle je i zapalile. Vlasti nisu uhvatile počinitelje.

U Ćilipima 30. 8. 1940. otvoren je Euharistijski kongres. Na procesiji je istupala u vojničkom stavu satnija Hrvatske narodne zaštite, predvođena zapovednikom Perom Bakićem. Za njima su sledili križari. O tome je pisala klerikalno – mačekovska,, Narodna Svijest” iz Dubrovnika u članku,, Triumf vjere u Čilipima” koji je objavljen na naslovnoj strani lista.

O raspoloženju u Konavlima 1941. godine među pristalicama HSS najbolje može da ilustruje članak u listu,, Dubrovnik”. Dopisnik R. P. preneo je razgovor iz Cavtata trgovca sa dvije seljanke iz bliže okolice:,, Manje – više obje su jednako razlagale, zaključujući:,, E, vala, ovako ne valja! ” Ovaj trgovac, da bi ih umirio reče:,, Nemojte tako, žene božje! Kod nas je još dobro! Ne daj Bože gore! ” Odgovoriše mu:,, Nema ti, moj gosparu, nema više dobra! Sve smo naše dobro mi izgubili! ”,, Kako, a šta to, začuđeno ih gleda ovaj?! — Austriju moj gosparu! ”.

Po izbijanju Aprilskog rata 1941. godine, Seljačka zaštita s ustašama razoružavala je dijelove Jugoslavenske vojske, prikupljala vojnu opremu i čuvala red i tako odigrala određenu ulogu u uspostavljanju vlasti i organiziranju vojnih snaga NDH na dubrovačkom tlu. (16) Srbi katolici nisu bili slomljeni uspostavom NDH. Grupa američkih i engleskih oficira kod JVuO na čijem čelu je bio pukovnik Bejli je preko Iva Skurić Banovića, iz stare srpske katoličke kuće iz Ćilipa prebačena februara 1944. iz Glavske u Konavle. Dogovoren je susret sa podmornicom podno Konavolskih stijena nedaleko od Ćilipa. Zbog lošeg vremena nisu mogli da dođu do podmornice. Grupa se vratila iz Konavla u Glavsku. Kasnije su evakuisani brzim čamcem. Sa njima je krenuo Petar Vragolov, pitomac pomorske akademije.

Srbi katolici u Konavlima bili su u stalnom sukobu sa hrvatskim nacionalistima. Sokolska četa Ćilipi bila je osnovana 1931. hrvatski separatisti pokušavali su da joj onemoguće rad. Sveštenik don Miho Arbulić bio je protivnik sokola iz Ćilipa. Neprijatelji su palili pojate i stogove sena članovima sokolskih četa. Sokolska četa Ćilipi posetila 1937. godine sokolsku četu u Dražinom Dolu kod Trebinja. Prikazali su pozorišni komad  „Jazavac pred sudom”. Sporazumom Cvetković – Maček 26. 8. 1939. godine, Konavle je odvojeno od Zetske banovine i dodeljeno novostvorenoj Banovini Hrvatskoj. HSS je koristila vlast u Banovini Hrvatskoj da vrši pritisak na Srbe katolike i sokole. U Ćilipima je 30. 8. 1940. otvoren Euharistijski kongres. Na procesiji je istupala u vojničkom stavu satnija Hrvatske narodne zaštite, za njima su sledili križari. Po izbijanju Aprilskog rata 1941. godine, Seljačka zaštita s ustašama razoružavala je dijelove Jugoslavenske vojske, prikupljala vojnu opremu i čuvala red i tako učestvovala u uspostavljanju vlasti i organiziranju vojnih snaga NDH na dubrovačkom tlu.

Saša Nedeljković – Srpski kulturni klub

KOMENTARI



2 коментара

  1. Antonio says:

    Hahahahahahahahahhahaha srpstvo dubrovnika. Kakve nebuloze majko mila. Upravo su povijesne cinjenice suprotne. Koliko god se nametalo srppstvo raznom propagandom i lažiranjem opca pupulacija ga nije htje prihvatit jer su znali da su hrvati i koliko su im ti srbi zla nanjeli pljackom itd.Austrija je gusila hrvate.

    • MrCrow says:

      Hahahahahahahahahhahaha 'rvatski Dubrovnik...... majmune sugavi :D

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u