Srbi, potrošili smo budućnost još nerođene dece, koja će morati da plaćaju naše sulude demokratske račune

Srbi, potrošili smo budućnost još nerođene dece, koja će morati da plaćaju naše sulude demokratske račune

18 juna 2013

docek-srpskih-olimpijacaPiše: Milan Milenković

Imam kvar. Ne fascinira me tisućljetna hrvatska kultura, njihov Dubrovnik i Esplanada; ne padam na crnogorski šarm i junaštvo; još me se manje dojmi slovenačka radišnost i urednost. Sve je to bajkovito i lažno. Jasenovac je mera hrvatske kulture, a spaljena srpska naselja mera njihovog arhitektonskog genija; iza montanjarskog šarma se krije lakomost na lovu i privilegije, a istorija ubedljivo pokazuje da je Drugi svetski rat jedini u kome su Crnogorci učestvovali duže od mesec dana. Slovenačka marljivost je drugo ime za lešinanrenje i prljavu trgovačku mutljavinu, a urednost je samo posledica rigidnog odgoja.

Muka mi je od ideologija; od demokratije, i ove rđave, i one bolje, kojoj težimo, a koja doći neće, jer je nema nigde. Gadljiv sam na karađorđevićevsku Srbiju, jer je sinonim za diktaturu krupnog kapitala i olizivanje stražnjica srpskim neprijateljima. Stomak mi se uznemiri kad vidim vajne srpske akademike kako, kao «misleći» ljudi «promišljaju» šta je bilo i šta će biti, a ne pogode ni jedno, ni drugo. Pun mi je kufer srpske «skjamice», samozvane elite, političke, intelektualne i kulturne, koja, na koktelima koje priređuju srpski krvnici, opanjkava svoj narod, za mrve sa te trpeze. Fućka mi se za salonske i kafanske nacionaliste, koji bi za svoj narod ili održali još jedan plačni govor, ili sabili još koju ljutu, pa je ugasili pljeskavicom.

Sav se naježim, kad vidim srpske vladike kako se otimaju za moć i privilegije. Crkva je srpskom narodu otela Boga i poturila sebe mesto Njega. Bez reči protesta, pušta da njenu pastvu kasape tajkuni, politikanti i sprega stranih i domaćih tajnih službi: u toj otimačini, biće nešto i za nju.

Svet je takav kakav je i ja ga promeniti ne umem, a i da umem, mrzelo bi me. Svet se ne može spasti. Upravo zato me nerviraju popravljači sveta, apostoli svetskog mira, heroji od mastila, lekari bez granica, političari bez granica (i bez lekara), Dobrica i Matija, Mirko i Slavko, mislioci, promišljivači, odurna srpska inteligencija, srpski političko-estradno-tajkunski džet-set…

Ja sam samo matori cinik, na pragu pedesetih i mrgud, nalik onom iz pesme najvećeg panonskog filosofa svih vremena, Đorđa Balaševića. Hvala Bogu kad nisam kao Đorđe. Eto bar neke utehe.

Ipak, nisam sazdan samo od cinizma. Ima mnogo toga čemu se divim i mnogo onih kojima zavidim. Jedna od takvih stvari je crnotravska vrednoća; druga je ono tvrdo seljačko poštovanje sudbine, ona mirnoća sa kojom gledaju kako im grad za tri minuta zbriše višemesečni trud; oni znaju da ih ne hrani samo komad zemlje, već i Bog. Gledao sam srpske vojnike kako pod bombama NATO pakta bez trunke straha provode dane; oni znaju da je Bog odredio dan njihove smrti i da preci gledaju odozgo.

Prema onom što je danas urbani, moderni Srbin najviše što mogu da osetim je gadljiva rezignacija; nalik su mi na svinje, koje jedino hoće da umru u krevetu. U dušama tog urbanog sveta, čiji je duh, a ne samo telo, okovan čelikom i betonom, zbio se metafiziči obrt ka smrti i to upravo tako što se ništa drugo ne radi, do li slavi život kao najveća vrednost. Smeju se, veseli, pod vešalima. Taj život, koji slave kroz orgijanje medija i propagande, toliko je dobar da se ne da živeti bez alkohola i narkotika, bez opljuvavanja dedova, svog naroda i njegove istorije, niti bez izrugivanjima plemenskim totemima i kultovima. Ni jedna cena nije prevelika za ulazak u vrli, novi svet, svet demokratije, bezobalnih ljudskih i manjinskih prava i orgijanja građanskih sloboda. To što je demokratija mrtva već sto godina i što se prava i slobode sužavaju na dnevnoj bazi, otvarajuću put tiraniji, koja se diže sa Zapada, nikom ne smeta. Za bezmozgoviće, biti «trendi» je sve. Bećarska filosofija, da će se sutrašnjica pobrinuti sama za sebe, već daje svoje plodove: danas smo potrošili budućnost nerođene dece; ona će morati da plaćaju naše demokratske račune.

(Vaseljenska.com)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *