Srbi su „crnci Evrope“

Srbi su „crnci Evrope“

25 августа 2014

nebojsa-malicPiše: Nebojša Malić

U četvrtak je na Stanju Stvari objavljen tekst koji sam preveo sa bloga Moon of Alabama – inače odličnog mesta za razmenu mišljenja i dekonstrukciju laži od Sirije i Iraka, do Ukrajine i, evo, samih SAD. Tekst pokušava da događaje u Fergusonu – mestu na periferiji Sent Luisa, savezna država Misuri – stavi u širi kontekst ponašanja američke policije i društva. Ali šta se tamo u stvari desilo? I kakve to ima veze s nama?

U subotu 9. avgusta ove godine policajac Deren Vilson (Darren Wilson) pucao je na Majkla Brauna (Michael Brown) šest puta. Dva hica bila su smrtonosna. Pošto je Vilson evropskog porekla, a Braun afričkog, žitelji Fergusona afričkog porekla u incidentu su videli primer policijskog rasizma. Iste večeri počeli su protesti, na koje je policija reagovala upotrebom teškog naoružanja, oklopnih kola i suzavca.

Posle medijske osude „represije“, policija se privremeno povukla, a demonstranti su napali, opljačkali i zapalili nekoliko prodavnica i restorana u Fergusonu. Zatim je guverner Misurija poslao dodatne policijske snage, a potom i Nacionalnu gardu, koji su zabranili svaki oblik okupljanja i hapsili kako demonstrante tako i sve prisutnije novinare. Sve je na trenutak ličilo na pravi građanski rat, ali su se do 20. avgusta uveče strasti uveliko smirile, a vojska se povukla već sledećeg dana.

ZAROBLjENICI MATRICE „RASIZMA“

Postoji nekoliko dimenzija događaja u Fergusonu. S jedne strane, tu je nesumnjiva militarizacija policije, koja sve češće ubija civile koje bi trebalo da štiti. S druge strane, tu je problem izuzetno loših međurasnih odnosa između crnoputih Amerikanaca i ostatka zemlje.

Autor prevedenog teksta bavi se uglavnom ovim prvim, dok ovo drugo sažima u par rečenica kao reakciju na beznađe. Nas radi, potrebno je da razumemo kako je to beznađe nastalo, ko ga održava, i s kojom svrhom.

Većina američkih crnaca potomci su robova dovođenih od 18. veka iz zapadne Afrike za rad na velikim plantažama duvana, pirinča i pamuka u južnim delovima današnjih SAD. Američko ropstvo je bilo nasledno – deca robova bila su robovi – tako da je sistem opstao i posle ukidanja trgovine robovima, počekom 19. veka, sve dok nije silom ukinut posle tzv. Građanskog rata (1861-65). Odnos prema crncima kao „nižoj rasi“, međutim, nije ukinut – ni tada, ni sto godina kasnije, kada je usvojen Zakon o građanskim pravima (Civil Rights Act, 1964).

Kao i na kraju rata, kojim su severni industrijski interesi uspostavili političku i ekonomsku dominaciju u SAD, ni na kraju borbe za desegregaciju i ravnopravnost šezdesetih godina HH veka crnoputi Amerikanci nisu dobili slobodu, već su postali sužnji države, koja je njihovu sudbinu manipulisala za sopstvene potrebe.

Politički, američki crnci su postali zarobljenici matrice koja je za sve njihove nesreće i neuspehe krivila „rasizam“, a rad i obrazovanje smatrala „belačkim“ vrednostima i stoga nepoželjnim. Za one koji znaju engleski, preporučujem snimak predstave iz 1996, u kojoj komičar Kris Rok (Chris Rock) govori o razlici između normalnih crnaca i „garonja“. Izdvajam ovaj segment:

„Garonje se uvek ponose stvarima koje bi inače trebalo da rade. ‘Brinem se o svojoj deci’. Pa i treba da se brineš o svojoj deci, šta hoćeš, bombonu? ‘Nisam u zatvoru’. Pa i ne treba da budeš u zatvoru, ‘bem ti očekivanja u životu…“

Dakle, decenije života u getima, na socijalnoj pomoći, bez očeva, discipline, školovanja i rada, od nekada porodičnih, pobožnih i stvaralački orijentisanih ljudi napravile su podivljalu hordu koja idolima smatra gangstere, mrzi rad i znanje, povremeno spaljuje geto gde živi, i za sve krivi „rasizam“ i svakog osim sebe.

Današnji američki crnci su proizvod sistematskog „ozveravanja“ od strane borkinja za ljudska prava, demokrata, reformatora i raznih „naprednih progresivaca“ u samoj Americi. Pritom niko od njih nikada nije na crnce gledao kao na subjekte, odnosno ljudska bića sa soptvenom voljom, nego samo kao objekte. Isto kao svojevremeno robovlasnici.

OZVERAVANjE I „SRPSKO DOSTIGNUĆE“

Ovaj proces traje već dugo, ali se u poslednje dve decenije pogoršao. Da Rok kaže danas ovo što je govorio pre 18 godina, prvi bi se kamenom na njega bacili profesionalni crnački „borci protiv rasizma“ – koji su u tome pronašli formulu kako da odlično žive od kukanja i pretnji.

Setimo se halabuke oko smrti Trejvona Martina, navodno nevinog mladog crnca za kojeg se ispostavilo da je napao čuvara Džordža Zimermana. Daleko od „rasističkog ubice“, kakvim ga je predstavljala štampa, Zimerman je pucao u samoodbrani – ali slučaj je poslužio profesionalnim borcima protiv rasizma da mesecima raspiruju mržnju širom zemlje.

Majkl Braun, navodno ubijen na pravdi Boga samo zato što je crnac, snimljen je par minuta ranije kako krade cigare iz prodavnice i fizički maltretira prodavača. Dabome da nije zaslužio da zbog toga bude ubijen, ali očigledno nije bio nevinašce. Niti je pravi odgovor na policijsko nasilje pljačka i paljevina lokalnih prodavnica – što se dešava svaki put kada crnci protestuju povodom nečije pogibije. A posle se žale kako „nema posla u getu“.

Pritom je tragedija svoje vrste da se oblici crnačkog otpora ozveravanju – poput rep „muzike“, košarke i načina oblačenja – kanališu u izvore profita i kulturni imperijalizam. Isto kao što se srpska nesreća Žutog Oktobra koristi kao šablon za izvoz pučeva širom sveta, koji onda Imperija predstavlja kao „srpsko dostignuće“. Malo im je bilo što su Srbiju u crno zavili, već hoće da je okleveću kao vinovnika tuđeg stradanja.

Koliko god zvučala primamljivo priča o nevinim crncima i zloj policiji, istina je daleko gorča. Policija u Americi ima problem nasilja, neodgovornosti i bahatosti – ali isti problem imaju i crnci, umnogome „ozvereni“ dugogodišnjim delovanjem samozvanih dušebrižnika. I taj se recept danas, preko raznih nevladnika i patvorenog „civilnog društva“ izvozi u zemlje poput Srbije ili Ukrajine. Sa sličnim posledicama.

Srbi možda jesu „crnci Evrope“ utoliko što se Amerika i prema nama odnosi kao prema objektu ozveravanja. Ali i crnci i Srbi grebalo bi da shvate da je jedini lek protiv ozveravanja čovečnost. A ključ čovečnosti je preuzimanje odgovornosti za sopstveno ponašanje. To je nešto što mogu da urade samo ljudi. Zveri nikada.

(Sivi soko)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u