„Срби су жртве геноцида у Сарајеву“

„Srbi su žrtve genocida u Sarajevu“

4 marta 2017

131019003 Alija Izetbegvoic 43

Niko od 3.567 odgovornih za zločine nad srpskim narodom u glavnom gradu BiH nije odgovarao, ni pred međunarodnim niti pred bosanskohercegovačkim sudovima. Postoje dokazi i protiv Alije Izetbegovića i kompletnog bošnjačkog vrha. Sarajevo je 1992. pretvoreno u najveći koncentracioni logor posle Drugog svetskog rata, u kome su muslimanske formacije Alije Izetbegovića ubile 7.019 Srba u delu grada pod njihovom kontrolom, piše „Sputnjik“.

Za zločine nad Srbima niko nije odgovarao

„U 123 logora mučeni su i ubijani Srbi, Srpkinje su silovane, mučene i ubijane u specijalnim javnim kućama, a za ove zločine nad Srbima niko od muslimanskih lidera do danas nije odgovarao, ni pred međunarodnim ni pred bosanskohercegovačkim sudovima“, rečeno je na konferenciji za novinare Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. veku.

Milivoje Ivanišević, autor knjige „Genocid nad Srbima u Sarajevu 1992-1995“, koja sadrži svedočenja više od 80 preživelih logoraša, kaže da suma od 7.019 ubijenih Srba nije konačna i dodaje da za svakog od njih postoji dokumentacija i da se još traga za telima oko 600 nastradalih.

– Mi smo za vreme nemačke okupacije imali, ja mislim, tri puta manje žrtava nego za vreme muslimanske okupacije. U 1992. godini muslimani su za onih devet meseci, od aprila do kraja godine, ubili skoro duplo više Srba nego što su bili srpski gubici u Drugom svetskom ratu, kad je reč o Sarajevu – kaže Ivanišević za „Sputnjik“ i podseća da je Sarajevo bilo tada bilo u NDH.

Prema njegovim rečima, od oko 40.000 Srba, koliko ih je bilo blokirano u muslimanskom delu grada tokom rata Sarajevu, skoro da nije bilo nijednog, računajući i decu, koji nije privođen u logor ili zatvor na takozvane informativne razgovore uz batine, dok su im za to vreme pljačkani stanovi i otimana imovina.

– Reč je o 40.000 etničkih talaca koji su, ironično, činili tadašnje „multietničko Sarajevo“ – kaže Ivanišević.

– Dokazi protiv Alije Izetbegovića najsažetije su dati još 1996. prilikom suđenja u odsustvu, u Banjaluci. Suđenje je prekinuto iz formalno-pravnih razloga, ali tu su navedena njegova krivična dela, uz ogroman broj, stotine svedoka. Postoje dokazi i protiv Ejupa Ganića i Sefera Halilovića – kaže Ivanišević.

Širom Bosne i Hercegovine tokom građanskog rata postojalo je oko 400 logora za Srbe.

Prema popisu iz 1991. godine, u Sarajevu je živelo oko 157.000 Srba, 256.000 Muslimana, 34.000 Hrvata i 57.000 Jugoslovena.

(Sputnik)

 

KOMENTARI



7 komentara

  1. Jovan says:

    Genocid nad Srbima u Sarajevu gde su stradali 10 000 srpskih zena, dece i muskaraca je pravi genocid, za razliku od ubijenih manje od 500 vojnika- zlikovaca u Srebrenici koji su takodje pravili stvarni genocid nad 2 500 staraca, zena i dece u Bratuncu. Gde je problem?! Problem je sto to ni jedan politicar u Srbiji od 2000-te kada su " unijati teroristi" zapalili skupstinu TO NE SPOMINJE, jer su oni sliuge briselskih fasista!!! Srbi su i budale koji trpe "unijate" i dozvoljavaju da im sude razne Kandic & drugi olos kojima treba da sudi preki sud. KOLONIJA SRBIJA je samo poligon besplatne radne snage i zamlacuje sopstveni narod da treba da se bave ropskim radom i da cute.

  2. Vidoje Marjanović says:

    1. O SARAJEVU, RODE, DA TI PRIČAM Sarajevo je primer srbske golgote u poslednjem ratu, koji nije bio ni rat ni mir (što bi rekli Cobijevi mirotvorci). Ako je Srebrenica izmišljeni (ili u najmanju ruku neprovereni) simbol nekakvog masovnog zločina nad muslimanima (koji muslimani i imperija zla proglasiše genocidom), onda je Sarajevo ubedljiv dokaz masovnog zločina sa naglašenim odlikama genocida nad Srbima... Jer, prema popisu iz 1991. g. u Sarajevu je bilo 157.143 Srbina (oko 30%), a prema proceni Udruženja Srba za povratak u Sarajevo sada ih tamo ima samo oko 18.000 (ostale procene kažu oko 8.000). Dakle, u Sarajevu nema više Srba brojem od 139.143! Gde su?! Prema Institutu za istraživanje srbskog stradanja u 20. veku u Sarajevu je ubijeno 8.255 Srba. Procene nezavisnih istražitelja govore da je taj broj mnogo veći i da bi mogao iznositi oko 30.000. U svakom slučaju, i taj broj je veći od neistraženog i izmišljenog broja muslimanskih žrtava u vezi sa Srebrenicom od oko 8.000. U Sarajevu je prema procenama pre poslednjeg rata živelo oko 180.000 Srba (oko 36% ukupnog broja stanovnika grada), uzimajući u obzir i procenjen broj Srba koji su se izjasnili kao jugosloveni. To je posle Beograda bio najveći srbski grad. Zemlja Bosna i Hercegovina je oduvek kroz istoriju bila srbska zemlja. Prema austrougarskim popisima: pravoslavaca je u Sarajevu 1879. g. bilo 42,9%, 1910. g. 43,9% (miuslimana, npr., 31%); 1931. g. Srba je bilo 44,3% (muslimana 30,9%), a 1948. g. Srba beše 41,6% (muslimana 34,7%). Broj Srba relativno je manji od broja muslimana u BiH tek po popisu iz 1971. g.: 36%, kada je tiiitina multietnička i multikulturalna Bosna počela da daje prve planirane plodove. Godine 1991. srbski stambeni fond u Sarajevu učestvovao je sa 36%, a katastarski posmatrano Srbi su u posedu uvek imali oko 70% zemljišta BiH. Rat u BiH započeo je Alija Izetbegović u Sarajevu ubistvom srbskog svata ispred stare srbske crkve u centru grada. Tokom rata svaka muslimanska fukara je mogla ubiti bilo kog Srbina, bilo kada i bilo gde, kao i osnivati javne kuće u kojima su Srbkinje bile uslužna roba. Posle uglavljivanja Dejtonskog ugovora Milošević je izdao mnogo toga, pa i Srbsko Sarajevo. U njemu je u tom trenutku živelo oko 145.000 Srba, koji su tog februara i marta na minus 20 stepeni izlazili glavom bez obzira iz Sarajeva (mnogi sa plastičnim vrećama na leđima u kojima su bile iskopane kosti najmilijih iz porodičnih grobova). Od tada pa do danas niko ništa ne istražuje i ništa se ne zna o sudbini Srba koji su živeli do tada u Sarajevu. A nestao je ceo jedan veliki grad Srba?! Srbska nacionalna politika morala je od toga napraviti svetski politički, ratni i genocidni problem. Ne ulazeći sada u to kakvu je politiku rukovodstvo Srbske vodilo u vezi sa Sarajevom, u tom gradu muslimani i imperija zla načinili su pravi genocid nad Srbima. To je bio najveći etnički izgon iz jednog mesta u istoriji čoveka... Sarajevo je paradigma srbske gubitničke sudbine oličene u istini da smo u miru sve dobijene bitke izgubili! Politika SDS je u početku bila da je Sarajevo i srbski grad i da Srbi moraju odbraniti i zaštititi svoj deo grada. U Sarajevu je i počeo rat (ubistvo srbskog svata na Baščaršiji) i iz Sarajeva su muslimani organizovali i vodili i rat i antisrbsku kampanju u svetu. Srbska vojska je mogla vojno zauzeti Srbsko Sarajevo i trajno ga zaštititi od neprijatelja. Da je to urađeno sudbina Srbske bila bi mnogo povoljnija i žrtve mnogo manje. Povlačenje JNA iz BiH i povlačenje srbskog političkog rukovodstva iz Sarajeva i prepuštanje Srba koji su ostali u Sarajevu na milost i nemilost islamskih krvoždera bila je najveća greška srbskog rukovodstva s obe strane Drine. Srbi koji su ostali u Sarajevu pod direktivom SDS da se srbsko Sarajevo mora oružano braniti doživeli su mračnu sudbinu žrtvovanog naroda i istinske genocidne zločine. Svaka islamska fukara i krvožedni "mustafe madžari" mogli su raditi sa Srbima sve što im je pomračeni um zamislio (poznato je po zlu, npr., pišanje Juke Prazine, islamskog umobolnika, koji je nad klozetskom šoljom sekao srbske glave i puštanje krvi zvao pišanjem). Nebrojeni su logori u Sarajevu i oko Sarajeva u kojima su Srbi zlostavljani do najgroznije smrti. U Kazanima se nalazi masovna srbska grobnica. Ako silovanje žena jedan od elemenata i instrumenata genocida (protiv Srba su naročito koristili i ovaj lažni argument), onda bi u Sarajevu samo on bio dovoljan za verifikovanje genocida, jer je svaka muslimanska džukela mogla silovati Srbkinju na svakom mestu i u svako vreme i na svaki azijatski primitivan i nasilnički način, a osnivali su javne kuće sa Srbkinjama kao seksualnim ropkinjama kako kome padne na pamet. Vojna sila kojom su Srbi raspolagali u vreme početka rata bila je više nego dovoljna da se Sarajevo bez većih krvoprolića i gubitaka na svim stranama zaposedne i podeli. Međutim, srbska politička vrhuška u SDS je napravila katastrofalnu grešku kada je napustila Sarajevo posle pucanja u hotelu Holidej in na Radovana i njegovu družinu. Tako je SDS doveo suštinski u pitanje svoju prvobitnu misiju da se Srbsko Sarajevo mora odbraniti i zaštititi. A u Sarajevu su ostali svi Srbi koji su poslušali apel SDS da ne napuštaju Sarajevo, nego da se priključe njegovoj odbrani, kao i Srbi koji su mislili da neće ponovo ući strahotno ratno ludilo među ljude u Sarajevu. Tako su nastali bezbrojni logori za Srbe u Sarajevu, javne kuće sa Srbkinjama, kazanske jame i strahote kakve nisu bile poznate ni u ranijim ratovima, uključujući i otomansku okupaciju. Svi Srbi koji su se našli na spiskovima članova SDS životima su platili svoju nadu da se otporom može odbraniti Sarajevo. Radovan i društvo su tada mislili da se srbsko Sarajevo može privremeno premestiti na Pale. Posle se pokajao i deo Sarajeva je vraćen i pretvoren u Srbsko Sarajevo (bilo je u njemu oko 150.000 Srba). (Srbe koji su u to vreme nekim čudom uspeli da izađu iz Sarajeva na Palama su nazivali izdajnicima koji su ostali u Sarajevu da brane ormane.) Međutim, boravak srbskog političkog i državnog rukovodstva na Palama a ne u Sarajevu bio je uzrok omogućavanja Aliji Izetbegoviću nekažnjenog i prikrivenog nezabeleženog terora i pokolja Srba, falsifikovanja stvarnog ratnog stanja, optuživanja Srba za davljenje grada i za masakre koje je ovaj balija organizovao i izvodio. Priča o opkoljenom Sarajevu bila je smešna, jer je pored tunela koji su muslimani (odnosno zarobljeni Srbi) iskopali ispod Sarajeva postojao koridor za izlazak iz Sarajeva preko Aerodroma. Tunel je bio svetska medijska atrakcija i paradigma isfabrikovanog srbskog zločinačkog ubijanja grada...

    • Željko says:

      Bilo vas je i u Hrvatskoj , sada ste " statistička greška "....

  3. Vidoje Marjanović says:

    2. O SARAJEVU, RODE, DA TI PRIČAM Najžalosnija je epizoda sa izlaskom vojske bivše SFRJ iz kasarne na Bistriku pod komandom generala Kukanjca. Kukala mu majka, ovo je bio vrhunac srbskog (ili ko zna već čijeg?!) nesnalaženja u ovom ratnom haosu. Kukanjčev izlazak iz Sarajeva bio je paradigma vojnih ideja i neuspeha kvazi državne tvorevine kojom je upravljao Cobi (S. Milošević). Najveća greška tadašnje države kojom prinudno upraljao Cobi bilo je povlačenje JNA iz BiH. Za sve to vreme Sarajevom su harale koljačke asntisrbske bande pod komandom raznih caca, ćela i juka prazina. Prema realnim procenama u Sarajevu je ubijeno nekoliko desetina hiljada Srba. Smišljeno, planski, na klasičan genocidni način. Radi istrebljenja Srba u Sarajevu, pa posle toga i u celoj BiH, kao nacionalnog, verskog i kulturnog entiteta. Dokaz je Alijina izjava, toliko puta ponovljena u celoj svetskoj javnosti, da je između rata i islamske države u BiH izabrao - rat! Tzv. i izmišljeni, isfabrikovani srebrenički genocid je minorno pitanje zločina u odnosu na pravi genocid u Sarajevu. Poslednji udarac Srbima u Sarajevu nanet je u Dejtonu suštinskom izdajom Srba u BiH, Republike Srbske i Sarajeva i najvažnijih srbskih interesa u BiH, kada se desio masovni izlaz Srba iz Sarajeva po teškom mrazu, sa vrećama punih kostiju najrođenijih iskopanih iz groba... Srbi su se iz Sarajeva zaputili neznano kuda i od tada nikada niko s obe strane Drine nije ispitao i nije objavio gde su nestali Srbi iz Sarajeva... I niko nikada i nigde nije pokrenuo pitanje etničkog progona Srba iz Sarajeva (jer je u pitanju etničko istrebljenje par ekselans) kao dela planiranog genocida, pa čak ni kao ratnog zločina. Moglo bi se još pričati i o sramnoj ulozi Kukanjčeve JNA u Dobrovoljačkoj ulici i još o mnogo čemu - ali to više nema svrhe. Brojne su političke, vojne i ratne greške načinjene u vezi sa Sarajevom. Nisu Srbi opkolili i "davili" Sarajevo, nisu Srbi granatirali stanovnike Sarajeva u sramnoj epizodi zvanoj "markale" - nego su se branili od izlaska islamskih krvožednih zlotvora iz Sarajeva u srbski živi pojas oko Sarajeva radi genocidnog uništavanja na islamsko-azijatski način Srba na svojoj etničkoj teritoriji. Srbi su mogli lako i morali su zauzeti Sarajevo i vojno ga neutralisati. A nisu! Zašto? Zašto je Karadžić stalno ponavljao da Srbima nije cilj da vojno pobede muslimane i krvate?! Posle Dejtonskog ugovora u čijem je sklapanju u ime i za račun Srba u Srbskoj učestvovao Cobi (za ovo mu je saglasnost dao čak i pokojni patrijarh Pavle?!), Srbi iz Srbskog Sarajeva su jednog februara po minusnoj ciči zimi kopali grobove svojih najdražih, trpali kosti u plastične kese i vreće i izlazili iz Sarajeva neznano kuda... To je bio najočitiji dokaz uspešnosti dejtonskog pregovaranja. Posle toga, niko više i nikad nije utvrđivao niti javnost obavestio šta je sa Srbima iz Sarajeva i Srbskog Sarajeva. Čuo sam u to vreme priče o tome da mnogi od njih borave po štalama i svinjcima u okolini Zvornika. Tako su muslimani dobili celo Sarajevo, Goražde i veliki koridor od Sarajeva do Goražda preko srbske zemlje. Otimanjem Goražda muslimani su se smestili i sa desne strane Drine na srbskom etničkom prostoru (istorijska konstanta srbskih neprijatelja jeste zelena trasverzala koja povezuje muslimane u BiH i u Raškoj oblasti), a koridorom su presekli Srbsku na dva dela. (Srbska je inače presečena i kod Brčkog, iako je Cobi posle povratka iz Dejtona masno slagao putem medija da su Srbi dobili Brčko). Srbske žrtve u Sarajevu za vreme tzv. srbske opsade Sarajeva i broj Srba koji su ostali u Sarajevu, kao i broj Srba koji su se - ne daj Bože - vratili u Sarajevo - takođe niko nije istražio i objavio činjenice. Poznato je samo da je Alija činio lakrdiju sa povratkom Srba u Sarajevo povodom otkupa stanova, jer je napravio đavolsku farsu od procedure u kojoj je uslov za otkup bio da kupac - Srbin kao korisnik stanarskog prava u Sarajevu - podnese zahtev Aliji da mu odobri prijem u državljanstvo tzv. BiH i izdavanje lične karte i pasoša ove kvazi države. Takve Srbe on je prikazivao kao povratnike u Sarajevo i pritom jezivo ponižavao. (Treba naglasiti da je sve sa otkupom stanova bilo majstroski namešteno, jer su Srbi stanove od 60 kvadrata, npr., prodavali za efektivni iznos doznačen na njihov račun u Srbiji manji od 25.000 € - a u Sarajevu je neposredno pred rat stambeni kvadrat koštao oko 3.000 DM.) A o povratku nije bilo ni govora... Srbi su poslednji rat izgubili zbog toga što nisu odbranili Sarajevo i Knin! Da jesu: još bi se vodili pregovori o konačnoj podeli krvatske i BiH i zaštiti srbskih etničkih prostora i državotvornih prava garantovanih Ustavom SFRJ. A Srbiju NATO ne bi imao vremena i prilike da napadne... Poslednji rat je najveća geopolitička greška Srba posle katastrofalnih geopolitičkih grešaka Aleksandra Karađorđevića stvaranjem prve Jugoslavije - grobnice Srbskog naroda... O Sarajevu se ne može pričati bez emocija jer je ratni ishod za Sarajevo bio paradigma srbskog poraza i srbske nesreće... Večna slava i pokoj duši svim srbskim ratnim i genocidnim žrtvama u Sarajevu! Zaslužili su barem da se te žrtve popišu i da im se podigne spomen obeležje, kada to već nismo učinili sa jasenovačkim žrtvama. Amin, Bože! Moje ogromno saosećanje sa svim srbskim mučenicima izgnanicima iz Sarajeva posle dejtonskog izdajničkog ugovora u moru bratske i nacionalne bezosećajnosti Srba s obe strane Drine! Navodim jedan interesantan detalj iz života Srba iz Sarajeva koji uspeli da dođu do Beograda: čuvši ijekavski govor jedne žene u taksiju - a bilo je to na Sajmištu - taksista je zaustavio taksi, opsovao gadno i masno ženu, govoreći otprilike: *ebem ti mater, vi ste izazvali rat u Jugoslaviji, a sad ste došli u Beograd da nam nam smetate i da nam oduzimate radna mesta. Marš iz taksija!" Nema značaja što je lila kiša i što je ta ženska izbeglica pokisla do gole kože - bila je zanemela sličnošću ove reakcije sa onima u vreme njenog boravka u ratnom Srajevu... Elem, mi smo Srbi takvi s obe strane Drine: koga je briga šta je sa oko 200.000 Srba iz Sarajeva! Šta zna običan Srbin šta je 200 iljada sarajevskih Srba?! Napomena: ova priča o Sarajevu slična je priči o izbegličkim mučenicima iz Srbske krajine, sa razlikom što ovi jadnici nisu dobili ni mogućnost da ostvare pravo na svoje vlasništvi i da ga prodaju barem za sarajevsku bagatelu... Što ćutiš, Srbine, brate?!

    • Željko says:

      Vaši " prijatelji " Rusi su daleko , vaši iskreni neprijatelji su svuda oko vas !!

  4. Željko says:

    ....

  5. vlada says:

    SVAKA CAST TACNO OD A DO S

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *