SRBIJA FENOMEN – Ima predsednika koji ne zna engleski i kralja koji ne zna srpski!

SRBIJA FENOMEN – Ima predsednika koji ne zna engleski i kralja koji ne zna srpski!

30 marta 2014

IMG_7479wDa je Dveri više, da su u većini, , Srbija ne bi bila u ovako žalosnom stanju. Ali iako ih je malo, ja verujem da oni mogu da poprave ovo žalosno stanje, da još nije kasno.

“Ima na Balkanu jedna zemlja, koja se graniči sama sa sobom. Gde žive najlepše žene, a natalitet opada. Gde nezaposleni najviše rade, gde na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gde vozovi kasne po redu vožnje. Gde svi igraju fudbal, a pobeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Gde svi žure na posao, a niko ne stiže na vreme. Gde osmočasovno radno vreme traje dvanaest sati. Gde je zdravstvo besplatno, a lečenje skupo. Gde su novinari slobodni da napišu šta god im se naredi. Gde je svetska kriza dobila državljanstvo. Gde su javne nabavke tajne, a državne tajne javne. Gde se ratovi nikad ne završavaju. Gde se istorija ponavlja svaki dan.

Gde su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gde je strana valuta uzeta za domaću. Gde ljudi slave slavu, a psuju Boga. Gde pametne zbog nerazumevanja proglašavaju ludacima, a ludake sposobnima. Gde nepismeni pišu istoriju. Gde su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gde vlast prezire građane kao neželjene svedoke. Gde se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo. Gde se svako svakome smeška, a niko nikome ne želi dobro. Gde sudski postupci traju duže od života. Gde su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gde prizivaju diktatora, a demokratiju smatraju porezom na budale. Gde smatraju da će zemlja više napredovati ako što više nazaduje. Gde nisi normalan, ako ne poludiš. Gde živiš samo zato da bi umro, gde je vreme beskonačno, a vlast besmrtna… “

********

Ovaj tekst mi je poznat i veoma mi se dopada. Tako slikovito prikazuje kako smo nisko pali, kao država i kao narod. Ali nije sve tako crno. U toj većini ima jedno “malo stado” koje živi po veri svojih predaka. To su ljudi koji postom i molitvom uvode red i disciplinu u svoj život; koji se pokajanjem čiste od grehova i utvrđuju u vrlinama; koji ne ubijaju svoje vreme, nego ga koriste da služe Bogu i ljudima. Oni se ne odriču pravih vrednosti da bi “dobro” živeli. Njima je dobro kada imaju mir u duši, a taj mir imaju jer su  u miru sa Bogom i ljudima. Oni rade vredno i marljivo, ne zato što ih vidi šef, nego što svojim radom uzvraćaju Bogu darove koje od Njega dobijaju.

Oni te darove umeju da prepoznaju jer su pametni (“pametni koje proglašavaju ludacima”) … i mogla bih još o njima da pišem, jer ih dobro poznajem, srećem ih širom Srbije, u dijaspori, u svojoj parohiji “Sveti Luka” u Vićenci. Šteta što ih je malo. Da ih je više, da su u većini, Srbija ne bi bila u ovako žalosnom stanju. Ali iako ih je malo, ja verujem da oni mogu da poprave ovo žalosno stanje, da još nije kasno. Oni su se zato i organizovali u politički pokret, koji se pojavljuje i na ovim izborima. To je pokret “Dveri”.

Autor teksta je srpskog jezika i italijanskog jezika, prevodilac, interkulturalni medijator, prva nastavnica Dopunske škole “Sveti Sava” u Vićenci, član Crkvenog odbora parohije “Sveti Luka” u Vićenci i član Kola srpskih sestara od njegovog osnivanja, 1997 godine.

(Dveri)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *