Srbija iz perspektive jednog Britanca

Srbija iz perspektive jednog Britanca

11 marta 2014

Tara SrbijaNovinar britanskog Mirror-a, Martin Njumen, obišao je Srbiju i svoje utiske zabeležio u reportaži objavljenoj na sajtu ovog lista, koju vam u celosti prenosimo.

„Minibus se ‘ukopao’ na vrhu opasne uzbrdice. Naš vodič Đina se okrenula i rekla nam: ‘Vozač dalje neće ići. Odavde ćemo pešice’.

Negde u dolini ispod nas bio je manastir Pustinja sa kapelom iz 17. veka.

Skriven od pogleda svih koji voze planinama Zapadne Srbije i gotovo neoznačen, najbliži je pojmu ‘svetilište’ od svih mesta na koje može otići“, piše Njumen.

„Sagrađen 1622. na ruševinama manastira iz 11. veka, kapela sa freskama inspirisanim Vizantijom, tipičnim za mnoga kulturna dobra i netaknute prirodne lepote Srbije, koji su uglavnom skriveni od Zapadnih turista.

Narod, mučen ratovima kroz vekove postovanja, ponovo je podizao građevine i prilagođavao se iznova konfliktnim vremenima.

Međutim, zbog borbe sa postkomunističkim dobom, podelom Jugoslavije, ekonomskim problemima i udaljenosti od Evropske unije, mnoge lepote Srbije su zanemarene.

Vozač grupe Bojan, vojni pilot u penziji, dovezao nas je iz Beograda kako bismo obišli zapadne planine i do reke Drine na rafting ekskurziju u Bajinoj Bašti na godišnju regatu.

Poznata je i po ribarskoj kući napravljenoj na steni u sred reke.

Kao turistička atrakcija Kuća na kamenu trebalo bi da bude ponos ovog kraja, ali kao i mnoge druge stvari koje sam otkrio u Srbiji, Srbi je uzimaju zdravo za gotovo i više joj se dive stranci.

Kroz bogato zelenilo prošarano kućama duž reke, došli smo do Nacionalnog parka Tara, tamnog i obraslog borovima, u kom žive medvedi i kristalno čisti izvori.

Duž puta svraćali smo u restorane. U celoj Srbiji, srce nacionalne kuhinje je meso i riba sa roštilja, a zbog srpske gostoljubivosti uvek smo bili posluženi u izobilju.

Sto je bio prepun sveže pripremljenih, uglavnom lokalnih proizvoda i divnih hlebova sa salatama uz beskrajni niz mesa spremljenog na roštilju.

Glavni među ovim delikatesima bili su ćevapčići, štapići od mlevenog mesa, slični grčkom kofteu.

U Srbiji je pojam organske hrane irelevantan, jer je tradicionalna poljoprivreda gotovo potpuno organska, barem prema britanskim standardima“, piše Njumen.

„Prvu noć proveli smo u vrlo udobnoj planinskoj kolibi na Zlatiboru, gde su nas domaćini dočekali nacionalnim pićem, rakijom, brendijem od šljiva koji bi ošamutio i slona.

Ujutro smo pošli vozom na uskim šinama, Šarganskom Osmicom, kroz planine do drvenog sela Drvengrada, koje je gotovo u potpunosti prema tradicionalnim srpskim tehnikama gradnje napravio srpski režiser Emir Kusturica, dobitnik Zlatne palme.

Posle toga smo pošli ka obližnjem vrhu Tornik, jednom od brojnih skijaških destinacija tokom zime“, piše Njuman koji je sa ekipom sutradan pošao ka Beogradu.

„Beograd, grad od 1,2 miliona stanovnika, podeljen je na stari centar i moderna predgrađa. Prepun prelepih stambenih zgrada, muzeja i crkava, takođe sadrži i uticaje Titovog komunizma.

Sagrađen na ušću Save i Dunava, nudi prelep pogled, pa ovde obavezno morate ručati na nekom od brojnih restorana na vodi duž obala Save.

Osim toga, trebalo bi posetiti veličanstveni Hram svetog Save i Kalemegdansku tvrđavu. Vredi istražiti i rimske ruševine i Titov mauzolej Kuću cveća.

Zgrade Beograda, od kojih mnoge propadaju zbog godina zanemarivanja, imaju rustični šarm, ali se među njima nalaze i mnogi moderni barovi, restorani, noćni klubovi i butici.

Zapravo, hrana i moda se ovde veoma visoko kotiraju.

Smešten u Metropole Palace Hotelu sa pet zvezdica, otkrio sam da imaju najbolji doručak sačinjen od bogatog izbora kolača i slatkiša koji su odraz uticaja Otomanskog carstva.

Proveli smo veče u Public Dine & Wine, ukusno uređenom savremenom restoranu u boemskoj četvrti Skadarliji i ‘Reka’ na Dunavu gde smo igrali cele noći, a ja naučio neke od najboljih plesnih pokreta Balkana.

Divan u svojoj jednostavnosti, on uključuje upiranje prsta iznad glave, dok izgledate zamišljeno i pomalo dirnuto, a naročito je primenljiv uz turbo folk balade koje su ovde veoma popularne.

I ranije sam posećivao Beograd i uvek sam iznenađen time kako Beograđani imaju smisla za modu, uprkos tome što je prosečna mesečna plata jedva oko 390 evra.

Kao grad, on je sasvim formirana destinacija, prepuna odličnih sadržaja.

A izvan grada, postoje i mnogi znaci laganog buđenja turizma u Srbiji koja je prigrlila svoja prirodna blaga i istrajnu druželjubivost njenog naroda“.

(B92)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *