Srbija se odriče Rusije

Srbija se odriče Rusije

28 februara 2014

Nikolic_PutinDa li će Srbija zbog članstva u Evropskoj uniji morati da se odrekne Sporazuma o slobodnoj trgovini sa Rusijom i da postane deo NATO? Ovu dilemu ponovo je aktualizovala Tanja Miščević, koja je kao šefica pregovaračkog tima Beograda u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom svakako najupućenija u sve izazove koji nam predstoje do 2020. kada bi, prema najoptimističnijim prognozama, Srbija mogla da uđe EU.

Miščević kaže da će bilateralna saradnja Srbije sa Ruskom Federacijom i drugim državama morati da bude modifikovana u skladu sa spoljnom politikom EU. Ona je početkom ove sedmice na Međunarodnoj konferecniji o problemima srpske spoljne politike i politike bezbednosti u procesu evrointegracija, doduše, istakla da „zajednica evropskih zemalja nije faktor koji definiše nivo saradnje Srbije sa trećim državama, niti može to da zabrani ili nametne“.

Šta ova birokratska, na momente i kontradiktorna izjava konkretno znači, za potpredsednika Demokratske stranke Srbije Nenada Popovića nema dileme.

„Zvaničnici EU su nam otvoreno poručili da će Srbija morati da se odrekne bescarinskog sporazuma sa Rusijom ako želi da nastavi dalje sa evropskim integracijama. Srbija je jedina zemlja na svetu koja ima sporazum o Slobodnoj trgovini sa carinskom unijom Rusije, Belorusije i Kazahstana. To je tržište od blizu 200 miliona ljudi gde mi praktično sve domaće proizvode možemo da izvozimo bez carina. S druge strane, ovaj sporazum je naša ključna prednost za privlačenje stranih investitora koji dolaze u Srbiju da bi mogli da izvoze svoju robu na rusko tržište bez carina. Mi treba na prvom mestu da vodimo računa o svom interesu, a naš interes je da imamo najbolje uslove za izvoz na rusko tržište koje je danas najpoželjnije na svetu“, kaže Popović za „Vesti“.

I dok ovaj biznismen koji posluje i u RF smatra da Srbija treba da odustane od evropskih integracija, između ostalog, i „kako bi sačuvala bescarinski sporazum sa Rusijom“, za ekonomskog analitičara Sašu Đogovića, značaj sporazuma sa Rusijom ne može da nadvlada koristi koje će srpska privreda dobiti sa članstvom u EU.

„U svakom slučaju neminovnost je da će u momentu kada se bude priključivala EU Srbija morati da prihvati sve regulative koje važe u Uniji, što se odnosi i na one koje Brisel ima sa Rusijom. To znači da će morati da dođe do modifikovanja našeg trgovinskog Sporazuma sa Rusijom. Ako stavljamo na tas koliko gubimo i koliko dobijamo, moramo da znamo da dve trećine naše robne razmene je sa zemljama EU, pre svega sa Nemačkom i Italijom, kao i sa zemljama iz okruženja, članicama CEFTA, a koje sve žele da uđu u EU. Mi ne smemo da izgubimo ta tržišta“, kaže saradnik Instituta za tržišna istraživanja iz Beograda.

Đogović, međutim, dodaje da to ne znači da ćemo prekinuti ekonomske odnose sa Rusijom i navodi primer Poljske, države koja i dalje ima dobru privrednu saradnju sa Rusijom i pored toga što je članica EU. Ostaje samo dilema da li će Srbija, sa svojim već specifičnostima u procesu pristupanja EU, moći da balansira i uživa prednosti dobrih odnosa i za Istokom i sa Zapadom i kako će to srpska spoljna politika uspeti da uobliči?

U Privrednoj komori Srbije kažu da Srbija ne koristi u dovoljnoj meri prednosti Sporazuma o slobodnoj trgovini.

„Sporazum sa državama članicama Carinske unije Rusije, Belorusije i Kazahstana a od sledeće godine i Jermenije i drugih zemalja nekadašnjeg SSSR, pored trgovinskog značaja, ima i investicioni potencijal i privlačnost, jer mnoge kompanije dolaze u Srbiju, otvaraju proizvodnju iz razloga jedinstvenog, van Zajednice nezavisnih država, trgovinskog sporazuma koji Srbija ima“, komentariše za „Vesti Dejan Delić iz PKS.

Bez carine na rusko tržište najviše izvozimo „hula-hop i samodržeće čarape“, a slede podni pokrivači, tapete, jabuke, lekovi… Saša Đogović kaže da naša obaveza odustajanja od bescarinskog sporazuma neće nastupiti skoro i da do tada treba iskoristiti mogućnosti plasmana robe bez carinjenja i to što agresivnijim prisustvom srpskih proizvoda u zemljama Carinske unije navići tamošnje potrošače na njihov kvalitet i brend.

I NATO uslov?

Osim ustupaka na ekonomskom terenu odavno je prisutna i dilema da će nas Brisel za prijem u članstvo usloviti i pristupanjem NATO paktu. Na pomenutoj međunarodnoj konferenciji Tanja Miščević nije direktno progovorila na ovu temu ali je konstatovala da će pristupanje Srbije EU „veoma brzo stvoriti obavezu promene spoljne i bezbednosne politike Srbije“, zaključivši da „tu nema znaka pitanja već se mora pratiti ono što se smatra standardom“.

Za predsednika nevladine organizacije Centar za razvoj međunarodne saradnje Stevicu Deđanskog, Srbija treba što duže da održi sadašnji status, a to je saradnja sa NATO u okviru programa Partnerstvo za mir i saradnja sa ruskim bezbednosnim sistemom tzv. Organizacije dogovora o kolektivnoj bezbednosti, gde smo u statusu posmatrača.

„Ubeđen sam da je za Srbiju najbolji put očuvanje ovog kursa, mada ima naznaka da će se u toku ove godine ponovo aktivirati akcija promovisanja ulaska Srbije u NATO. S obzirom na činjenicu da je preko 80 odsto građana Srbije protiv ulaska u Alijansu, mislim da političke stranke neće pristati da tako lako budu deo te propagande. Sa članstvom u NATO zatvorili bi vrata ka Rusiji, a naš najveći interes je da zadržimo dobre odnose i sa Zapadom i sa Rusijom“.

Na pitanje do kada je moguće tako balansirati, Deđanski odgovara, „što je duže moguće“. Geostrategijske pozicije u svetu se menjaju velikom brzinom i svakako ne zavise od nas, a do našeg članstva u EU ima još dosta godina, zato treba balansirati i gledati sopstvene interese, uveren je naš sagovornik.

Raste izvoz u Carinsku uniju

I dok rusofili redovno ističu da Srbija jedina ima ovakav sporazum sa Rusijom, oni oprezniji primećuju da to i nema neku vrednost sa stanovišta proizvoda koje smo u stanju da plasiramo sada već na izbirljivo rusko tržište. Ipak, poslednjih godina i tu se menja situacija na bolje, pa tako u PKS navode da je u 2013. ostvaren rekordan izvoz na ovo tržište u iznosu od preko milijardu dolara. Samo su prehrambreni proizvodi zabeležili rast od 15 odsto, što u novcu iznosu 173 miliona dolara.

„Beležimo konstantan i značajan rast izvoza, broja kompanija koje izvoze, širenje liste proizvoda i to, pre svega, visokog stepena prerade“, dodaje Dejan Delić.

Srbija izuzetak

Za sada članstvo u EU ne podrazumeva i članstvo u NATO. Austrija, Kipar, Finska, Irska, Malta i Švedska su deo evropske porodice, ali ne i zapadne vojne alijanse. Oni koji smatraju da ta sloboda izbora neće važiti za Srbiju, primećuju da su ovih pet zemalja stare članice i da su sve države koje su pristupile EU od 2004. postale i članice NATO.

(Vesti-online.com)

KOMENTARI



2 komentara

  1. velimir says:

    AKO TO URADE SVE ĆU IH NA ROBIJU POSLATI

  2. Zlatko says:

    Jedino je Srbija uslovljena i na vrlo dugačkoj motci su nam privezali šargarepu za ulazak u EU. Srbiji, kao suverenoj zemlji, otimaju deo teritorije... Uslovljavaju da prekinemo izuzetno povoljan sporazum o izvozu robe bez carine sa Rusijom, Belorusijom i Kazahstanom... Verovatno ćemo biti uslovljeni i ulaskom u NATO... Hajde da se malo prisetimo '99. NATO nas je bombardovao. U bombardovanju su uništili, osim pokojeg vojnog cilja, Televiziju Novi Sad, i danas stoji ruina te zgrade na Mišeluku... Bombardovana je i zgrada RTS, prilično oštećena i priličan broj civilnih žrtava. Masa fabrika koje su radile je oštećena tokom bombardovanja, a potom prodata u privatizaciji onima koji dolaze upravo iz zemalja pod okriljem NATO pakta, da podsetim da je tada došla na vlast DS. I mi i dalje srljamo u Evropu... A da se podsetimo i ranijih ratova, I i II svetskog... Prvo Austro-Ugarska, pa potom i Nemačka pod vodjstvom Hitlera, trudile su se da unište Srbiju. Uspeli su da razbiju Jugoslaviju, ali na nama je da sprečimo da razbiju Srbiju. Nije nama potrebna Evropa, potrebno nam je otrežnjenje naroda koji živi u Srbiji, nacionalnost je nebitna, ali je bitna svest da je ovo naša zemlja, prevashodno kod političara, koji se ponašaju kao da Srbiju i njen narod mrze i svim silama upinju da guraju narod u propast. Ima recept koji nam može pomoći da izadjemo iz krize. Pomoći ljudima koji hoće da se vrate na selo i proizvode hranu, umesto što je uvozimo, razvijati poljoprivredu i stočarstvo. Kad ima hrane, lako je razvijati i proizvodnju bilo čega. Ne dozvoliti da nam prirodna bogatstva koriste drugi, a mi da proizvode koji su napravljeni od njih moramo da uvozimo po višestrukoj ceni. Ako već koriste naše prirodne resurse, neka ovde izgrade i fabrike za preradu i za finalne proizvode. Sve drugačije ću smatrati eksploatacijom i pljačkom!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *