СРБИЈИ ОТИМА ДЕО ЗЕМЉЕ, А ЛУКАШЕНКА НАЗИВА „ДИКТАТОРОМ“

SRBIJI OTIMA DEO ZEMLJE, A LUKAŠENKA NAZIVA „DIKTATOROM“

25 juna 2021

Evropska unija uvela je nove sankcije Belorusiji, Pa ipak, uprkos svim dosadašnjim sankcijama, beloruski vladar Aleksandar Lukašenko opstaje na funkciji.



DW analizira: kako i koliko su sankcije efikasne?

Diktatori pobeđuju i na izborima.

Aleksandar Lukašenko kandidovao se šest puta u poslednjih 27 godina i svaki put je bio pobednik. Ili navodni pobednik, nakon nameštenih izbora. Veći deo svoje vladavine proveo je uz sankcije, a sada su stigle i nove, još oštrije kaznene mere.

Kristijan fon Zest sa hamburškog instituta GIGA ne očekuje da će nove, oštrije sankcije EU baciti na kolena 66-godišnjeg Lukašenka. “To je stav koji opterećuje taj komplikovani instrument s previsokim očekivanjima”, ukazuje Fon Zest.

Neprestano pod sankcijama

Kakav instrument predstavljaju sankcije pokazuje analiza slučaja Belorusije koju je sproveo DW. Nakon prvog izbora Lukašenka 1994. godine okončano je oprezno otvaranje te bivše sovjetske republike. Belorusija se razvila u autokratiju.

Politički protivnici počinju da nestaju bez traga, mediji i civilno društvo se maltretiraju, a protesti civilnog društva suzbijaju. SAD i Evropska unija, koje su najaktivnije na svetu kada je reč o uvođenju sankcija, zbog toga gotovo dosljedno uvodile sankcije Lukašenkovom režimu od početka 2000-ih.

Sjedinjene Američke Države su 2004. donele takozvani “Belarus Democracy Act” – zakon koji je do danas na snazi, a koji omogućava podršku civilnom društvu i kažnjavanje vladajuće elite.

Godine 2006. tadašnji predsednik SAD Džordž V. Buš naredio je zamrzavanje kompletne imovine i računa Aleksandra Lukašenka i njemu bliskih osoba u Sjedinjenim Državama. EU je dodatno donela odluku o zamrzavanju računa i imovine u Evropi, a Unija je iste godine izrekla i zabranu ulaska Lukašenku. Embargo na oružje stupio je na snagu 2011. godine.

Diplomatsko proleće

No kad je Rusija 2014. godine anektirala ukrajinsko poluostrvo Krim i podržala separatiste na istoku Ukrajine, Evropska unija ponovno se obratila vlastodršcu u Minsku zbog sopstvenih bezbednosnih interesa.

U to vreme je Minsk, glavni grad Belorusije, postao važno mesto za diplomatske napore, a EU je 2016. ukinula sankcije protiv Belorusije. Ostao je na snazi samo embargo na oružje.

Ta faza popuštanja odnosa okončana je lažiranim predsedničkim izborima i nasilnim suzbijanjem mirnih, a masovnih protesta u avgustu 2020. Brisel je u tri navrata uvodio nove zabrane ulaska i zamrzavao račune i imovinu u inostranstvu. Do sada se na crnoj listi nalazilo 88 ljudi i sedam firmi, a od pre nekoliko taj spisak je proširen.

Spirala sankcija

Samom Aleksandru Lukašenku zabranjen je ulazak u Evropsku uniju od 6. novembra 2020. godine. Uprkos tome, on progoni svoje protivnike i na teritoriji EU.

Njegov režim je 23. maja 2021. prisilio avion tvrtke Rajaner da sleti u Minsk kako bi uhapsio blogera Romana Protaševiča koji je pobegao u Litvaniju. Otada je EU zatvorila svoj vazdušni prostor za avione iz Belorusije i to je mera koja pogađa sve u zemlji.

Dalje ekonomske sankcije protiv važnih industrija poput proizvodnje veštačkog đubriva stupaju na snagu već krajem juna, a SAD su takođe najavile mnogo oštrije sankcije.

Ipak, svako pooštravanje je mač sa dve oštrice, kaže istraživač sankcija Kristijan fon Zest. “Ako se budu uvodile dodatne ekonomske sankcije, to će pogoditi i stanovništvo”.

(dw)

KOMENTARI



5 komentara

  1. Kosovac says:

    Valjda je Dojče Wele nešto platio da se objavi ovakav članak. ………………..Meni je Sorošoidna Evropska Unija odvratna, ogavna, i trudim se da se nekako sakrijem ili pobegnem od nje, a Ona malo, malo, pa priča svima kako će da mi zabrani da uđem u Nju. Čak ponekad mi i preti da će Hrvatska da mi udari Veto. To nije pošteno, jer kada Hrvatska udari Veto, ja moram da Joj izrazim zahvalnost iako mi je ona baš ogavna.

  2. Gagi says:

    Okupirana Nemacka koja je pod sankcijama od II rata, uvodi sankcije onima koji su je oslobodili. Nikako da shvate da su ispali teske zrtve njihovih zemljaka koji su ranije naselili Meriku i postali toliko bogati da mogu da odlucuju u njihovo ime i da ih satiru. Cela Evropa je talac nekolicine prebogatih porodica iz Evrope i Amerike. Osnovni uspeh tih porodica nije tehnika i tehnoloski razvoj, vec svakakav sverc i kriminal koji se desavao u Americi i sluzio njenom "razvoju". Sve ove zemlje kojima su uvedene sankcije, trebale bi da budu presrecne jer imaju mogucnost da se osveste i dozovu sebi. Da organizuju svoju proizvodnju za zivot stanovnistva od resursa koje poseduju, da znaju na cemu su. Da proizvode med za narod a ne da lupaju devizne rezerve za uvoz "Milka" i "Toblerone" slatkisa, da kupuju svakakve zapadne zvecke i modifikovanu hranu koja nije zdrava. Sankcije nikada nisu pogodile obican narod, narocito ako u toj drzavi imaju dovoljno energije za svoje potrebe. Sankcije pogadjaju besne i bogate, tajkune koji u svoje drzave ubacuju zapadni kapital i tako postepeno "kupuju" tu "svoju" drzavu. Naravno, uz veliki procenat koji je na sigurnom u zapadnim bankama koje ih i finansiraju za te projekte. U kojoj danasnjoj okupiranoj drzavi koja je usput ekonomski slomljena, aktuelni tajkuni nisu eksponenti zapadnog kapitala, kako su to postali, pale im pare sa nebesa. Drzi se Luksa, opet ce ovi germanski magarci da nastradaju, posle pada zapadnog projekta-komunizma, jedino je istocni narod slobodan a to smeta ovim gazdama iz Merike koji su okupirali celu Europu. Narodu koji je castan i koji je navikao da zivi skromno, sankcije nisu nikakva smetnja za nastavak normalnog zivota. To jedino smeta ovim svakodnevnim fensi shopperkama sa onim brendiranim kesetinama koje "elegantno i prestizno" trpaju na podlaktice i time nam pokazuju da su one "slobodan i moderan svet" bez sankcija i muka. Taj razmazen i hirovit deo naroda upropascuje svaku drzavu, neka se neko malo proseta po unutrasnjosti svake drzave, da vidi sta je potrebno za zivot obicnom narodu koji takodje sacinjava istu tu drzavu. Unakazise nas ovi bolesni i hiroviti narcisoidi koji su spremni da zbog svog zadovoljstva, saradjuju (i tako zaradjuju) sa crnim i vekovnim neprijateljima svog naroda. Gradovi su bolest svake drzave, tu se odvija "savremeni" neradnicki zivot gde se zivi od "kombinacija" i svakakvih mogucih prevara, cak se takav zivot javno podstice i opravdava. Takvima sankcije ne odgovaraju jer su navikli da imaju sve na gotovo i da drugi brinu o njihovom zivotu. Uopste njih ne interesuje cija je drzava i kako se zove, ko upravlja drzavom, samo je bitno da oni imaju kvalitetan neradnicki zivot i redovna primanja koja nisu zaradili i opravdali.

    • Kosovac says:

      @ Gagi, .....“…. Sankcije nikada nisu pogodile obican narod, narocito ako u toj drzavi imaju dovoljno energije za svoje potrebe….“. Potpuno tačno. I ceo komentar ti je odličan, u stvari slažem se. Ako imaš svoju energiju, deo sankcija nećeš ni da osetiš. Tako je bilo i prošli put, električnu energiju smo imali dovoljno, ali saboteri socijalisti i Julovci su tu energiju izvozili Hrvatima (sa kojima smo bili u ratu), i Makedoncima (koji su im pomagali u švercu i kršenju sankcija). A u Srbiji su uvedene restrikcije (specijalni rat). Zato te kolega molim da obratiš pažnju na to kako nam zelena banda planski gasi jedan po jedan energetski resurs. Sa Mini hidroelektranama su praktično završili posao, sada je pola posla urađeno sa Termoelektranama. Zorana Mihajlović je po nalogu Aleksandra Vučića zabranila investicije za gradnju nove termoelektrane sa Kinezima. Direktor EPS je otišao kod Vučića da moli da se tako ne radi, ali se od njega vratio kao popišan. ………………..Te (prve) sankcije su bile gadne, tada je Srbija imala jake firme svetskog ranga koje su sve što proizvedu izvozile. I one su propale. Leskovačka tekstilna industrija, MIP Požarevac, …. Njihovi partneri iz Nemačke, Engleske su „zakonski“ otkazali ugovore, našli su partnere u nekim drugim zemljama, i vuk pojeo magarca. Međutim, sada Srbija nema firmu u koju bi mogla da se zakune, sve bolje firme su u rukama Evroatlante (i Kine). Tim firmama se mora nadoknaditi šteta, pa eto problema za Evroatlantu. ………………..“Gradovi su bolest svake drzave, tu se odvija "savremeni" neradnicki zivot gde se zivi od "kombinacija" i svakakvih mogucih prevara, cak se takav zivot javno podstice i opravdava“. Gradovi su nastali skoro prirodnim procesom i tu nema pomoći ako neko misli da ukine gradove. Smatram da se u celom društvu javno podstiče „ropski mentalitet“, umesto da se podstiče (i materijalno) „podanički mentalitet“. Jer narod je obična stoka, i sve zavisi kakav je Čobanu.

  3. Milutin says:

    Bravo za Urednika koji je, postavivši ovakav naslov, dao najbolji komentar.

  4. Si Ju Leter Aligeder says:

    A Nemačku može da nazove Sirijom i Afrikom.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *