СРПСКИ ИНАТ: Наташа Кандић и Американци нападају Диковића и Чомског, Николић их одликује

SRPSKI INAT: Nataša Kandić i Amerikanci napadaju Dikovića i Čomskog, Nikolić ih odlikuje

7 februara 2015

5476657Kada je premijer Aleksandar Vučić prošle nedelje izjavio da je Vojska Srbije „izložena napadu”, mnogi su to dočekali sa skepsom. Vučić je to izjavio povodom optužbi Fonda za humanitarno pravo (FHP) da je načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Ljubiša Diković 1999. na Kosovu počinio ratne zločine. Optužbe su iznesene na konferenciji za štampu, a fond se nije pobrinuo da eventualne dokaze predoči Tužilaštvu za ratne zločine. Premijer je to proglasio „nastavkom kampanje protiv institucije koja ima najveću podršku javnosti u zemlji”.

Javnost je bila suzdržana da bi se pre dva dana ispostavilo da je početkom sedmice u Beogradu boravio zamenik pomoćnika američkog državnog sekretara Tomas Melija i da je tim povodom u izjavi za Fonet dao punu podršku Fondu za humanitarno pravo, uz napomenu da „Vlada Srbije treba ozbiljno da shvati izveštaj fonda o Dikoviću”. Istina, Melija je dodao da izveštaj fonda nije ni pročitao, ali je dosta jasno nagovestio da i nepročitanom izveštaju Nataše Kandić veruje više nego Generalštabu Vojske Srbije ili državnim organima Srbije. Uz to je preporučio Srbiji da bude „srećna” što ima organizacije kao što su FHP ili BIRN, uz izuzetno pohvalne ocene za ombudsmana Sašu Jankovića, koji je protekle uzbudljive nedelje kritikovao vojne obaveštajne službe i ministra odbrane Gašića. Srbija je u isto vreme saznala da o boravku tako visokopozicioniranog zvaničnika Vašingtona, zaduženog za pitanja demokratije, ljudskih prava i rada, čak ni dobro obaveštena politička beogradska čaršija gotovo da ništa nije znala. Tek je iz Melijine izjave Fonetu otkrila da se sreo sa ministrom policije Nebojšom Stefanovićem, što samo po sebi podosta govori o šumovima u komunikaciji između Srbije i Sjedinjenih Država. Da nešto krči, krči…

Naime, protekle nedelje je Fond za humanitarno pravo objavio dosije „Rudnica”, u kojem su načelnika Generalštaba generala Ljubišu Dikovića optužili za ratne zločine u zoni odgovornosti brigade Vojske Jugoslavije kojom je komandovao na Kosovu, u toku NATO agresije. Samo dan kasnije usledila je pravosnažna odluka Haškog tribunala o presudi za genocid u Srebrenici oficirima Vojske RS, Vujadinu Popoviću i Ljubiši Beari, da bi par dana posle toga Međunarodni sud pravde u Hagu odbacio hrvatsku i srpsku tužbu za genocid, pokazujući time svu ćudljivost i ironiju međunarodne pravde. Ubitačan redosled poteza, ako ih je neko vukao iza scene…

Od američkog „stelt” diplomate Melije srpska javnost i njen lider Vučić saznali su i da je nevladina organizacija koja optužuje Dikovića „poštovana organizacija, sa izuzetno dobrom reputacijom”. Fondom je, kao što je poznato, dugo godina rukovodila Nataša Kandić, da bi je zatim preuzela Sandra Orlović.

S obzirom na to da je Tomas Melija u Beograd ušao tiho i proveo vreme kao duh, nevidljiv za javnost, ali naknadno vrlo razgovorljiv za agenciju Fonet, gde baca još jedan sloj kontroverzi na odnose Beograda i Vašingtona. Jer, neuobičajeno je da se visoki diplomata ogrne plaštom nevidljivosti, a da potom naknadno iznese salve pohvala na račun kritičara vlasti u Srbiji, zamerajući istovremeno tim istim vlastima da Vašington nije zadovoljan rezultatima istrage paljenja američke ambasade 2008. godine i ubistva braće Bitići, građana SAD – 1999. godine.

Vučić nije bio naročito pričljiv kada je komentarisao izjave pomoćnika američkog državnog sekretara, niti je za sada poznato da li se uopšte sreo sa njim. Ali, zahvaljujući se Amerikancu na svakoj reči koju je izgovorio, Vučić je kratko dodao da misli da su svi građani Srbije posle njegovih (Melijevih) reči – sve razumeli.

Šta to treba da razumeju građani Srbije? Čini se da za vladu Srbije nije tako veliki problem podrška SAD nevladinim organizacijama, BIRN-u i Saši Jankoviću, kao regulatornom inokosnom telu, koliko se sada Vučić mora suočiti sa činjenicom da je general Diković, koga je na mesto prvog vojnika Srbije postavio Boris Tadić, sada ne samo pod lupom Fonda za humanitarno pravo, već i Vašingtona.

Odmah po optužnici fonda, Diković je u maskirnoj uniformi primljen na kanabe predsednika Srbije Tomislava Nikolića, koji mu je tada takođe pružio svu podršku.

Ali, kako se moglo dogoditi da Melija tako nedvosmisleno podrži izveštaj Fonda za humanitarno pravo o tako ozbiljnoj stvari, kao što su optužbe za ratne zločine n račun načelnika Generalštaba VS, a da istovremeno prizna da izveštaj nije ni pročitao? Nekada su ideolozi Saveza komunista kritikovali knjige koje nisu pročitali, ali taj manir je teško prihvatljiv za zemlje koje se, poput Sjedinjenih Država, diče liderstvom u demokratiji. Dosije „Diković” je lako dostupan na internetu, pa je Melijin postupak utoliko teže shvatiti.

Da li je, međutim, olako izrečena i Melijina ocena o dobroj reputaciji Fonda za humanitarno pravo? Sasvim je moguće da pomoćnik američkog državnog sekretara nije čitao ni o sporu Tomislava Nikolića sa Natašom Kandić, koja je predsednika Srbije svojevremeno optužila za ratne zločine nad civilima u selu Antin u Hrvatskoj. Ne samo što Kandićeva nije iznela nikakve dokaze, nego je čak i hrvatska država demantovala njene optužbe!

Taktika javnog sramoćenja bez dokaza je ipak imala uspeha, jer je Nikolić proteklih godina bezbroj puta morao da odgovara na optužbe Nataše Kandić iako protiv njega nije podnesena tužba, niti vođena istraga.

Čeka li slična sudbina generala Dikovića?

Diković je 1999. ratovao protiv NATO, poput mnogih oficira VJ koji su u međuvremenu smenjeni, ali je sada načelnik Generalštaba vojske koja organizuje zajedničke vežbe sa Alijansom.

Da li je reputacija Nataše Kandić zaista bolja od ugleda generala Dikovića i da li će bilo ko ko je ratovao protiv NATO, kao junak Jozef K. u romanu Franca Kafke „Proces”, čekati odluku imaginarnog suda i presudu koja je izvesna?

Tomas Melija je svakako svojim izjavama osporio Dikovićev integritet. Pitanje je, ipak, daleko složenije. Da li je general krajnja meta Fonda za humanitarno pravo i američkog diplomate ili je to vojska kojom komanduje?

Zoltan Dani: Smena oficira koji su ratovali protiv NATO

Nekadašnji komandant Trećeg diviziona 250. raketne brigade VJ, penzionisani pukovnik Zoltan Dani, koji je vodio jedinicu koja je oborila američki „nevidljivi” F-117A i F-16, u više navrata je isticao da je penzionisan na zahtev zemalja protiv kojih je, kao vojnik, ratovao.

Da li je moguće da za komandanta raketaša koji su jedini u istoriji oborili američki „stelt”, nema mesta u sistemu srpske odbrane? Zoltan Dani kaže za „Politiku” da je postavljanjem ministra odbrane Bratislava Gašića, došlo do jačanja Vojske Srbije, što „nekima ne odgovara, pa pokušavaju da je diskredituju”.

– Gotovo sam siguran da je Diković, a poznajem ga, pošten i savestan oficir. Ništa se, zapravo, nije promenilo od kada su visoki oficiri koji su ratovali protiv NATO, sklanjani iz naše vojske. Ja sam to osetio na svojoj koži. Svaki put kada nešto pokušavamo da napravimo dobro za našu zemlju i da ojačamo vojsku, neko iz vrha vojske se optužuje za zločine – napominje Zoltan Dani koji se, inače, i lično sprijateljio sa Dejl Zelkom, pilotom američkog lovca kojeg je oborio iznad Buđanovaca. To prijateljstvo je ovekovečeno u filmu „Drugi susret”, reditelja Željka Mirkovića.

Šta kažu Nikolić i Gašić

Predsednik Srbije Tomislav Nikolić, koji se često žali da ga stranka iz koje je potekao ne podržava kada ga napadaju, juče nije želeo da komentariše napad na načelnika Generalštaba vojske čiji je vrhovni komandant. Ministar odbrane Bratislav Gašić je vrlo kratko rekao za „Politiku”: „Posle izjave premijera Vučića, ne osećam potrebu da nešto kažem. Sve je rečeno.”

Ambasada SAD: Izjave Melije medijima u skladu su sa onim što je on rekao srpskim zvaničnicima

Američka ambasada u Beogradu juče nije želela da odgovori na pitanje „Politike” da li se Tomas Melija tokom boravka u Beogradu sreo sa predstavnicima BIRN-a, Fonda za humanitarno pravo i ombudsmanom Sašom Jankovićem, ni na pitanje sa kim se sreo od srpskih zvaničnika. Od ambasade smo dobili sledeće saopštenje:

„Zamenik pomoćnika sekretara za demokratiju, ljudska prava i rad Tomas Melija bio je u poseti Srbiji od 1. do 3. februara, u sklopu davno planiranog puta na Balkan, tokom kojeg se susreo sa predstavnicima srpske vlade, civilnog društva i medija. Njegova poruka svim sagovornicima bila je u skladu sa njegovim izjavama Fonetu: da je Srbija, kao i SAD, jača sa nezavisnim institucijama, nevladinim organizacijama i medijima koji slobodno vrše svoju ulogu u demokratiji, a koja uključuje postavljanje teških pitanja vladi. SAD ne nameravaju da sude o sadržaju nijednog konkretnog izveštaja – to je posao vlade i naroda Srbije – već da podrže princip da nezavisne ustanove i mediji u Srbiji ispunjavaju svoju neprocenjivu ulogu u jačanju srpske demokratije i odgovornosti vlade.”

NIKOLIĆ ODLIKUJE DIKOVIĆA

Predsednik Srbije Tomislav Nikolić odlikovao je načelnika Generalštaba Vojske Srbije generala Ljubišu Dikovića Ordenom belog orla sa mačevima prvog stepena, saznaje „Politika”. Predsednik Nikolić je, kažu u njegovom kabinetu, potpisao ukaz o odlikovanju generala Dikovića i taj akt će ovih dana biti objavljen u „Službenom glasniku”.

Reč je o ordenu koji ima tri stepena i dodeljuje se za naročite zasluge u izgradnji sistema odbrane ili naročite zasluge u komandovanju i rukovođenju vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama i njihovom osposobljavanju za odbranu Republike Srbije, piše u Zakonu o odlikovanjima.

Juče u kabinetu na Andrićevom vencu nismo dobili odgovor ko je generala predložio za odlikovanje i kada je predsednik doneo odluku da mu dodeli orden, ali se to svakako događa u redovnom terminu za odlikovanja. Ona se dodeljuju, po pravilu, kaže zakon, dva puta godišnje, u februaru i junu, mada predsednik republike može dodeliti odlikovanja i van ovih termina.

Pitanja ko je generala predložio za odlikovanje i kada je doneta odluka o tome nameću se zbog specifičnog trenutka u kojem se ugledno državno znamenje dodeljuje Dikoviću – dok ga uticajna nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo (FHP) optužuje za ratne zločine na Kosovu i Metohiji 1999. godine.

Početkom nedelje je FHP dobio posebno jak „argument” za svoje tvrdnje, i to u vidu podrške SAD, to jest zamenika pomoćnika američkog državnog sekretara Tomasa Melije, koji je tri dana boravio u Beogradu. „Otkrio” se medijima tek na odlasku, kada je dao opširnu izjavu u kojoj je, pored ostalog, uzeo u zaštitu FHP, BIRN i zaštitnika građana. Govorio je o medijima, sankcijama Rusiji, procesima u vezi sa paljenjem američke ambasade u Beogradu i ubistvom braće Bitići i čini se da od nekog američkog zvaničnika odavno nismo čuli odjednom toliko primedaba koliko je izneo ovaj zvaničnik, zadužen inače za pitanja demokratije, ljudskih prava i rada.

Označavaju li Melijine kritike ozbiljno zahlađenje odnosa između Vašingtona i Beograda? Pogotovo ako se uzme u obzir optužba ministra Vulina iz novembra prošle godine da su SAD pustile iz haškog pritvora Vojislava Šešelja kako bi destabilizovale vlast u Srbiji.

Govoreći o odnosima sa SAD u intervjuu za VOA, prvi potpredsednik Vlade Srbije i ministar spoljnih poslova Ivica Dačić juče je rekao: „Naši odnosi sa SAD u poslednjim godinama veoma su dinamični i, bez obzira na što postoje razmimoilaženja kao na primer oko pitanja Kosova, mi se trudimo da imamo jedan izbalansirani pristup, odnosno da u onim stvarima oko kojih se slažemo ostvarimo napredak.”

Komentarišući Melijin istup u Beogradu, funkcioner vladajuće Srpske napredne stranke Milovan Drecun, član skupštinske grupe prijateljstva sa SAD, smatra da je reč samo o kontinuiranom ponašanju predstavnika velike sile. SAD s vremena na vreme iznesu svoje viđenje situacije u Srbiji i problema za koje oni misle da treba da budu rešeni. Ali, s druge strane, dodaje on, primećuje i da su izjave američkog ambasadora u Srbiji i njegovo ponašanje znatno konstruktivniji. I vidi, i kroz proces prodaje smederevske železare američkom „Esmarku”, da američki kapital ulazi u Srbiju.

„Naravno da će uvek biti packi, različitog viđenja nekih stvari i da SAD to uvek tako rade. Ja tu ne vidim neki poseban problem, uvek postoje neslaganja oko nečega i ne vidim da se nešto posebno zaoštrava situacija”, naveo je Drecun.

On je dodao da slučaj paljenja ambasade svakako treba da bude rešen, da za slučaj „Bitići” treba pitati tužilaštvo, jer je tužilac Vukčević prošle godine govorio da će to biti rešeno prvo do juna, pa do kraja godine, ali da za njega Fond za humanitarno pravo nije referentan kao za američkog zvaničnika.

„Možda je taj fond referentan negde van Srbije, ali ovde je u znatnoj meri iskompromitovan. Nije ništa sporno u tome da ako postoje opravdane sumnje i ako predistražni postupci pokažu za bilo koga da je počinio zločin, on će biti procesuiran, bio to načelnik Generalštaba ili bilo ko drugi…”, kazao je Drecun.

Dr Dragan Petrović, viši naučni saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu, smatra da su ovakve izjave američkih zvaničnika način pritiska na vlast. On ističe da je američkoj politici važna realizacija njihovih geopolitičkih interesa u Srbiji koji se, u pogledu rešavanja kosovskog problema, uključujući sever pokrajine, i drugih pitanja, bitno razlikuju od nekih naših optimalnih interesa, a često i od onoga što od Srbije traži i očekuje većina drugih velikih sila. Petrović ukazuje da druge zemlje poput Francuske, pa i Nemačke, a pogotovo Kine ili Rusije, ne traže od nas, ili bar ne u tolikom obimu, ono što zahtevaju Amerikanci. U takvim namerama, dodaje on, SAD pomažu i pojedine NVO služeći kao logistička podrška u stvaranju i oblikovanju javnog mnjenja i pritiskom na vlast da na kraju izvuku rešenja koja su daleko od optimalnih naših interesa.

Predsednica Centra za istraživanje javnih politika i član Foruma za međunarodne odnose Svetlana Đurđević Lukić ocenjuje da se ne može govoriti o značajnom zaokretu Amerike prema Vladi Srbije na osnovu komentara Tomasa Melije, jer su poštovanje slobode medija, nezavisnih institucija i zahtevi za suočavanje sa ratnim zločinima konstanta američke politike prema zemljama u ovom regionu.

„Novo je da se ovaj stav iznosi glasnije jer je konkretan razvoj događaja u Srbiji u poslednjih nekoliko nedelja dao prilično materijala za to”, ističe ona, objašnjavajući da je Melija visoki zvaničnik za širi region, uključujući Rusiju i Bliski istok, koji se na toj poziciji nalazi gotovo pet godina, i s obzirom na prethodno iskustvo u Fridom hausu i NDI svakako detaljno prati dinamiku u oblasti demokratije i ljudskih prava.

Svetlana Đurđević Lukić navodi i da, gledano očima zvaničnika u oblasti ljudskih prava iz vizure SAD, za Srbiju nije laskava činjenica da je komandant vojske osoba koja je imala komandnu funkciju na Kosovu, a da ministar odbrane osporava ovlašćenja zaštitnika građana.

„Njegova poruka zapravo i nije oštra, budući da je u kontekstu spora Fonda za humanitarno pravo i načelnika GŠ VS Dikovića samo rekao da FHP ima dobru reputaciju čije izveštaje treba shvatiti ozbiljno, ne opredeljujući se izričito oko samih optužbi za zločine”, ocenjuje ona i dodaje da je važno skrenuti pažnju i na slučajeve paljenja ambasade i braće Bitići, koji godinama opterećuju bilateralne odnose dve zemlje, o čemu se ovde retko govori. Ova analitičarka veruje da bi, uz nastavak pregovora sa Prištinom, za SAD rešavanje ovih pitanja bilo od većeg značaja.

Kandić: Optužbe protiv Dikovića nisu napad na vojsku

Osnivač Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić negirala je juče da su optužbe na račun načelnika GŠ VS Ljubiše Dikovića napad na Vojsku Srbije i istakla da je misija nevladinih organizacija jačanje pozicije institucija i vladavine prava. Ona je rekla, prenosi Tanjug, da na njen račun stalno stižu iste optužbe „da laže, da to što ona govori nije istinito” i navela da smatra kako je tačno i ono što je izneto u prvom dosijeu Ljubiša Diković.

ORDEN DOBIJAJU ČOMSKI, SMILJA AVRAMOV…

Povodom Dana državnosti Srbije predsednik Tomislav Nikolić dodeliće odlikovanja zaslužnim pojedincima i institucijama, a među njima su i načelnik Generalštaba Vojske Srbije Ljubiša Diković i filozof Noam Čomski – saznaju nezvanično „Novosti“.

Prema našim informacijama, laureati će biti i profesor dr Smilja Avramov, filolog Ivan Klajn, publicista i novinar Slavoljub Đukić, kompozitor Zoran Simjanović, džez muzičar Vojislav Bubiša Simić, tri specijalne jedinice policije, dok će hrabrom vatrogascu Dejanu Lazareviću iz Topole, koji je dao život spasavajući ljude od poplava, znamenje biti uručeno posthumno.

Svakako da među nagrađenima najviše pažnje pobuđuju prvi čovek srpske vojske i jedan od vodećih intelektualaca koji živi u Americi. Diković je, naime, ovih dana u žiži pošto ga je Fond za humanitarno pravo optužio da je učestvovao u zločinima nad albanskim civilima na KiM. A, Nikolić ga je javno branio, tvrdeći da je reč o udaru na vojsku i državu.

S druge strane, Čomski važi za jednog od žestokih kritičara američke spoljne politike i društvenog sistema. Ovaj profesor lingvistike na Masačusetskom institutu za tehnologiju, koji je i inostrani član SANU, uzburkao je pre desetak dana duhove kritikom licemerja Zapada, kada je uporedio napad na redakciju „Šarli ebdoa“ sa bombardovanjem zgrade RTS 1999.

(Politika, Večernje novosti)

KOMENTARI



2 komentara

  1. rodoljub zaharijevic says:

    gospodo ko je natasa kandic pa da se njena izjava uvek uzima ozbiljno i oko toga se stvara velika frka,ako je zena imala problema u mladosti i ona stvar joj zarasla od neupotrebe,sto je nemoguce,ali kada je ona u pitanju sve je moguce,onda je treba otpremiti u neku od zemlaja koje je podrzavaju pa neka joj pomognu,a ova putujuca 77-ma rupa na svirali americke administracije je poslat samo iz razloga da napravi pometnju svojim izjavama,a nasi odmah prihvataju sve,mene mogu da prihvate malo ispod sumice a iznad jajca,ne bi li se dodvorili i opravdali pare koje dobijaju od istih tih koji su nas bombardovali,a sada nam drze predavanja po svim pitanjima,nazalost ne mozemo uraditi jedinu ispravnu stvar,a to je da ih sve oteramo u tri lepe.

  2. sasa says:

    DANAS STAMPA JE POD UTICAJEM AMERIKE I NEVLADINIH ORGANIZACIJA, OVO MALO POSTENOG SVETA ZELE DA UNISTE,SRAMOTA.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *