Srpski narod je u modernoj istoriji živео ukupnо u оsаm (8) multiеtničkih pоlitičkih tvоrеvinа i svaka mu je došla glave

Srpski narod je u modernoj istoriji živeo ukupno u osam (8) multietničkih političkih tvorevina i svaka mu je došla glave

23 januara 2014

papa-i-titi-650x535Piše: Prof. dr. Vladislav B. Sotirović

Dvadeset i prvog januara 2014. g. zvanično je otpočeo proces pregovora Srbije (tj. njenih teritorijalnih ostataka) sa Briselom o učlanjivanju ove prve u Evropsku Uniju. Tim povodom su se i naši domaći eurofanovi načičkali ispred domaćih mas-medija da još jednom jednoglasno potvrde „ne skretanje s pravoga puta“ ka idealnom društvu (komunizam) u novoj Titoslaviji koja se u kontinentalnim dimenzijama odaziva na ime „Evropska Unija“. I nije ni čudo što su i pre šezdesetak godina kao i danas najveći zagovornici i prve i druge Titoslavije upravo „pasivaši“ – naša domaća balkanska raja koja je sišla sa visokoplaninskih pasivnih predela u plodne župe gde je od političkih komesara čula da u komunizmu sve pada sa neba samo treba da se uzme puška u ruke i osvoji vlast uz isterivanje „župljana“ iz svojih domova (kolektivizacija), uvođenja komandne ekonomije zadrugarskog karaktera (sovhovizacija) i uništavanja ekonomske baze kontrarevolucionarnih petokolonaša (nacionalizacija). Tako smo trenutno u situaciji da nas u novo idealno višenacionalno komunističko društvo uguravaju i štapom i kanapom trećegeneracijski potomci „Šeste ličke“ stim što su sada u igri „neiscrpni strukturalni fondovi Evropske Unije“ umesto megalomanskih novčanih poklona i kredita od SSSR-a (do 1948. g.), Zapada i MMF-a koje je dobijao i podizao drug Tito, a nacija trebala da otplaćuje nakon njegove smrti. Na kraju će to sve ipak „narod pozlatiti“, a princip je isti sve su ostalo nijanse.

Srpski narod je u svojoj modernoj povesti (od 1804. g. do danas) živeo ukupno u osam (8) multietničkih političkih tvorevina od kojih mu se svaka razlupala o glavu tonući zajedno sa njihovim olupinama na dno mora. Da se ukratko potsetimo o kojim Titanik/Titonik lađama se radilo:

  1. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca od 1918. g. do 1929. g.,
  2. Kraljevina Jugoslavija od 1929. g. do 1941. g.,
  3. Demokratska Federativna Jugoslavija 1945. g.,
  4. Federativna Narodna Republika Jugoslavija 1945. g. do 1963. g.,
  5. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija od 1963. g. do 1991. g.,
  6. Krnja Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija od 1991. g. do 1992. g.,
  7. Savezna Republika Jugoslavija od 1992. g. do 2003. g. i
  8. Državna Zajednica Srbije i Crne Gore od 2003. g. do 2006. g.

Dakle osam Titanika/Titonika i osam potapanja nakon očajnog multietničkog i višenacionalnog zajedničkog kormilarenja („krmčijanja“) i konačnog nasukavanja na sante leda i razne Scile i Haribde. U vezi sa gore spomenutim, tri su upečatljiva povesna kurioziteta:

  1. Ni u jednom jedinom od gore spomenutih osam slučajeva nije nikada održan opštenarodni srpski referendum o ulasku u zajedničko multi- etničko/nacionalno/konfesionalno/jezičko/kulturološko… političko zajedništvo sa ostalom južnoslovenskom (i nejužnoslovenskom) „bratijom“. Dakle, u svim ovim slučajevima se radilo o političkoj volji „odozgo“, ali su deblji kraj pri potonućima Titanik-Titonika izvlačili upravo oni „odozdo“, tj. široke narodne mase koje se nisu ni pitale da li žele da žive u ovakvim krpa-zajednicama skupljenim i s konca i s konopca.
  2. Isto tako, ni u jednom od navedenih gornjih slučajeva nije nikada raspisan opštesrpski plebiscit sa ciljem provere narodne i nacionalne volje za dalji ostanak u ovakvim „multi“ tvorevinama za razliku od nekih drugih nam „bratskih“ kompatriota. Inače, da se potsetimo, osnovna demokratska procedura i red podrazumevaju da se periodično na svakih 4, 5, 7… godina proverava volja birača po pitanju sastava Parlamenta i izbora Predsednika. Ne postoji ni jedan jedini racionalni razlog zašto se ne bi po tako međunarodno demokratski utvrđenom tajmingu proveravala i volja birača (tj. nacije) po pitanju daljeg ostanka i opstanka u „multi“ nadnacionalnim političkim tvorevinama, tj. državama.
  3. Ni u jednom jedinom od gore spomenutih osam slučajeva vladar Srbije (tj. nad Srbijom) nije rođen na njenoj teritoriji počevši od Kralja Aleksandra koji je rođen na Cetinju, preko Tita rođenog u Kumrovcu i Slobodana Miloševića rođenog vrlo verovatno u Ljevoj Rijeci u Crnoj Gori pa do Sarajlije Borisa Tadića. Po ovom pitanju Ustav Sjedinjenih Američkih Država je krajnje decidan: kandidat za Predsednika SAD-a mora da bude i rođen na njenoj teritoriji! I to s razlogom: ko god je položio ispit iz predmeta „Pedagogija“ (npr. oni koji se spremaju da sutra budu predavači nekog nastavnog predmeta u osnovnim i/ili srednjim školama) naučili su od pisaca odgovarajućih udžbenika da se kod čoveka najupečatljivije životne slike iz detinjstva formiraju do oko 10-te godine života – tj. do oko 10-te godine života možemo govoriti o čovekovim psihološkim KORENIMA! Koreni se ne zaboravljaju (kao ni maternji jezik) a jedina iskrena ljubav od kolevke pa do groba jeste upravo ona prema KORENIMA! Kao primer možemo navesti slučaj Mehmeda Paše Sokolovića koji nikada nije zaboravio svoje srpske korene iako je poturčen („danak u krvi“) u svojoj 9-oj godini života. Drugim rečima, zašto bi npr. tamo nekom Sarajliji (npr. od oca OZNA-ša Crnogorca i matere Hrvatice od ustaške obitelji Francetića) imalo stalo za Dečane, Gračanicu, Gazimestan… kad ih se iz detinjstva uopšte i ne seća (bilo direktno ili preko obiteljsko-školskog edukativnog sistema). To su za njega i njemu sličnima tzv. „španska sela“ koja mogu da budu i sa ove i sa one strane državne granice pod uslovom da on sedi u Starom dvoru u Ulici Kralja Milana u Beogradu. S druge strane, primenom ovog tzv. ius soli (prava zemlje) kako za dodeljivanje državljanstva tako i za vršenje državničke službe zasnovane na tom istom državljanstvu primenjuje se moralno opravdan princip direktne fizičke pripadnosti određenoj prostornoj zajednici koja se stoga smatra svojom samim aktom rođenja u njoj uz očekivanje da će se upravo prema ovakvoj zajednici ispoljiti najveći stepen solidarnosti i lojalnosti od strane pripadnika rođenoj u njoj.

Ukoliko gornje redove pretočimo u dnevnopolitičku stvarnost Ostataka prečanske hercegbosanske i crnogorske Srbije nije teško zaključiti zašto nas raznorazni „Tadićijevci“ uporno pokušavaju prevesti žedne preko kosmetske bistre srpske i srbijanske vode ispirajući nam mozak da su nam Otadžbina Pariz, Berlin, Helsinki, Porto… a ne Peć, Priština, Gnjilane… (sutra možda Edinburg umesto Niša, Bratislava umesto Novog Sada, Minhen umesto Fruške Gore, a Roterdam umesto Prijepolja). Kome još od Srba treba DEVETA Jugoslavija sa glavnim gradom u Briselu!? Valjda još samo onima koji idu na komemorativne skupove svojim zemljacima u Potočare (na levoj obali Drine) ali Goražde (na desnoj obali Drine) zaobilaze kao kiša oko Kragujevca. Svaka tica svome jatu leti!

U kojoj državi živi jedan prosečan Srbin, koja bi trebalo da mu bude tzv. Otadžbina, odnosno nacionalna država, uveravamo se svi prilikom obeležavanja tzv. „Oslobođenja Beograda“ iz 1944. g. Za razliku od svih bivših istočnoevropskih nacija i zemalja koje su ili već izašle iz tranzicionog perioda ili su u najgorem slučaju počele da se mrdaju u tom smeru, Srbija još uvek živi u vremenu bitaka na Neretvi i Sutjesci, a njome vlada jedan od najvećih monstruma u evropskoj povesti i to verovali ili ne – pravo iz groba. U mnogim, ako ne i svim, drugim sličnim slučajevima bi se lešina ovog psihopatološkog (srbomrzačko-srbožderskog) Monstruma odavno našla u gradskoj kanalizaciji ili na prvoj obližnjoj đubrišnoj deponiji. Jedino je još u Srbiji moguće da takve monstruozne tipove još uvek, i to nakon pune tri decenije od crkavanja, svi Beogradski režimi drže u mauzoleju kao zvezdu vodilju s čijeg puta se ne sme skrenuti – „Druže Monstrume mi ti se kunemo da sa tvog krvavo-srbožderskog puta ni slučajno ne skrenemo!“Prošle godine su mu pridodali i poslednju suprugu koja kao ni on nije rođena u Srbiji, ali jeste sahranjena na elitnoj lokaciji u Beogradu.

(Koreni.rs)

KOMENTARI



2 komentara

  1. velimir says:

    KOMUNIZAM I SRBI SU SAMI KRIVI ZA OVO ŠTO NAM SE DEŠAVA, SRBIN KOMUNISTA JE GORI OD NAJZAGRIŽENIJEG KATOLIKA U PONAŠANJU PREMA PRAVOSLAVLJU.

  2. dr. Danilo says:

    ovi ljudi su na nekim drogama. iz teksta zakljucujem da treba pobiti i protjerati sve one koji su dugih nacionalnosti jer mi kao ne mozemo zivjeti jedni sa drugima, e onda cemo svi biti sretniji i pametniji u svojoj zemlji dembeliji.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *