Šta će reći Angela Merkel?

Šta će reći Angela Merkel?

23 avgusta 2014

Nenad KecmanovićPiše: Nenad Kecmanović

U predizbornoj BiH u celini, a posebno u RS, sve deluje normalno, mirno i stabilno u odnosu na neke zemlje u balkanskom regionu. Istovremeno, iz šireg međunarodnog okruženja neprestano stižu slutnje o nemirima povodom izbora 12. oktobra.

Najpre su se u inostranim medijima i izjavama diplomata, još krajem prošle godine, pojavili pozivi nezaposlenim i socijalno ugroženim u BiH da i pre izbora „najure korumpirane i nesposobne političare”. Zatim je zaista došlo do masovnih protesta, ali isključivo u bošnjačkim gradovima, a Doris Pak je otvoreno izrazila „žaljenje što se nisu proširili i na RS”.

Nešto kasnije, pojedini funkcioneri SAD i EU saopštili su da bi pozdravili izbornu smenu vlasti u RS, ali je istraživanje američkog NDI pokazalo da će, uprkos tome, birači u oktobru produžiti mandat aktuelnom rukovodstvu RS. A onda je početkom ovog meseca domaća javnost iznenađena nenajavljenim dolaskom britansko-američkog pojačanja Euforu na Butmiru pored Sarajeva i na Manjači pored Banjaluke. I još više objašnjenjem da su „došli zbog gušenja nemira povodom oktobarskih izbora”.

Napokon, javio se i bivši visoki predstavnik Volfgang Petrič, koji je izbore u RS stavio u kontekst obnove hladnog rata Rusija – Zapad. Petrič je, naime, bio učesnik konsultativne rasprave stručnjaka i diplomata, koja je održana u Berlinu, u funkciji pripreme Konferencije o ekonomskoj saradnji zemalja zapadnog Balkana u procesu približavanja EU, koju je za 28. avgust sazvala kancelarka Merkel. Iako je, dakle, tema glavnog skupa regionalna ekonomska saradnja, prema intervjuu koji je bivši visoki predstavnikdao sarajevskom „Avazu” (11. 8), ispada da se rasprava vodila isključivo o BiH i samo iz političkog ugla. Šta je Petrič konkretno izneo „kao svoje i stavove većine učesnika”?

Već u prvoj rečenici optužio je Dodika za manjak evroentuzijazma, što bi, valjda, trebalo da bude smrtni greh predsednika Republike Srpske, u kojoj 64 odsto stanovništva uopšte nije zainteresovano za evrointegracije. Štaviše, on „dodicima” naziva ljude „koje već godinama gledamo kako odlučuju, od Mostara, preko Banjaluke, do Sarajeva, i ne žele u EU”, a pri tome ne pominje sitnicu da su ti „dodici” demokratski izabrani, niti se pita zašto su ne samo Srbi, nego i vodeći Hrvati i Bošnjaci u BiH evroskeptici.

Petriča je naljutilo i to što povoljan kredit u Banjaluku stiže iz Moskve, a ne iz Brisela, koji nije ni hteo da ga da. Zašto? Zato što bi planirani bankrot „srpske” polovine BiH delegitimisao aktuelno rukovodstvo i srušio ga na izborima ili na ulici. A krajnji cilj je dolazak na vlast u RS evrokooperativne garniture, bilo na izborima ili na ulici. No, nije to jedino što podseća na ukrajinski scenario.

„U februaru su nas socijalni protesti iznenadili. Ne smemo sebi dopustiti da nam se isto desi ako se uskoro ponove. Sad je dobra prilika da napravimo plan. Videćemo šta će glasači odlučiti, ali mi, Zapad, moramo biti spremni i moramo imati plan… To se više ne može raditi samo bonskim ovlašćenjima, već ići napred”, poručuje Petrič. Već pomenuto povećanje američkog kontingenta pored Banjaluke radi suzbijanja nemira u oktobru ukazuje da bar s vojnog aspekta plan već postoji, i to je valjda ono sredstvo jače od bonskih ovlašćenja.

Ali Petrič opet o Rusiji: „Mi već sada vidimo šta se događa drugde u svetu, posebno u Evropi, posle ruske aneksije Krima. Glasovi za secesiju postaju jači.” Da li Petrič misli na Srpsku ili na Kosovo, ili na Kataloniju i Škotsku? Pod aneksijom se u stručnoj literaturi podrazumeva ono što je Austrougarska 1908. uradila s BiH, a ne ovo što su Rusi uradili s Krimom. Robert Kuper, bivši visoki funkcioner EU, obrazložio je politiku „dvostrukih standarda”. Postmoderni narodi (a to su oni) u međusobnim odnosima slede norme međunarodnog prava, dok u odnosima prema modernim (a to smo mi) treba da se služe „lažima, prevarama i drugim manipulacijama”.

Razumeju Srbi te odnose, a Dodik ne umišlja da je „mali Putin”, kako tvrdi Petrič.

Iako mu se prigovara politički nekorektna retorika, on nikada nije rekao ono što je Viktorija Nuland, državna potsekretarka SAD, rekla za EU. Naprotiv. Ali uz mali uslov: da na putu u EU neće da izgubi RS. Voleo bi da EU bude ravnopravna zajednica evropskih država i naroda, kako je i bila projektovana, a ne američka ili nemačka EU. Ali, bože moj… Bar indirektno i privremeno povlačenje SAD sa Balkana i prepuštanje ojačaloj Nemačkoj vođstva u EU, možda i ne mora doneti lošiji tretman Srba i RS, uprkos ružnim uspomenama iz dva svetska rata. Tim više što se u poslednjem izveštaju dobro obaveštene Međunarodne krizne grupe prvi put, umesto centralizacije BiH, pominju „treći entitet” i „federacija”.

Petrič je u pravu da „treba obratiti pažnju na to šta će 28. avgusta reći Angela Merkel”. Loš predznak je što se kao neformalni glasnik s konsultativnog sastanka javio baš Petrič. Bošnjaci su ga, kao visokog predstavnika, bili uhvatili u lobiranju da nemačka firma bagatelno kupi licencu za mobilnog operatera. A Srbi zapamtili po „aerodromskim dekretima”, kojima je nametao zakone i pri ulasku u avion na odlasku iz BiH. Danas bi, umesto izbora, nametnuo rukovodstvo Republike Srpske kao uslov za EU.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *