Шта је у Србији ,,истраживачко новинарство“?

Šta je u Srbiji ,,istraživačko novinarstvo“?

26 februara 2018

Piše: Vladimir Đukanović

Epitet ,,novinara istraživača“ u ovoj zemlji mogu da dobiju isključivo oni koji se svojski potrude da izmisle što snažniju pljuvačinu protiv vlasti. Na stranu to što najčešće za pomenute ,,novinare“ niko živ nije čuo, ali zbog njihovog veoma radikalnog stava protiv aktuelne vlasti oni se od anonimusa vrlo brzo, medijskom kampanjom, pretvaraju u „vrhunske“ novinare. Odjednom, samo oni postaju zreli za tzv. novinarske nagrade, koje se uzgred dele tako što ih srodne redakcije najpre bez ikakvog kriterijuma izmisle, a potom, takođe bez ikakvog kriterijuma, dodeljuju međusobno tzv. novinarima, po principu „ja tebi vojvodo, ti meni serdare“.

VIKENDICA JE PROBLEM, ZGRADA NIJE

Kada kažem ,,srodne redakcije“ mislim na one koje su na istoj finansijskoj cucli, najčešće od neke zapadne fondacije. Svako ko iskače iz tog klišea, odnosno svako ko pokuša da istraži poslovanje tih redakcija ili njihovih sponzora, obično biva medijski razapet i osramoćen, jer Bože moj, ko sme da posumnja u verodostojnost rada naših „apologeta istine“?

Osvrnimo se malo na licemerje tzv.novinara istraživača i njihovih sponzora u tekućoj kampanji za beogradske izbore. Kao ,,epohalno otkriće“ tzv. novinari tzv. istraživačkog portala predstavili su nam navodnu aferu oko izgradnje vikendice na Zlatiboru direktora dečije klinike u Tiršovoj, Zorana Radojičića. Na stranu to da čoveka niko živ ne bi pomenuo da se nije našao kao prvi na listi „Zato što volimo Beograd“, koju podržava vladajuća Srpska napredna stranka. No, neka bude da su tzv. novinari istraživači imali dobru nameru, za šta je, inače, po sadržini samog teksta jasno da nije bio cilj.

Bez obzira na činjenicu da je gospodin Radojičić ukazao da je sve uredno prijavljivao Agenciji za borbu protiv korupcije i da ništa nije tajio, tako nešto nije pomoglo. Afera je morala da bude napravljena, te je čovek koji je tolike uspehe nizao u svojoj lekarskoj karijeri i koji je dečiju kliniku preporodio, bio oklevetan i osramoćen zbog toga što je, tokom kompletne svoje karijere, napravio sebi vikendicu od nekih desetak hiljada evra. Strašnog li greha!

Međutim, za tzv. novinare istraživače nije tema to kako Dragan Đilas fiktivno prodaje zgradu Draganu Šolaku za tri ili četiri puta uvećanu cenu od realne, čime mu Šolak suštinski ubrizgava pare za predizbornu kampanju, što bi se moglo okarakterisati kao pranje para, niti ih je ikada zanimalo da pitaju Dragana Đilasa odakle mu tolika imovina, kako je stekao, kako su mu firme uvećavale kapital po nekoliko stotina puta dok je bio na političkim funkcijama, i da li su mu sve prodaje koje je obavio oko prodaje imovine, a za koje danas saznajemo, bile zapravo fiktivne.

POTPISIVANJE DOSTAVLJENIH TEKSTOVA

E, vidite, to izgleda nisu teme za istraživanje. Tema je ugledni lekar zbog vikendice od nekoliko hiljada evra, koju je uzgred prijavio, ali nije tema Dragan Đilas i malverzacije sa njegovom imovinom od nekoliko desetina miliona evra, za koju je pitanje da li ju je ikada prijavio.

Nije tema ni to što holandske vlasti vode istragu o njegovim malverzacijama u toj zemlji, nije tema ni to da li je prodao onom Bugarinu svoju „Dajrekt mediju“ i kako je prodao, niti je tema kako to gospodin Šolak dobija malteško državljanstvo i zbog čega.

Ključni problem u otkriću portala „Antidot“ oko Đilasovog zelenašenja Demokratske stranke dok je bio njen predsednik za tzv. novinare istraživače nije bio u tome da li je to što je „Antidot“ izneo istina, već ko im je dostavio taj papir. Za istinu, izgleda, niko ne mari.

Zato su novinari „Antidota“ dobili epitet da su režimski, jer je istina koju su objavili nekog zabolela. To je i suštinski razlog zašto oni ne mogu da postanu ,,novinari istraživači“, jer tako nešto je rezervisano samo za one koji pljuju po vlasti, najčešće bez ikakve argumentacije.

Zaključak je jasan. U Srbiji ne postoji istraživačko novinarstvo. Postoji navijačko i sponzorisano novinarstvo, odnosno postoje tzv. novinari, ili bolje rečeno prenosioci tekstova napisanih u određenim centrima, koji se za sitnu nadoknadu potpisuju ispod teksta. To su društveno-politički radnici, ali puni lažnih novinarskih nagrada. jer u javnosti su morali da budu predstavljeni kao novinari. Slično kao kada dete nacrta konja i onda nam kaže da je to konj. Takvi su i oni novinari istraživači.

(Standard)

KOMENTARI



2 komentara

  1. Nićifor says:

    Đuka, kako se zovu novinari kojima ti pripadaš?

  2. Gagi says:

    Evo coveka koji te to da nam objasni, jadna si li Srbijo.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *