Šta nije jasno Hrvatima i Slovencima

Šta nije jasno Hrvatima i Slovencima

2 фебруара 2013

Vuk PerisicPiše: Vuk Perišić

Slovenija i Hrvatska nastale su prije nešto više od dvadesetak godina kao samostalne države na tezi da je jedan konflikt nerješiv, odnosno da je rješiv isključivo – nikako drugačije i po svaku cijenu – uspostavom zasebnih, suverenih i samostalnih država.

Europska Unija začeta je pedesetih godina prošlog stoljeća s potpuno drugačijom početnom tezom. Imajući na umu povijesno iskustvo koje je, blago rečeno, bilo zastrašujuće i u želji da se strahote ne ponove, Unija je pošla od pretpostavke da su odustanak od neograničene državne suverenosti te spajanje, ne i razdvajanje, optimalne prepreke konfliktu. Europske države valjalo je lišiti sposobnosti, razloga i ovlasti da proizvode sukobe, odnosno trebalo je stvoriti mehanizme za – nikako drugačije i po svaku cijenu – mirno, kompromisno i strpljivo rješavanje sporova.

Razlika između geneze hrvatsko-slovenskog spora i geneze Europske unije, odnosno političke filozofije Slovenije i Hrvatske, s jedne strane, i političke filozofije Europske unije, s druge strane, razlika je između bezuvjetne suverenosti i imperativa da se sporovi rješavaju isključivo bezbolno, ako treba, a treba, i po cijenu suverenosti. Iz te opreke zapravo su nastali i hrvatsko-slovenski spor i nesposobnost (nevoljkost?) Zagreba i Ljubljane da ga riješe, ali i njihovo neshvaćanje da su se zatekli u komično paradoksalnoj situaciji. Tvrdoglavo i suvereno se spore oko nečega što otežava proširenje Unije, pa time i njenu sposobnost rješavanja sporova. Koriste svoje suvereno pravo na sukob i to baš povodom članstva u političkoj zajednici koja teži dokidanju sukoba tako što će ograničiti suverenost – a to je sposobnost za sukob – svojih članica.

Nije ni moglo biti drugačije nego komično jer su slovenska i hrvatska politička elita doživljavale Uniju kao utjelovljenje rasističke iluzije o europskoj civilizacijskoj i kulturnoj superiornosti. Zamišljale su je kao bečki novogodišnji koncert, kako i priliči malograđanskom umu koji samo u kiču vidi vrednotu. Ubrzo je postalo jasno da je ‘Europa’ nešto sasvim drugo, ne samo Bach i Beethoven (koji su ‘preteški’ za ljubitelje Straussovih limunada), nego i politička zajednica u kojoj su sinergija različitosti i ljudska prava više vrednote od državne suverenosti.

(tportal.hr)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u