ŠTA SMO DOČEKALI – U ljubavi s neprijateljem

ŠTA SMO DOČEKALI – U ljubavi s neprijateljem

31 децембра 2014

montgomerywd0202pEto, prođe nam još jedna godina. Narod bi rekao, otišla i ne vratila se! Malo toga dobrog nam je donela. Snašle su nas poplave kakve se retko događaju. Našem Vođi to je bio znak sa nebesa: Posle takve prirodne kataklizme i „žutih razbojnika“ nema toga što se ne može opravdati u naopakoj i besplanskoj politici koju vodi on, a ne srpska vlada, koja izgleda postoji samo na papiru.

AV ućutkuje ministre mesecima, kao da ima posla s hiperaktivnom dečurlijom („Tišina tamo!“). Prvi znak da je i Gospodar tigar od papira pokazala je njegova odluka da na platni spisak Vlade Srbije stavi neke istrošene zapadne „eksperte“, poput Guzenbauera, Štros-Kana, Fratinija… I nisu samo pomenuti na platnom spisku srpskog budžeta. Na primer, na Vilijema Montgomerija svi su zaboravili, a on je bio jedan deo onog „mozga“ koji je planirao dolazak SNS-a na vlast u Srbiji. Ili, da li je Đulijani dolazio na neplaćeno odsustvo u Beograd samo da vidi „gromadu od čoveka“ koja se nalazi na čelu Srbije? Nije isključeno da i Toni Bler takođe dobija nešto sa srpske grbače; čovek je to zaslužio, nema šta. Zapravo, mogli bismo s velikim procentom verovatnoće reći da se taj britanski ubica nije tajno sastao sa srpskim „Big Liderom“ za džabaka. Takvi ne prave nijedan korak u životu ako staza nije pozlaćena.

Šta reći o ešalonu stranih savetnika (ne samo o onom Heskensu, za koga se AV izlanuo da ga „plaća nemačka vlada“), koji su preplavili (barem na spisku) zgradu srpske vlade? Koliko oni koštaju građane Srbije? Da li to iko zna i da li je to moguće utvrditi? Izgleda da nije, jer takvi isluženi službenici evroatlantskog bloka, kao i oni manje poznati (mlađani i perspektivni „pripravnici“), u Srbiji rade „na crno“, a novac im se isplaćuje na ruke. Bogate zemlje Zapada su našle način kako da rasterete svoje fondove, a da opet imaju zadovoljne državne funkcionere, koji tek grade političku karijeru ili su na zalasku svog političkog (ne/radnog) puta. Jednostavno, navalili su ih na leđa sirotinjskim državama, koje su pretvorile u svoje kolonije i kojima su nametnuli marionetske (vazalne) režime.

A kako izgledaju moderni vazalni „vladari“, najbolje pokazuju primeri srpskog trenutnog trijumvitrata: predsednika, premijera i ministra inostranih poslova Srbije. Iako se ova srpska „politička trojka“ međusobno teško može videti očima (ne zna se ko tu koga više mrzi, potcenjuje, nipodaštava), oni moraju da svoj vazalni posao rade zajednički. Naime, nije AV nikada sam birao Ivicu Dačiča u državni vrh, nego mu je rečeno da tako uradi. Isto tako, ni većinu ministara nije birao mandatar ove aktuelne vlade, već su mu stranci „savetovali“ koga će tamo „izabrati“.

Zapadna alijansa je nametnula srpskoj vladi (državi) da iz svog vlastitog budžeta (iz džepova naroda) finansira nevladine organizacije koje rade na rušenju Srbije i uništenju srpskog naroda. Sa istog mesta je došla i naredba da Srbija daje stotine miliona evra na stotine bespotrebnih agencija, koje troše više novca nego čitava srpska prosveta. Sve se to čini iz jednog jedinog cilja, da se Srbija toliko razvlasti, oslabi i ekonomski podrije, da ona na kraju sama, bez otpora, padne kao „samosažvakan“ zalogaj zapadnoj nemani u nezasito ždrelo. Ko god nepristrasno i razložno pogleda kuda idu srpska politička i privredna kola, mora videti da Srbija juriša ka ambisu iz kojeg više neće biti povratka.

Da li postoji neko kome u Srbiji još nije jasno zašto je juče predsednik srpske vlade izjavio da „želi u svom timu i ljude koji drugačije misle“. Da li će, vremenom predsednikovi “suprotnomišljenici”, ostati manjina ili postati većina? Zamislimo situaciju u kojoj vrhovni komandant (vojskovođa) u ratu u svom štabu ima ljude koji drugačije misle!? To jeste, kada bi imao generale koji misle da treba pustiti neprijatelja da savlada njihovu vojsku. Može li se tako nešto igde na svetu pretpostaviti? Ne može nigde, osim, možda, u Srbiji.

A koga veliki Vođa želi u svom timu? Na prvom mestu tu su Sonja Liht i Ivan Vejvoda. Zašto baš oni? Pa zato što je Sonja Liht odavno zastupala interese tzv. „Otvorenog društva“ u ime jednog od najvećih finansijera srpske propasti, Džordža Soroša. Sonja se odavno uglavila u Upravni odbor lista Politika, a njene aktivnosti su najvećim delom u suprotnosti sa vitalnim interesima Srbije i srpskog društva uopšte. Drugi čovek, Ivan Vejvoda, u stvari je „siva eminencija“ svih srpskih vlada, od Zorana Đinđića do danas. Vejvoda je i predsednik Nemačkog Maršalovog fonda za Balkan (američka institucija za porobljavanje), koji direktno deluje na uništenju svih srpskih zemalja. Mada su na Zapadu više puta razmatrali mogućnost da Vejvoda dođe na čelo srpske države, ipak je uvek prevladavalo mišljenje da je korisnije da on deluje u vladi tiho i iznutra. I nažalost, bili su u pravu, jer teško da bi Vejvoda s pozicije premijera mogao da nanese toliko štete Srbiji koliko je naneo ovako iz svojih tajnih „podzemnih laguma“.

Ako analiziramo reči koje je juče izgovorio predsednik srpske vlade, shvatićemo kakvoj je strašnoj opasnosti naša zemlja izložena. A on je doslovno rekao sledeće:

„Na pristojan način sa njima razgovaram, meni nije teško da kažem da sam kriv i da sam nešto pogrešio, ali se trudim da radom i marljivošću i iskrenom posvećenošću, postignem rezultate.“

Zašto je Vučić morao da naglasi da “sa njima razgovara na pristojan način“? Šta to znači? Zar ne bi bilo normalno da predsednik vlade sa svima razgovara „na pristojan način“? Sudeći po nastupu u Skupštini pre nekoliko dana, izgleda da postoje oni koji (na premijerovoj „vrednosnoj skali“) zavređuju pristojnu komunikaciju, dok za druge tako nešto ne važi. Ono što bi moralo da baci u tešku brigu svakog čoveka, koji želi dobro svojoj zemlji i narodu, jeste premijerovo priznanje da mu „nije teško da kaže da je kriv i da je nešto pogrešio“. Dakle, on pred javnošću priznaje ko istinski upravlja Srbijom (Amerikanci i, donekle, Nemci), a sve uz pomoć Soroševog „Otvorenog društva“ i Nemačkog Maršalovog fonda. Naravno, tu su i NDI. NED, USAID, Fondacija Fridrih Ebert, Konrad Adeanaur i tome slični, kao deo jednog jedinstvenog evroatlantskog „građanskog“ fronta u najnovijem prodoru na istok (Drang nach Osten).

Neobično je da, izgleda, srpska javnost ne primećuje ovakva poniženja kojima Zapad povremeno izlaže srpskog premijera. Jer, ko su Ivan Vejvoda i Sonja Liht? Građanima Srbije oni gotovo ništa ne znače, jer građani ne vide šta se dešava iza političke zavese. Pa zar da se šef jedne vlade (ili države) pravda i priznaje svoju krivicu pred nekakvim „anonimusima“? A narod bi morao da zna da ti pomenuti „s drugačijim mišljenjem“ uopšte nisu bilo ko i da su oni „transmisija“ između evroatlantskog „kontrolnog tornja“ i onih odobrenih letova na srpskoj političkoj „pisti“. Mediji preko svega toga uglavnom prelaze ćutke, kao da se radi o izjavi koju daje predsednik meteorološkog društva.

Ni ovom prilikom šef srpske vlade ne propušta da naglasi kako „marljivo radi da postigne rezultate“. Koje rezultate? Pa one rezultate koje mu traže Sonja Liht i Ivan Vejvoda i njihovi nadređeni. Eto, pravda se premijer Vučić, ako i greši to je ljudski, ali, tome dodaje i da je „iskreno posvećen“… čemu? Da li onim istim ciljevima (kada je u pitanju Srbija) kojima stremi i zapadna osovina Vašington-Berlin, koju predsednik srpske vlade naziva „prijateljima“. Čak su mu Kirbi i Hajnc ljudi koji više „vole Srbiju“ nego što je voli srpsko rasejanje i Srbi koji u Srbiji žive. Otuda, nije čudo što premijer radi od jutra do jutra – nije lako naučiti napamet sve ono što treba da se iznese na svakodnevnim intervjuima i čestim specijalnim konferencijama za štampu. Treba ubediti Srbe da mastan konopac nije stavljen oko srpskog vrata da se omasti konopac nego da se omasti narod, koji će, uz pomoć masnog konopca lakše skliznuti među zemlje izobilja – „bezalternativne“ EU Dembelije.

(D. Gosteljski, Koreni.rs)

KOMENTARI



3 коментара

  1. Za Srbiju says:

    Hvala za tekst. Srbska stvarnost je postela nepodnošljiva. 2015. je godina konačnog obračuna u svetu, pa se nadam i u Srbiji.

  2. nedo says:

    Rodjen u Dalmaciji, zivim u Italiji a jedem dzigericu zbog Srbije. Koja sam ja budala a u Srbiji sedam miliona ljudi sedi skrstenih ruku i ne preduzima nista dok ih vlast prodaje i u njima unistava svaku nadu i volju za borbom za opstanak.

  3. Paštrović says:

    SREĆNA VAM (zvanična) NOVA GODINA! "nedo" lako je i tebi u Italiji a i meni u Kanadi "da jedemo svoju džigericu", jer smo daleko od one antisrbske ruljetine po Srbiji (nije valjda da i CG treba da spominjem), a daleko i od onih naoružanih i uniformisanih da brane i da brinu o toj rulji. Sasvim sam načisto sa tim da ćemo propadati još i više ako što je prije moguće ne zbacimo sa grbače teret Judo-hrišćanstva. Srbi su sad postali NIKO, a bili smo NEKO dok nam Judo-hrišćanstvo nije "ša'nulo na uvca" da treba da, ništa manje od toga... da treba da LJUBIMO NEPRIJATELJE SVOJE! Mi to zaista, onako od srca i "po hrišćanski" i radimo.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u