STRAŠNO: Novi Monsantov plan za porobljavanje seljaka

STRAŠNO: Novi Monsantov plan za porobljavanje seljaka

5 januara 2014

monsanto-skullMonsanto i drugi poljoprivredni gignti pokušavaju da namame seljake da im dostavljaju podatke o svojoj proizvodnji, plasmanu, gubicima i profitu, da bi ih, pod maskom saveta, potpuno uzeli pod svoje.

Zamislite krave koje hrane i muzu samo roboti. Ili paradajiz što šalje mejl kad mu je potrebno više vode. Ili farmu na kojoj sve odluke o tome gde da se zasadi seme, prospe đubrivo ili gde traktor da ore donosi softver na serverima s druge strane mora.

Na to sve više može ličiti naša poljoprivreda u narednim godinama, kad farmerstvo zadovoljava Big Data.

Nema nestašice poljoprivrednika i gurua industrije što misle da bi ova vrsta „pametnog“ farmerstva mogla doneti mnoge prednosti. Guranje ovih alatki na polja, sledeći ideju, povećaće našu sposobnost da kontrolišemo ovu đavolski nepredvidivu aktivnost i pomoćiće poljoprivrednicima da povećaju prinose čak i kad koriste manje resursa.

Veliko je pitanje gde će završiti vlasništvo nad svim ovim podacima i ko će utvrditi kako će se koristiti. Na jednoj strani su neke od najvećih poljoprivrednih korporacija, koje žure da se okupe i stave svoj pečat na onoliko informacija koliko god mogu. Na suprotnoj strani su grupe farmera i novih firmi koje koriste „otvorene“ tehnologije, koje žele da osiguraju da će podaci o farmama ostati pod kontrolom i da će služiti interesima farmera.

Ko pobedi će odrediti ne samo ko će profitirati od informacija, već će, naposletku, usmeravati život i posao na farmi.

Jedan nedavni okršaj u ovoj bici zbio se u oktobru, kada je Monsanto potrošio blizu jedne milijarde dolara za kupovinu firme za analizu podataka Climate Corporation. Prošle godine je hemijska i kompanija za proizvodnju i prodaju semena kupila Precision Planting, još jednu visokotehnološku firmu, i pokrenula preduzetnički kapital usmeren na finansiranje novih tehnoloških firmi.

U novembru, John Deere i DuPont Pioneer su najavili planove za partnerstvo u pružanju informacija i uputstava farmerima u skoro-realnom vremenu. John Deere predvodi u opremi za „precizno farmerstvo“ tokom nekoliko poslednjih godina, opremajući traktore i kombajne tako da automatski prenose podatke prikupljene od pojedinih farmi u baze podataka kompanije. DuPont predstavlja servis koji analizira podatke i analize i zaključke pretvara u „konkretnu strategiju upravljanja“.

Mnogi farmeri su zabrinuti da bi pomenuti giganti mogli koristiti ove podatke da zadobiju nivo uvida bez presedana u ekonomiju i operativno delovanje njihovih farmi. Nije pitanje u tome što bi ove kompanije mogle da zaspu farmere reklamama, kao što radi Fejsbuk kad sazna da tražite gde da kupite patike. Za farmere je rizik od “ big data“ pitanje opasnosti po način kako zarađuju za život. Šta bi to značilo, na primer, za Monsanto da poznaje zamršenost njihovog poslovanja ?

Grupe koje zastupaju farmere se sada grče da razumeju kako bi, ako im daju odrešene ruke, ove korporacije mogle zloupotrebiti prikupljene podatke. „Mi smo se potpisali za stvari ne znajući od čega odustajemo“, rekao je Mark Nelson, direktor za robu u Farmerskom birou Kanzasa. U maju je američka Federacija farmerskih biroa, grupa za lobiranje na nacionalnom nivou, objavila uputstvo koje definiše neke potencijalne rizike u vezi farmerskih alata kojima se upravlja ovim podacima.

Za poljoprivrednike je najneposrednije pitanje ko je vlasnik podataka koje ove tehnologije prikupljaju. Mnogi farmeri su prikupljali digitalizovane podatke o prinosima u svom poslovanju od 1990-ih, kada su se visokotehnološki farmerski alati prvi put pojavili. Ali, ti bi podaci ostajali u traktoru ili na monitoru sve dok ih farmer ručno ne prenese na svoj računar, ili u USB stiku preda agronomu na analizu. Sada, međutim, pametni uređaji mogu bežično preneti podatke direktno na servere korporacije, ponekad bez znanja farmera.

„Kada sam počeo sa skladištenjem informacija na internetu, izgubio sam kontrolu nad njima„, rekao je Volt Bouns, farmer iz Parkera u Južnoj Dakoti i predstavnik državnog poljoprivrednog sekretarijata.

Džastin Dajkmen, trgovački predstavnik DuPont-a rekao je da će farmeri i dalje posedovati sve podatke o svom poslovanju koje prikupe. Portparol John Deere – a je takođe rekao da farmeri poseduju svoje podatke i da imaju mogućnost da odbiju klaud servise kompanije. Monsanto nije odgovorio na molbu za komentar.

Detalji ko šta poseduje u kojoj fazi analitičkog procesa su manje jasni. Čak i ako ugovor garantuje da je farmer vlasnik sirovih podataka, na primer, nije jasno da li će on moći da pristupi podacima u ne-vlasničkom formatu. Niti je jasno koliko će farmerima biti jednostavno da zaustave uređaje u prikupljanju i prenosu podataka.

Kako korporacije koriste informacije je još jedan centralni problem. Jedni brinu da će giganti iskoristiti podatke za cenovnu diskriminaciju, da će nikim farmerima naplaćivati više nego drugima za isti proizvod. Na primer, detalji o ekonomskoj vrednosti farminih poslova mogu da osnaže Monsanto ili Dipon time što će moći da izračunaju tačnu vrednost koju farma izvlači iz njihovih proizvoda. Monsanto već varira svoje cene po regionima, tako da se farmeru iz Ilinoisa sa rekordnim prinosima može za seme naplatiti više nego farmeru iz Teksasa, suočenim sa sušom. Veće gomile podataka će kompanijama omogućiti finiju cenovnu diskriminaciju, ne samo između različitih geografskih regiona, već i među susedima.

Drugo pitanje je kako će se vrednost ovih informacija utvrđivati i deliti profit. Monsantovi i Diponovi servisi sa uputstvima će izvući ogromne količine podataka nagomilanih od hiljada gazdinstava. Farmeri smatraju informacije, kao što su one o plodnosti zemljišta i prinosima, poverljivim, a mnoge podatke o određenim poljoprivrednim tehnikama „poslovnom tajnom“. Čak i ako se korporacije saglase da ne otkrivaju specifične za farmu podatke, neki farmeri se brinu da se informacije na kraju ne upotrebe protiv njih na način koji bi im uskratio posebnu konkurentsku prednost.

„Ako slučajno naučite Monsanto šta je to što vas čini boljim farmerom od suseda, on mu može prodati informaciju„, rekao je Džon Mek Gvajer, poljoprivredni tehnološki konsultant koji vodi Servis pojednostavljenih tehnologija (Simplified Technology Services ) a za Monsanto je razvijao geoprostorne alate krajem 1990-ih. I još,ako korporacija prikupi dovoljno podataka, to su otvorena vrata za Monsanto da kaže: „Mi znamo kako se vodi farma u vašoj oblasti bolje nego vi„, rekao je on.

Takođe ne postoje jasne smernice o tome kako će se ove informacije koristiti u okviru robnih tržišta. Podaci u realnom vremenu su veoma dragoceni za investitore i trgovce finansijama, koji se klade u milijarde dolara na budući rod pšenice, soje i kukuruza. Na tržištu gde najmanja informacija pravi razliku između ogromnog profita i još većih gubitaka, korporacije koje prikupljaju mase podataka će imati spremnu bazu kupaca ako odluče da prodaju svoje znanje. Ili bi ga mogle koristiti da same spekulišu.

„Ako podaci u realnom vremenu o prinosima idu u klaud i mniogo tržišnih investitora do njih može doći, postoji potencijal za izobličenje tržišta„, kaže Kajl Klajn savetnik za politiku odnosa sa nacionalnom vladom u farmerskom birou Indijane.“ To bi moglo da destabilizuje tržišta, da ih učini još promenljivijim„, rekao je on.

„Džon Dir“ je izjavio da neće deliti podatke s onima za koje veruje da će uticati na robna tržišta ili s tim podacima na robnim tržištima sticati prednost. Međutim, Monsanto, Dipon i druge firme nisu izdale slične izjave za javnost.

Neki farmeri i manji proizvođači takođe strahuju da će analitički podaci osnažiti Monsanto i Dipon u primoravanju farmera da kupuju druge linije proizvoda. Monsanto, na primer, pokazao se veoma veštim da svoju široku paletu proizvoda učvršćuje tako što jedan proizvod daje podršku drugome. Kako Monsanto koristi svoju dominaciju u jednom biznisu (genetskog koda) za dobrobit drugog (seme, đubrivo) bilo je fokus trogodišnje antimonopolske istrage Ministarstva pravde – zatvorene u novembru prošle godine, bez preduzimanja bilo kakve akcije.

Monsanto, Dipon i Džon Dir su prethodnih godina takođe proširili prodaju farmerima različitih finansijskih usluga i osiguranja. Džon Dir priznaje da njegov finansijski odsek može da konsultuje podatke o mehanizaciji farmera, ako farmer dozvoli.

Druge privatne korporacije se takođe grabe za svoje parče „big data“ kolača. Etablirani proizvođači opreme kao AgCo i Case IH su proširili svoje servise za analizu podataka a u toj igri im se pridružuju i neki početnici u biznisu visoke tehnologije. The Climate Corporation, iz oblasti vremenskih podataka i osiguranja, kompaniju koju je Monsanto kupio u oktobru, na primer, osnovao je bivši Guglov zaposlenik.

„Open-source“ grupe pokušavaju da farmere snabdeju sa nekim sličnim tehnologijama uključujući ISOBlue, projekat Perdju univerziteta, koji podučava farmere kako da samostalno snimaju i čuvaju svoje podatke. FarmLogs, kompanija iz Mičigena podržana novcem iz Silicijumske doline, prodaje sofver i analitiku koja farmerima omogućava punu kontrolu nad prikupljenim podacima. “ Mi guramo natrag, protiv monopola na informacije“ koji neki postojeći proizvođači kreiraju, rekao je osnivač FarmLogs-a, Džesi Volmar, koji je odrastao na farmi.

Ono što nije jasno je da li će ove male „open-source“ kompanije biti u stanju da održe korak s utvrđenim kompanijama na duži rok.

„Monsanto ima prste strašno duboko u našoj industriji„; rekao je Mekgvajer. „Njegova ekspanzija u analitiku podataka trebalo bi da uplaši mnoge ljude.“

Sigurno, mnogo zavisi od toga koliko će farmeri široko prihvatiti privatne servise za „podršku u donošenju odluka“. Monsanto procenjuje da je to tržište od 20 milijardi dolara, ali još uvek nema dokaza da li će kompanija uopšte biti u stanju da obradi ta brda podataka i pretvori ih u profitabilne poljoprivredne i poslovne strategije. Da li će se Monsantova opklada isplatiti je “ teško proceniti“, rekao je Pol Masud, analitičar u Stifel Nicolaus-u.

Neki stručnjaci se pitaju da li je oslanjanje na servise za uputstva uopšte u interesu farmera. “ Ne vidim da se farmeri mnogo lomataju s brojevima, zato i sumnjam da će bilo šta saznati kako se farma dobro vodi“, rekao je Bil Friz, stručnjak za analitiku poljoprivredne biotehnološke i naučne politike u centru za bezbednost hrane. “ Monsantov plan ne pokazuje da će farmeri zaista prigrliti analitiku podataka, već je Monsanto grli da bolje prodaje seme uz pseudo-naučno obrazloženje.“

Nova grupa pod nazivom “ Grover zadruga za informacijske usluge“ (Grower Information Services Cooperative ) smatra da najbolji način da farmeri zaštite svoje interese tokom tranzicije na „big data“ jeste udruživanje. Formirana u zapadnom Teksasu u decembru prošle godine, Grover zadruga za informacijske usluge zagovara model prema kojem bi farmeri skladištili svoje podatke u spremište preko zadruge, a kompanije bi plaćale grupi naknadu da im pristupe. Sistem će dati farmerima tehničko i pravno vlasništvo, i obezbediće im način da dele monetarne vrednosti“, rekao je Mark Koks, kontrolor i direktor komunikacija Grover zadruge za informacijske usluge.

Odgajivači treba da budu proaktivni u tome kako se upravlja njihovim informacijama“, rekao je Koks. „U suprotnom će svu ekonomsku moć konsolidovati korporacije i uzgajivač će biti u još nepovoljnijem položaju. Mi ne želimo da odgajivač postane podstanar na svom imanju„. Grover zadruga za informacijske usluge je počela da prima članove ovog meseca i obilazi farmerske biroe širom zemlje da bi objavila svoju misiju.

Senzori zemljišta i algoritmi sadnje semena mogu promeniti igru. Da li će farmeri požnjeti plodove te žetve ipak neće zavisiti od tehnologije, već od pravnih tehnikalija vezanih za njihovu upotrebu.

(Magacin)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *