Суморно и пуно лепоте

Sumorno i puno lepote

20 decembra 2016

kul-sumorno-i-puno_620x0

„NALIK Foknerovim likovima u romanu ‘Dok ležah na samrti’, kosovski Srbi u potresnom filmu ‘Enklava’ Gorana Radovanovića, radije bi ostali na porodičnom imanju, čak i u strašnim okolnostima koje još uvek potresaju posledice surovog rata. Taj film, sumoran i pun lepote, iako beskrajno dobronameran, ima napretek svega onoga što je ograđeno, okruženo i zatvoreno, s mogućim nasiljem koje stalno vreba. Otići ili ostati? Napustiti ili obnavljati? Ova pitanja su tako jednostavna, ali nijedan od mogućih odgovora to nije.“

Ovako u svom autorskom tekstu o ostvarenju našeg reditelja i scenariste piše američki profesor Skot Ebot, u knjizi „Kosovo, vera i pomirenje“. U ovoj jedinstvenoj zbirci eseja, koju je predstavio izdavač, Filmski centar Srbije, o „Enklavi“ piše i književnik Peter Handke, koji Radovanovićevu priču poredi sa svojim romanom „Moravska noć“, a nemački kritičar Lotar Štruk „Enklavu“ ocenjuje kao „veliko epsko remek-delo, zbog kojeg se gledalac ne stidi svojih suza“. O jednom od naših najznačajnijih i najuspešnijih ostvarenja poslednjih godina (više od 30 domaćih i inostranih nagrada), eseje su napisali i britanski profesor dr Stiven Taubenek, književnik i prevodilac Žarko Radaković, autor dr Nevenka Stanković, profesori Slobodanka Vladiv Glover i Boris Trbić, filmski istoričar Božidar Zečević, kritičari Srđan Vučinić i Miloje Radaković. Tu su i dva intervjua, koje je sa Radovanovićem uradio filmolog Miroljub Stojanović, urednik izdavačke delatnost FCS.

– Knjiga je nastala posle mog susreta sa Peterom Handkeom i njegovim prevodiocem Žarkom Radakovićem. Handke je napisao esej, a zatim su se pojavili i eseji drugih autora koji su imali potrebu da pišu o „Enklavi“. Na kraju smo imali desetak potpuno nezavisnih eseja, a najvažnije je to da nijedan tekst nije bio naručen. Većinu autora koji govore o filmu ne poznajem lično, ja sam bio samo indirektni urednik koji je sakupio sve tekstove. Dodao sam scenario koji nije prilagođen lokacijama snimanja, pa se vide sve nemoći režije – izjavio je Radovanović, ističući da je za njega dodatni podstrek za ovu knjigu bila kritika Srđana Vučinića.

– Posle domaće premijere na Festu, iako je „Enklava“ nagrađena, ipak je niko nije uzeo u kritičko razmatranje, a autori ovih eseja primetili su da je važna zbog filmskog jezika, emocije i teme – rekao je Radovanović, koji je govorio i o saradnji sa kompozitorkom Eleni Karindru, montažerom Andrijom Zafranovićem, scenografom Vladislavom Lašićem…, kao i o važnosti intervjua koje je s njim uradio Miroljub Stojanović.

Promociji u FCS prisustvovao je i Maris Tebecis, drugi sekretar Ambasade Australije u Srbiji, koja je pomogla izdavanje knjige.

FOKNER I ČEHOV

PO rečima Srđana Vučinića, knjiga obuhvata eseje u kojima se na različite načine pristupa „Enklavi“ – od ozbiljnih književnih tekstova Handkea i Radakovića, preko analize zvuka i prostora u filmu koju daje Stiven Taubenek, uporednih analiza sa Foknerom i Čehovom, pa do Zečevićevog promatranja simbolike zvona.

– Knjiga pokazuje enciklopedijsku prirodu jednog ozbiljnog filma, koji pretenduje da bude umetničko, autorsko ostvarenje, i koje neće trajati samo jednu sezonu, i samim tim u sebi sadrži mnogo slojeva.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *