SUMRAK CARSTVA: 10 činjeanica o Rusiji u Prvom svetsku ratu

SUMRAK CARSTVA: 10 činjeanica o Rusiji u Prvom svetsku ratu

2 августа 2014

rusija-vojska-prvi-svetski-rat-600x436Vek je prošao otkako se završio Prvi svetski rat, a spomenik je podignut u Moskvi u čast 2 miliona poginulih ruskih vojnika. Ali kakvo značenje je Prvi svetski rat imao državi čija se vojna kampanja rušila tokom revolucije 1917. godine?

Prvi svetski rat je za Rusiju počeo 1. avgusta 1914. godine, tri godine pre nego što je revolucija pokorila kraljevsku porodicu. Na taj dan, Nemačka je proglasila rat Ruskom carstvu. To se dogodilo 4 dana nakon zvaničnog početka rata i samo mesec dana nakon što je austrougarski prestolonaslednik Franc Ferdinand ubijen u Sarajevu od strane mladog nacionaliste Gavrila Principa.

Rusija je ratovala na strani Antante – sa Francuskom i Velikom Britanijom, koje je podržavalo još 24 države, među kojima i Amerika, Japan, Srbija, Italija i druge. Na suprotnoj strani su se nalazile Centralne sile – Nemačka, Austrougarska, Otomansko carstvo i Bugarska.

Ukupno 60.000 vojnika je ubijeno ili uhapšeno kao rezultat propale ruske ofanzive u istočnoj Pruskoj krajem avgusta 1914. Međutim, umešanost Rusije je omelo pažnju Nemačkog carstva, sprečavajući ga da izvrši uspešan iznenadni napad na zapadnom frontu i okupira Francusku.

U septembru 1914. godine, Rusija je ostvarila ubedljivu pobedu nad Austrougarskom, okupirajući velike teritorije u Galiciji (današnjoj teritoriji Ukrajine). Austrougarska je izgubila skoro pola od svojih 830.000 trupa u masivnoj kampanji Galicije, sumnjajući u svoje kapacitete.

Približavanje Centralnih sila i nedostatak artiljerije primorao je Rusiju da se povuče iz Galicije i Poljske od juna do septembra 1915. godine što je poznato kao Veliko povlačenje. Uprkos brojnim žrtvama, manevar je izmorio ofanzivni potencijal Nemačke i dozvolio ruskoj vojsci da se pregrupiše.

Ofanziva Brusilov u Galiciji, od juna do septembra 1916. je bila najveći ruski uspeh tokom Prvog svetskog rata. Centralne sile su tom prilikom izgubile 1,5 000.000 trupa.

Rusi su takođe izvršili uspešne operacije protiv Otomanskog carstva 1916., uzimajući kontrolu nad Erzurumom, Trapezundom, Erzinkanom i Musom. Dostignuća Carske armije efektivno su inspirisala Rumuniju da se priključi ratu na strani Antante.

Ipak, euforija je bila kratkog veka. Do rane 1917., nedostatak zaliha, politička nestabilnost i pozivi protiv rata u okviru države ozbiljno su uticali na borbene kapacitete ruske vojske, koja nije uspela da ostvari veće pobede nakon uspeha 1916. Godine.

Ovo je samo produbilo krizu u Rusiji, gde su se odvijale tuče zbog hleba u Petrogradu koje su dovele do revolucije i pada Romanovih. Sledeća Proviziona vlada pokušala je da zadrži Rusiju u ratu, ali su Boljševici došli na vlast nekoliko meseci kasnije Oktobarskom revolucijom 1917., koristeći program Vladimira Lenjina pod parolama „Mir, hleb, zemlja“ i „Sva moć Sovjetima“ da bi pridobili većinu radnika, vojske i seljaka na svoju stranu.

Idući putem stvaranja prve svetske socijalističke države, Boljševici su ispunili obećanja iz kampanje da će zadržati Rusiju van rata, tako što su potpisali mirovni sporazum sa Centralnim silama. Po ovom Brest-Litovsk sporazumu 3. marta 1918. godine, nova vlada je otkazala sve obaveze Imperijalne ruske vojske svojim saveznicima.

Rusija je, od svih saveznica Antante, platila najveću cenu sa 1.670.000 trupa i 1.070.000 civila poginulih u sukobu. Poražene Centralne sile, Nemačka (2.036.897) i Austrougarska (1.486.200) su imali više vojnih žrtava i ni blizu toliko civilnih žrtava kao Rusija.

(Web-tribune.com)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u