Svakom po zasluzi

Svakom po zasluzi

9 априла 2014

Boris KnezevicPiše: Boris Knežević

Sudeći prema poslednjim izjavama izvestioca Evropskog parlamenta za BiH Doris Pak i potpuno jasnim stavovima bošnjačkih stranaka kada je u pitanju moguća federalizacije zemlje, Hrvati u BiH će svoj entitet dobiti kad na vrbi rodi grožđe!

Da sam zlurad, kao što nisam (možda samo malkice), slavodobitno bih zaključio da su Hrvati dobili baš ono što su zaslužili! A zaslužili su upravo to da se još godinama koprcaju u davljeničkom zagrljaju sa onima s kojima su prvo vezivali ratne zastave, zatim se tukli do istrebljenja da bi, potom, nakon pedagoškog „zavrtanja“ ruku od onih kojima se ne sme reći „ne“, dobrovoljno ušli u grotesknu tvorevinu koja danas nosi naziv Federacija BiH.

Što bi se reklo, sami pali – sami se ubili! Jedino mi nije jasno zašto bi bilo ko u Republici Srpskoj brinuo zbog teškog položaja ugnjetavanog „pučanstva“ čija je vojska, budimo sasvim iskreni, najzaslužnija za okupaciju zapadnokrajiških opština u leto 1995. godine? Nije mi razumljiva logika pojedinih srpskih političara koji se satraše od želje da Hrvati u BiH dobiju svoj entitet, pritom zaboravljajući kakvu su „zahvalnost“ bojovnici iz HVO-a iskazali prema Srbima zato što su ih tokom cele 1993. spasavali od besa „mudžosa“, kojima su, onako jaranski, zabili nož u leđa stvarajući državu u državi, takozvanu Herceg-Bosnu.

Da li bi zbog nekakve nategnute solidarnosti sa zapadnim Hercegovcima, koji muku muče sa bošnjačkom unitarizacijom FBiH, trebalo da zaboravimo da u Mostaru, Širokom Brijegu ili Posušju, glavne gradske ulice i trgovi nose nazive hrvatskih „velikana“ Mileta Budaka, Jure Francetića, Alojzija Stepinca, Franje Tuđmana i sličnih „domoljuba“ iz bliže i dalje prošlosti, koji se, gle čuda, nisu proslavili borbom protiv islamskih zavojevača i bošnjačkih unitarista, već su počasno mesto u hrvatskoj „povijesti“ zaslužili tamaneći Srbe?!

Nisam pobornik teze da se neprijatelj mog neprijatelja mora definisati kao prijatelj. Više podržavam one koji kažu da ne treba gurati nos tamo gde mu nije mesto. Možda sam samoživac i krajnje bezosećajan tip, ali zaista mi je potpuno svejedno kako će se završiti hrvatska melodrama u BiH. Ovde u Republici Srpskoj imamo sasvim dovoljno briga i problema koje treba rešavati, bez da se mešamo u nešto što nije naš posao, niti smo, što je istorijski dokazano, preterano vični takvim rabotama. U rešavanju bošnjačko-hrvatskog spora u Federaciji BiH štafetu medijatora i savetnika treba prepustiti Evropskoj uniji i Amerikancima. Federalna „braća“ tek će da se usreće s njima.

(Pressrs.ba)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u