Svetu je potrebna Rusija kao imperija dobra, a ne Amerika kao imperija zla i rata

Svetu je potrebna Rusija kao imperija dobra, a ne Amerika kao imperija zla i rata

29 марта 2014

putinandmedvedev8Piše: Serafim Melentjev

Istaknuti ruski sociolog, Aleksandar Aleksandrovič Zinovjev, svojevremeno je smislio izraz „kako iglom ubiti slona“.

Zinovjev je pričao o događaju iz svog detinjstva kada su se tokom 1930-ih u moskovskim dvorištima formirale dečje razbojničke grupe koje su tukle drugu decu i otimale im novac i stvari. Jednom se Zinovjev vraćao iz prodavnice u kojoj je kupio šestar „klešta“ – sa oštrim vrhom.

Opkolila su ga deca iz jedne takve grupe, njih više od 10 i svi su bili stariji i jači. Zahtevali su da izvrne džepove, preteći mu batinama. Zinovjev je izvadio šestar, pokazao im ga i rekao da će izbiti oko prvom od njih koji ga dotakne.

Stariji i jači su se zbunili, razmakli se i propustili ga. Posle toga su se o desetogodišnjem Aleksandru Zinovjevu raširile glasine da je strašan bandit i da je povezan sa odraslim banditima. On je u tom kraju živeo još šest godina i niko mu nikada nije dosađivao – plašili su se.

U proleće 2014. u ruskoj politici desio se tektonski pomak. Radi se o obraćanju predsednika Vladimira Putina u Georgijevskoj sali Kremlja povodom vraćanja Krima i Sevastopolja u sastav Rusije. U tom govoru predsednik Putin, koji je raspad SSSR-a ranije nazvao „najvećom geopolitičkom katastrofom XX veka“, prvi put je javno priznao odgovornost Ruske Federacije za raspad Sovjetskog Saveza.

I pri tom je 24 puta izgovorio reč „ruski“.

To mnogo vredi. Priznavanje odgovornosti za raspad velike zemlje, a tu formulaciju Putin je tri puta izgovorio, vodi ka misiji izgradnje nove velike zemlje na prostoru istorijske Rusije. Tim povodom Putin je odavno iskazivao svoje namere – najusredsređenije u svom predizbornom članku u listu „Izvestija“ u oktobru 2011. godine.

Posle prve reakcije Zapada na munjevitu „krimsku inicijativu“, Rusija može da ne primeti nešto važnije. Još 2012. Hilari Klinton, tada državni sekretar SAD, izjavila je da Sjedinjene Države neće dozvoliti evroazijsku reintegraciju, budući da to znači da je pod izgovorom ekonomske integracije Kremlj počeo „resovjetizaciju“.

Klintonova je tada pozvala međunarodnu zajednicu da „ne čini greške“, pošto „nema razlike kako se to zove […] Mi znamo koji je cilj i nastojimo da nađemo efikasne načine da to zaustavimo ili sprečimo“. Ako je takve ratoborne izjave tada davala Hilari, možemo samo da zamislimo kojim obrtima i sa kakvom energijom danas iskazuju svoj stav republikanci i neokonzervativci povodom poteza Rusije.

Ali, da se vratimo Zinovjevu. Njegova teza je u tome da je moguće iglom ubiti slona, ako se nađe tačka u koju će ubod biti smrtonosan. U našem slučaju – da razoružamo Zapad i lišimo ga inicijative – biće mu vezane i ruke i noge.

Takva igla sakrivena je u istoriji međunarodne politike Zapada tokom poslednjih 15 godina. Uostalom, na to je podsetio Vladimir Putin u svom obraćanju 18. marta.

Predsednik je tom prilikom sa ironijom zahvalio Zapadu zato što se šefovi država i diplomate bar ponekad sete međunarodnog prava i rekao kako su oni to isto međunarodno pravo prekršili na Kosovu, u Avganistanu, Iraku i Libiji. Podsećanje predsednika je – ona ista zinovjevska igla koju ruske diplomate treba da zabodu u „zapadnog slona“ da ne bi smetao Rusiji da uređuje svoje istorijske prostore i postaje svetska sila.

O početka NATO bombardovanja Jugoslavije 24. marta se navršilo 15 godina. Tokom tri meseca – bez ikakve reakcije povodom međunarodnog prava i statuta OUN – SAD i NATO razarali su tu suverenu državu, ubili nekoliko hiljada ljudi, među kojima 800 dece, i naneli štetu od oko 100 milijardi dolara.

Bilo bi simbolično kad bi ruska diplomatija, u liku ministra Sergeja Lavrova i predstavnika Rusije u OUN-u, VitalijaČurkina, obeležila tu godišnjicu postavljanjem pitanja u OUN o osnivanju međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i Kosovo. Svetu i međunarodnom pravu potrebno je da sprovedu istragu tog „humanitarnog“ zločina i da krivce pozovu na odgovornost.

Takođe 7. oktobra, na 13. godišnjicu invazije SAD i NATO u Avganistan može se inicirati osnivanje međunarodnog tribunala za Avganistan. Detaljnu sudsku raspravu zaslužuje američka operacija koja još uvek traje „Neuništiva sloboda“, čiji je jedan od najizraženijih rezultata planetarni fenomen avganistanske proizvodnje narkotika. Jer, proizvodnja heroina u Avganistanu povećala se za 44 puta, a broj stradalih od heroina u svetu za 10 godina iznosi milion ljudi. Zar to nije međunarodni zločin protiv čovečnosti?

U okviru tribunala za Avganistan treba pokrenuti pitanje – ko snosi odgovornost zbog toga što je NATO preuzeo na sebe komandovanje međunarodnim snagama OUN za podršku bezbednosti u Avganistanu, što se desilo u avgustu 2003. godine? Na taj način moći će da se zaustavi podmetanje NATO umesto OUN-a, što nosi opasnosti bezbednosti svih zemalja i naroda. Osnovni cilj je – ako se i ne isteraju Amerikanci iz njihovih mega-baza u Avganistanu, koje se tamo sigurno ne nalaze radi stabilnosti, onda da se primoraju SAD i zemlje NATO da finansiraju programe alternativnog razvoja Avganistana radi radikalnog smanjenja proizvodnje narkotika.

Sledeće. U martu 2015. treba postaviti pitanje o međunarodnom tribunalu za Irak. Setiti se „epruvete“ Kolina Pauela i drugih „činjenica“. Treba prinuditi inicijatore iračkog rata da odgovaraju za milion ubijenih Iračana.

Na kraju, odgovarajuća međunarodna istraga intervencije u Libiji treba konačno da stavi tačku na doktrinu „humanitarnih intervencija“, koje je Vladimir Putin, tada premijer, u martu 2011. u razgovoru sa radnicima Votkinskog zavoda, nazvao „krstaškim pohodima“.

Predloženi niz ruskih diplomatskih inicijativa pretvoriće u svakodnevni košmar preostali deo predsedničkog mandata Baraka Obame.

Naravno, žao mi je Obame. Međutim, ove istrage nisu potrebne za to da naruše psihičku ravnotežu zapadnih lidera. Ove istrage su potrebne pre svega da bi zaštitile čitav svet od geopolitičkih avantura zapadnih elita koje sebe smatraju izuzetnim i nekažnjivim. Takođe i zbog toga da ne bi Rusiju ometali da gradi novu veliku zemlju, da se sama razvija i da pomaže susedima i prijateljima da se razvijaju.

Svetu je potrebna imperija dobra. A Rusija ima sve osnove i šanse da u najskorije vreme to i postane.

(Fakti.org, prevela: Ksenija Trajković)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u