ТАЈНА О КОЈОЈ СВИ ЋУТЕ: Зашто турска војска улази у Либију и зашто су тамо руски специјалци

TAJNA O KOJOJ SVI ĆUTE: Zašto turska vojska ulazi u Libiju i zašto su tamo ruski specijalci

4 januara 2020

Odluka Redžepa Tajipa Erdogana da interveniše u Libiji u ime Vlade nacionalnog sporazuma (GNA) ima mnogo dublje razloge. U pitanju je kontrola razvoja energetskih resursa na Istočnom Mediteranu.



Erdogan stupa u odbranu GNA

Donošenje zakona od strane turskog parlamenta u četvrtak na osnovu kog se odobrava raspoređivanje turskih vojnih snaga u Libiji osnažuje sporazume potpisane krajem novembra 2019. između predsednika Erdogana i šefa GNA Fajez al-Saraja, kojima se uspostavlja pomorska granica i postavlja bezbednosni okvir između dve zemlje.

GNA, formirana nakon intervencije NATO-a u Libiji 2011. godine pod rukovodstvom SAD, koja je svrgla libijskog dugogodišnjeg vladara Gadafija, bila je napadnuta od strane pobunjeničkih snaga pripadnika Libijske nacionalne armije (LNA), na čelu sa Halifa Haftarom, bivšim generalom Gadafijeve vojske.

Sporazumi potpisani između Turske i GNA slede nakon obećanja Haftara da će započeti “poslednju ofanzivu” protiv GNA u glavnom gradu Tripoli.

Obećanje dato u vezi sa turskom vojnom podrškom GNA, koju Ujedinjene nacije doživljavaju kao legitimnu vladu Libije, posmatra se kao poslednji napor da se Haftarove snage odbiju, a koje inače podržavaju Egipat, UAE i Rusija.

Bogatstvo Istočnog Mediterana

Iako se puno pažnje posvetilo mogućnosti prisustva turskih čizama na terenu u Libiji i posledicama koje bi takav razvoj imao u borbi za moć GNA-LNA, ključna stvar ne leži u činjenici da je Turska rešila da tako odlučno interveniše u ime GNA, već kako se do tako nagle odluke došlo .

U poslednjoj deceniji, Istočno Sredozemno more je bilo mesto brojnih istraživanja koja su identifikovala znatna ležišta gasa, a koja su pogodna za razvoj.

Kao rezultat toga, razgraničenje voda Istočnog Sredozemlja poprimilo je ogroman ekonomski geopolitički značaj, što je dovelo do niza sporazuma između Kipra, Izraela, Egipta i Grčke o uspostavljanju ekskluzivnih ekonomskih zona (EEZ) kojima se precizira ko šta dobija kada je u pitanju pravo na razvoj i eksploataciju.

Ankara prekraja granice kako bi blokirala rivalski naftovod

Turska, koja ima dugogodišnji spor sa Kiprom i Grčkom oko statusa takozvane Turske Republike Severni Kipar (TRNC), stvorene posle turske invazije na Kipar 1974. godine, iskoristila je postojanje TRNC-a da ospori legitimitet demarkacije EEZ-a na Kipru i oko njega.

Zabrinutost Turske je, međutim, u velikoj meri ignorisana od strane drugih zemalja koje su uključene u prikupljanje potencijalnog energetskog bogatstva istočnog Sredozemnog mora.

Zapravo, prošle nedelje su države Grčka, Kipar i Izrael potpisale sporazum o izgradnji gasovoda od 1.300 kilometara koji bi snabdevao Evropu gasom proizvedenim iz istočnog Sredozemlja.

Ovaj naftovod, poznat kao EastMed, ima podršku Evropske unije (EU), a smatra se direktnim izazovom nedavno završenom naftovodu Turski tok, koji transportuje ruski gas preko Crnog mora i u Tursku, za isporuku u južnu Evropu.

Postoji jedan glavni problem u projektu gasovoda EastMed – novopostavljena turska pomorska granica s Libijom. Sporazum o uspostavljanju pomorske granice poništava demarkaciju EEZ-a između Grčke i Kipra i, na taj način, blokira naftovod EastMed.

Taj potez Turske osudile su strane naftovoda EastMed i EU i biće osporavan na sudu. Parnični spor oko ovog pitanja mogao bi da potraje godinama dok se ne reši. Odbacio ga je i general Haftar i njegovi sponzori u Egiptu, koji odbacuju legitimitet i ovlašćenja GNA da postigne takav sporazum sa Turskom. Tu nastupaju turske bezbednosne garancije za GNA.



Ako bi Haftarova LNA uspela da pobedi GNA i preuzme upravljanje državom, time bi se poništili bilo kakvi sporazumi koje je GNA potpisala, uključujući uspostavljanje libijsko-turske morske granice. Tursko obećanje o vojnoj intervenciji je mnogo više od jednostavnog rešenja za GNA; predstavlja vezu sa većim ciljevima Turske na istočnom Sredozemnom moru i održava njen dugoročni status energetskog čvorišta za južnu Evropu zahvaljujući gasovodu Turski tok.

Da li će se ostali igrači suprotstaviti?

Turski potez u Libiji ima potencijal dalje destabilizacije već nestabilne situacije u Libiji. Većina posmatrača se slaže da je zakon kojim se dozvoljava raspoređivanje turskih snaga u Libiji više odvraćanje nego stvarnost.

Izgledi znatnih kontingenata turskih trupa koji će se u bilo kom trenutku pojaviti na libijskom tlu su mali sa Ankarom koja se oslanja na vojne savetnike i borce iz Sirije, potpomognute oružjem i obaveštajnom podrškom, kako bi ojačala GNA.

To bi se, međutim, moglo promeniti ukoliko Haftar zatraži dodatnu podršku od Egipta, UAE, pa čak i Rusije kao protivtežu turskoj pomoći.

Ono što se prećutalo u svemu ovome je da je situacija evoluirala do tačke u kojoj je već bila – naime, intervencije NATO-a koju je vodila SAD 2011. godine i koja je Gadafija uklonila sa vlasti.

Vakuum moći koji je stvoren gubitkom Gadafija vodio je slomu vlasti u Libiji, što se manifestovalo aktuelnim građanskim ratom između GNA i LNA.

Sve strane su iskoristile ovaj haos u svoju korist. Iako još nije ispisano poslednje poglavlje libijske tragedije, kako stvari sada stoje prednost je na strani Turske.

Pitanje je koliko dugo se ova prednost može održati pre nego što ostali igrači naprave sledeći potez, zaključuje Skot Riter za RT.

(Webtribune.rs)

KOMENTARI



5 komentara

  1. milorad2 says:

    ta ležišta gasa i.mediteranu su veoma duboka i nalaze se na izuzezno trusnom području ,pitanje je uopšte , da li to može da se eksploatiše ne profitabilan način?Po nekim mišljenjima bolje je ne pokušavati taj poduhvat,i najmanji potres može da izazove zatvaranje bušotine pogotovo na rastresitom terenu kao što je dno mora u i.sredozemlju.Lako je moguće da se svi kolju oko nečega što ne postoji i i.sredozemlju:)

  2. persida says:

    Zato sto je gluperda Putin to dozvolio.

    • Turska i Rusija su na suprotnim stranama says:

      U Libiji, dakle nije zbog gasa. Cilj je Libiju ugurati u NATO, što se nekada činilo nemoguće sada pokazuje obris. Turci, SAD i Libija u istom bloku, a zajedničke su im - antihrišćanske vrednosti. Sada Libija treba postati okosnica nwo u Africi. Rusi tamo gube vreme, na žalost.

    • Miki says:

      Razmišljaj malo , Turski tok je pravila Rusija i njoj je u interesu da drugi gasovod ne ide , tako da ovo je sve u dogovoru sa Turskom . Samo ona može da spreči da prodje taj gasovod , prolazeći kroz njenu ekonomsku zonu

  3. dinki says:

    A što Putina briga što se muslimani između sebe kolju,njegovo je da prodaje oružje i da donese dobit svojoj naciji,prodajom sistema kakvi su S300,400 zarađuje a ujedno obezbeđuje radarsku kontrolu nad ogromnim prostorom sjetite se protesne note kada su šveđani optužili SAD da avioni koje su im prodali šalju podatke amerikancima bez njihove saglasnosti,Libijci su imali sve pa su opet svrgli Gadafija(kako je Gadafi došao na vlast to je drugo pitanje prošle bi godine,decenije dok se ne uspostavi nekakva demokratija a ni demokratija nije za svakog) uz pomoć zapada nijesu izvukli pouke iz agresije na Irak,Srbiju i Siriju gdje je masovno korištena uranijumska municija koja podjenako uništava sve sukobljene strane,njegovo je da se postara da proradi i Sjeverni i Turski gasovod i tako ih unekolikio učini zavisnim od energenata iz Rusije.Sada se svima vraća ono što je rađeno Srbima, svaka revolucija jede svoju djecu što više zapadu bude skrenuta pažnja na druge regione to će nama omogućiti da počnemo raditi u svoju korist,Turskoj hvale resursi za svoju ekspanzionističku politiku i svakako žele da se stave u ulogu vođe svih muslimana oni bez NATO podrške ne mogu voditi ratove na nekoliko fronta zato će vrlo brzo ko svaki balon pući a ako im rusi uzmu koji dolar prije toga još bolje za njih.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *