Čemu se to čudi Nikolić

Čemu se to čudi Nikolić

17 априла 2013

Branko ŽujovićPiše: Branko Žujović

Nije istina da se ranije nije znalo da EU i SAD zanima isključivo status Kosova i Metohije. Isto tako, nije istina da postoje zemlje koje nikada neće priznati nezavisnost naše južne pokrajine. Otkud onda čuđenje Tomislava Nikolića na Hepi televiziji?

Svako ko je slušao Tomislava Nikolića na televiziji Hepi, mogao je da konstatuje tamnu bestelesnost javne reči u Srbiji. Nikolić je u televizijskom intervjuu rekao dve krupne neistine: da se nije znalo ( „razmišljalo“) o tome da će pregovori sa kosmetskim Albancima, pod okriljem EU, biti pregovori o nezavisnosti i da postoje zemlje koje nikada neće priznati nezavisnost Kosova i Metohije.

Dodao je i da bi, da se sve to znalo, Srbija odustala od takvih pregovora i da bi sve ostalo u okviru Saveta bezbednosti UN. Nikolić kao da je zaboravio sopstvenu izjavu iz sredine juna prošle godine, sa svoje prve predsedničke posete EU, kada je, pun optimizma, saopštio da je u Briselu, od Ketrin Ešton, dobio uveravanja da EU od Srbije nikada neće tražiti priznanje Kosova i Metohije.

Ali, već tada bilo je previše izjava i informacija koje su jasno ukazivale da EU po ko zna koji put nije iskrena. Funkcionere EU, koji su prvo tiho, a onda nemački žestoko Beogradu počeli da saopštavaju da od prijema u EU nema ništa, bez priznanja Kosova i Metohije, danas je teško i pobrojati.

Svi se, uostalom, sećamo da se prva izjava novih srpskih vlasti Briselu odnosila na poštovanje svega dogovorenog sa EU i Albancima, čak i delova dogovora koji su danas pred Ustavnim sudom, a ne na odlučnost i veru u vlastiti Ustav i teritorijalni integritet.

Ali, neodržana reč i promena politike nakon izbora nisu najgore posledice po Srbiju. Neozbiljno i naivno je, a po sudbinu države mnogo opasnije, smatrati da zaista postoje svetske sile, koje nikada neće priznati Kosovo i Metohiju.

Srbija sa nekim od najvećih zemalja sveta ima potpisane ugovore o strateškom partnerstvu, a neke se trude da sa njom održe strateške odnose, ali će deo te saradnje, koji se odnosi na srpski teritorijalni integritet, biti obesmišljen tihim srpskim priznavanjem Kosova i Metohije i vrlo izvesnim prihvatanjem Ahtisarijevog plana.

Tada će te sile Beogradu da poruče da i one prihvataju nezavisnost Albanaca na Kosovu i Metohiji, kada već to i sam Beograd čini. To će biti najveća šteta, koju Srbija u međunarodnim odnosima može da pretrpi. Izgubiće svaki kredibilitet i njene saveznice na istoku, kao i ostale zemlje u razvoju, prestaće da je smatraju za dostojnog partnera.

Osim toga, tek će da se vidi dokle će borba protiv korupcije u Srbiji da ode i šta će od nje ostati, nakon priznanja nezavisnosti Kosova, odnosno prihvatanja Ahtisarijevog plana. Hoće li srpski zvaničnici izjaviti da su bili neobavešteni i ako sudovi počnu da dosuđuju odštete za pritvorenike?

Da se razumemo, ni malo ne sumnjam da se bagra u Srbiji obogatila preko noći i na nedozvoljen način, ali isto tako ni malo ne sumnjam i da se procesi protiv tajkuna i korumpiranih političara vode pre svega zbog Kosova. To znači da će istina biti tražena tamo gde su je ti ljudi najbolje sakrili.

U postojećim okolnostima ne bi bilo ni cinično ni nelogično da država na kraju plaća odštete i upućuje izvinjenja vlastitim unesrećiteljima, koji su se obogatili na njen račun. Zanos u obračunu i dogmatizovanje istine istovetani su  „Sablji“, a zaglupljivanje naroda i koncentracija moći su zastrašujući čak i u odnosu na to vreme.

Spadam, naime, među one koji veruju da je EU i ranije imala mehanizme da primora Srbiju da se bori protiv korupcije, baš kao što je i ranije imala mehanizme da privede Srbe i Albance za pregovarački sto. Ni za jedno ni za drugo u Briselu nije bilo vreme, dok paradržavne institucije u Prištini nisu zaokružene. To je vidljivo kao rupa u tepihu i suština današnjih hitnih pregovora u Briselu!

(Glas Rusije)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u