Темељи модерне Русије

Temelji moderne Rusije

3 maja 2017

Piše: Bojan Bilbija

Ruski premijer Dmitrij Medvedev podneo je prošle nedelje godišnji izveštaj donjem domu parlamenta, Državnoj dumi. Njegov izveštaj bio je pod dvostrukom lupom javnosti, pre svega zato što je to prvi značajan politički nastup nakon demonstracija i nereda koje je izazvala opozicija, protestujući zbog navodne korupcije u koju je umešan premijer lično. Za Medvedeva je bilo važno da u svom izveštaju probudi nadu u bolju budućnost, ali i da petogodišnje rezultate svoje vlade predstavi u što boljem svetlu. U okolnostima sankcija i ekonomske krize, to nije nimalo jednostavan zadatak, ali je posle četvoročasovnog nastupa i dijaloga Medvedeva sa deputatima – ostao utisak da je Rusija uspela da se stabilizuje i izađe na put napretka i u najtežim uslovima. O tome svedoči i prošlogodišnji ekonomski rast od 0,3 odsto, koji na prvi pogled može da deluje skromno, ali je veliki uspeh u poređenju sa „minus tri“ iz 2015. godine. Što je najvažnije, izveštaj Medvedeva pokazuje strateški napredak u nizu ključnih oblasti.

Premijer je poručio da je pred državom mnogo teškoća, ali da se ne sme trošiti vreme na populizam, spekulacije i unutrašnje konflikte, od kojih su na dobitku samo oni koji žele da izoluju i oslabe Rusiju. Pri tome, priznao je da u društvu može biti nesuglasica, različitih političkih i ideoloških pristupa rešavanju problema, ali da cilj svima treba da bude zajednički – razvoj države i blagostanje ljudi. Medvedev je istakao da je Rusija, uprkos svim spoljnim pritiscima, spoznala mogućnosti da im se i suprotstavi i da pređe u ofanzivu u odbrani svojih interesa. Ne samo što reaguje na krizne situacije već stvara nove tačke rasta isključivo se oslanjajući na sopstvene snage. „Nikakvi izazovi nas više ne plaše, nego nam daju stimulans da se razvijamo. Vera u sopstvene mogućnosti već daje rezultate. Naša ekonomija se razvija, iako su nam najavljivali katastrofu sa raznih mesta, uključujući i ona preko okeana. Progres vide i oni koje je teško optužiti za simpatije prema našoj zemlji“, istakao je Medvedev.

GLOBALNI REJTING I ULOGA „TI REKSA”

Da je Moskva stabilizovala osnovne ekonomske pokazatelje, vidi se i iz toga što su dve najveće rejting agencije, „Fič“ i „Mudi“, svoje prognoze za Rusiju izmenili sa „negativne“ na „stabilnu“, dok je treća, „Standard end pur“, čak podigla na „pozitivnu“. Kako je ocenio Medvedev, Rusija do kraja godine može da se vrati u grupu zemalja sa investicionim rejtingom, što bi dalo dodatne mogućnosti za dotok finansija i rešavanje drugih problema. Na globalnoj rejting listi Svetske banke „Duing biznis“, Rusija se u 2016. popela na 40. mesto, što je napredak za čak 80 mesta od 2012. godine. Na ovoj listi Rusija je sada najbolje plasirana od svih država BRIKS-a.

Ove rejtinge bi, svakako, trebalo prokomentarisati iz političkog ugla. Bez obzira na geopolitička trvenja, sankcije i globalno suparništvo Bele kuće i Kremlja, interes Vašingtona nije prekid odnosa sa Moskvom – već slabljenje Rusije. Tako treba tumačiti i nedavnu izjavu američkog šefa diplomatije Reksa Tilersona da ne vidi razlog za rusku uzvratnu reakciju povodom raketiranja Sirije tomahavcima – jer, kako je rekao, na meti nisu bili ruski objekti i ljudstvo. Drugim rečima, Vašington se čuva od direktne konfrontacije sa Rusima, već deluje preko posrednika. Ili nagovara Evropljane da uvode sankcije Rusiji, ili udara po ruskim prijateljima, ako proceni da od toga neće imati štete.

S druge strane, taj isti Tilerson lobira za svoju „bivšu“ naftnu kompaniju „Ekson mobajl“ (u kojoj i dalje poseduje 2,6 miliona akcija), na čijem je čelu bio od 2006. do 2017. godine, da joj se da specijalno odobrenje za nastavak poslova sa Rusijom, uprkos američkim sankcijama. Ova najveća naftna kompanija na svetu istorijski je tesno povezana sa porodicom Rokfeler. Ne ulazeći u teorije zavere, može se naslutiti da „Ti Reks“, kako šefa Stejt departmenta zovu po analogiji s dinosaurusom mesožderom, možda u svojoj agendi ima i širi opis poslova od zastupanja diplomatskih interesa Vašingtona. Tome treba pridodati prozivke zbog njegovog navodnog sukoba interesa i činjenice da mu je Vladimir Putin 2013. uručio „Orden družbe“, kao i da je tokom 1990-ih bio predstavnik „Eksona“ u Moskvi – što se sve idealno uklopilo sa sličnim nasrtajima na novog predsednika SAD Donalda Trampa.

Zato ne treba da bude ni za koga iznenađenje što američke važne rejting agencije pozitivno ocenjuju Rusiju. Ako se ostvare najave Medvedeva da će se ruski rejting do kraja godine još poboljšati, to bi samo govorilo u prilog teorija po kojima je cilj Amerikanaca da iz igre izbace najvećeg konkurenta – Evropsku uniju. Rušeći svoje, ne samo ekonomske veze sa Moskvom, Evropljani su dosledno radili u prilog svoje štete. Dok su Amerikanci, u liku čelnika Stejt departmenta Džona Kerija i Tilersona, u poslednjih nekoliko godina održali bar 50 sastanaka sa Sergejom Lavrovim i Vladimirom Putinom, onda bi za nekoga bilo prvorazredno iznenađenje – vest da je šefica diplomatije EU Federika Mogerini ovih dana prvi put od svog stupanja na dužnost 2014. godine posetila Moskvu.

Ako Amerikanci svaki čas preleću okean i svraćaju do Kremlja, onda je potpuno neverovatno da ruske komšije, Evropljani, to nisu učinili tri godine. To što su uveli Rusiji sankcije koje su im već otkinule na desetine milijardi dolara i stotine hiljada radnih mesta, a da pri tome ukrajinski problem nije ni za milimetar bliži rešenju nego 2014, samo svedoči o njihovoj nekompetentnosti. Dok Amerikanci i Rusi razmenjuju posete na visokom nivou, a Britanci, napuštajući EU, ulaze u strateško partnerstvo sa ruskim naftnim gigantom „Rosnjeftom“, Evropljani sede i gledaju kako im profiti i mesto na ruskom tržištu klize kroz prste. Zato je sve više onih u Evropi koji nisu spremni da na to sve pristaju, o čemu svedoči i ulazak Marin le Pen u drugi krug francuskih predsedničkih izbora. Zajedno sa Fransoa Fijonom, još jednim kandidatom koji veoma pozitivno gleda na saradnju sa Rusijom, njih dvoje imaju podršku gotovo polovine biračkog tela.

PREMOŠĆENE PROVALIJE

Za to vreme Rusija nastavlja svojim putem. Za jednu deceniju, od 2006. do 2016, prosečan životni vek porastao je za šest godina. Sada prosečan građanin Rusije živi 72 godine, što je najviši pokazatelj u istoriji. Broj siročadi za četiri poslednje godine je prepolovljen, na 60.000 dece. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, Rusija je prošle godine ušla među deset zemalja koje su najviše napredovale u borbi protiv srčanih i plućnih bolesti, kao i dijabetesa. Od 2011. prepolovljena je smrtnost novorođenčadi, a to je sve plod sistemskih ulaganja u velike kliničke centre, opremljene najsavremenijom tehnologijom. Skoro milion ljudi je u protekloj godini zbrinuto u ovim centrima, gde primaju pacijente sa najtežim dijagnozama. Osim toga, Rusija u čak 34 regiona pokreće projekat razvoja medicinske avijacije, kako bi pacijenti iz udaljenih krajeva mogli blagovremeno da budu prebačeni u neki veliki medicinski centar.

Rusija je smanjila inflaciju na svega 4,2 odsto godišnje, što je najbolji rezultat decenijama unazad. U planu je da nezaposlenost ne premašuje pet odsto, dok je sada za pola procenta veća. Moskva je poslednjih godina otvorila čak 160 naučnih laboratorija svetskog ranga, a do kraja godine biće ih još 40, u kojima će raditi mladi magistri i doktori nauka uključeni u projekat „Megagrant“, što će im omogućiti mnogo bolji životni standard. „Donedavno su zapadni fondovi bez snebivanja vršili selekciju po ruskim univerzitetima. Prosto su dolazili i odvodili najsposobnije. Sprovođen je pravi lov na talente. A u domaću nauku nije bilo prestižno ići. Činimo sve da premostimo ovu intelektualnu provaliju. Ukupni rashodi za nauku svake godine rastu. Važno je i to što je u ovu sferu počeo da ulazi i privatni kapital“, poručio je Medvedev.

Još dva podatka su veoma značajna. Najpre, preokrenula se situacija sa prihodima od nafte i gasa u državni budžet. Ako je ranije federalna kasa zavisila od ovih prihoda do dve trećine, u prvom kvartalu ove godine čak 60 odsto priliva ostvareno je iz nesirovinskog sektora. Ovo je veoma ozbiljan pokazatelj i svedok krupnih strukturnih promena u ruskoj ekonomiji. I ne samo to: u prvom kvartalu 2017. ukupni poreski prihodi uvećani su za trećinu, u poređenju sa istim periodom prošle godine. Osim toga, broj malih i srednjih preduzeća za pola godine porastao je za preko osam odsto i sada ona daju već oko petine BDP-a, što je doskora bilo nezamislivo.

Drugi važan indikator je porast proizvodnje poljoprivrednih vozila i mašina za preko 50 odsto, dok je 55 procenata traktora i kombajna na ruskim poljima sada domaće proizvodnje. Do pre samo nekoliko godina inostrana produkcija u ovom segmentu činila je skoro 100 odsto tržišta. Domaći poljoprivrednici sada godišnje kupuju oko 22.000 novih kombajna i traktora, što svedoči o velikoj ekspanziji agrarnog sektora. Uz ovakve pokazatelje, rast poljoprivrede stabilno iznosi više od pet odsto godišnje, a Rusija prvi put u novijoj istoriji proizvodi dovoljno hrane ne samo za sebe već je postala i veliki izvoznik. I još nešto: RF sada pokriva 77 odsto potreba za farmaceutskim proizvodima iz domaćih izvora.

Za 10 odsto je porasla u prošloj godini i proizvodnja vojne industrije, uz rast produktivnosti rada od 13 procenata. Godišnji plan u ovoj oblasti, prvi put u istoriji izvršen je na nivou od 99 odsto. Izvoz vojne industrije iznosio je 15 milijardi dolara u 2016, a ukupne inostrane narudžbine premašile su 50 milijardi. Deficit državnog budžeta prošle godine bio je najniži u poslednjoj deceniji i smanjen je sa 170 na 12 milijardi rubalja. Kako je ocenio Medvedev, problem deficita više ne postoji. Moskva više neće morati da zahvata iz Rezervnog fonda koji je država punila u periodima visokih cena nafte. Zapadni eksperti su upozoravali da će 2017. biti godina kada će Rezervni fond Rusije biti do kraja potrošen, ali se desilo suprotno: ne samo što nije istopljen već se ponovo puni i uvećava.

Duma

UDARENI TEMELJI MODERNE RUSIJE

Kada se sagleda celina rezultata koje iznosi ruski premijer, nameće se zaključak da strateški planovi Moskve, postavljeni pre više od decenije, počinju da daju plodove. Značajni rezultati u zdravstvu i farmaceutskoj industriji, porast životnog veka i nataliteta, nova strategija za razvoj nauke i poljoprivrede, obnova i modernizacija odbrambene industrije – sve su to sfere u kojima su decenijama vladali najgori javašluk i zapuštenost, a rezanja budžeta udarala su najpre po ovim granama. Iako je sve to još uvek daleko od konačnih rezultata, vidi se da ozbiljna finansijska ulivanja i neprekidna budnost države nad trošenjem sredstava i izvršenjem zacrtanih planova, na dugi rok daju ozbiljne efekte.

To su, zapravo, udareni temelji nove, moderne Rusije, sa kojom će svet imati posla u budućnosti. Kremlj sistematski obnavlja deo po deo razorene ekonomske i socijalne infrastrukture, stvarajući preduslove za rast na zdravim osnovama u narednoj deceniji. Ovi teški poslovi su morali kad-tad da budu urađeni, iako njihovi plodovi nisu uvek i na prvi pogled vidljivi, pogotovo ne iz kratkoročne perspektive. U Americi su ove procese dobro razumeli i zato su učinili sve da makar uspore razvojni trend Rusije, svesni da će kasnije to biti mnogo teže učiniti. U tome i jeste suština geopolitičkih trvenja dve supersile poslednjih godina. Vašingtonu je bilo važno da preseče sve rusko-evropske veze i pasivizira po njih veoma opasnu kombinaciju, odnosno ekonomsku i političku spregu kontinentalnih igrača koji se idealno dopunjuju. Teško je, ipak, poverovati da – ukoliko ne dođe do nekih veoma krupnih potresa – „gvozdena zavesa“ između Rusije i Evrope može da bude na dugi rok održiva.

(Pečat)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *