Tko sve ruši Dodika i zašto tako dugo?!

Tko sve ruši Dodika i zašto tako dugo?!

31 јануара 2013

josip_vrickoPiše: Josip Vričko

Nije, ne makar posljednjih dana, pitanje: Tko ruši Milorada Dodika?, nego: Tko ne ruši eresovskog vožda?! O navodnoj paklenoj zavjeri prvi je progovorio baš taj (donedavni?) laktaški neprikosnovenik, optužujući opozicione lidere, nevladine organizacije i ostale brojne domaće izdajnike za kolaboraciju sa vanjskim neprijateljima. U takvom ozračju, teorija zavjere se iznimno uspješno prima, pa, dakako, Dodik nije propustio inkriminirati Mladena Bosića, svoga, inače, na državnoj razini koalicijskog partnera, zbog, navodnog, jahorinskog skijanja sa američkim ambasadorom Patrickom Moonom, na kojem je dogovoren spust sa trona aktualnog predsjednika boljeg dijela BiH.

Baš, primijetili su oni sa dužim pamćenjem, kao nekad kada je pod istim tutorstvom, samo u historijskim Laktašima, pripreman uspon lokalnog dečka koji obećava Milorada Dodika, demokrata, antifašista… europejca – ukratko!

Nije, međutim, samo američka ujdurma ono što, po glasovima što neprestano stižu iz banjolučkog kremlja, prijeti Dodiku, tu su, tvrdi (ekskluzivno) Euro Blic, i Hrvatska i Srbija – uz potporu europskih zapadnih diplomata. Beogradu, tvrdi taj list s mjesta zločina, dakle glavnog grada Srbije, nikako ne odgovara da lider svekolikog srpskog naroda stoluje u Banjoj Luci, baš kao što, sjetio se netko oprezan tamo daleko ovih dana, nije bilo dobre volje da patrijarh bude iz prijeka, pa nije prošao niti jedan od dvojice eresovskih pretendenata. Već domicilni Srbin, vladika niški – Irinej.

Što se, pak, Zagreba tiče; Sumnjiv je, dakako iz srpske perspektive, sam po sebi. Ali, evo, sada, otvara nam oči ova beogradska ekskluziva, interes mu je apsolutni konflikt sa susjedima, e kako bi nakon ulaska u EU, Hrvatska postala imperijalna balkanska sila u trgovinskim odnosima?! Iz čega prepoznajemo rukopis Dodikova privatnog eksperta za borbu protiv terorizma (i ostalih mračnih sila) Dževada Galijaševića, koji je, ne krije to ni spomenuti beogradski tabloid, bio njihovo duboko grlo na konferenciji Zapadni Balkan – tranzicijski procesi država i organizirani kriminal u Münchenu, gdje je „otkriveno“ što Predsjedniku sprema neprirodna koalicija Zagreb – Beograd.

Usto, prevladavajući je tamošnji dojam kako tzv. međunarodna zajednica, osobito osovina Washington – Bon – Pariz, samo čeka(ju) da se konačno, po njihovim očekivanjima, završi Boj na Kosovu, pa da se koncentriraju na Srpsku – taj, misle pobornici (i) ove teorije zavjere, sljedeći najveći balkanski remetilački čimbenik. Je li, kao odgovor na ovu opasnost, Dodik, pozivajući Srbe s Kosova da nasele RS, posegnuo za tzv. i ovdje – uz goleme tragične posljedice – već viđenim humanim preseljenjem?! Ako jeste, onda bi to značilo da doista vjeruje kako mu se o glavi radi, pa na radikalnu situaciju uzvraća radikalnim mjerama.

No, nije Dodik sam svoj odvjetnik. Ruku mu je među prvima dao Emil Vlajki, prvi – makar formalno – ispod vožda, ali i predsjednikov osobni Hrvat, kojeg, je li, on rado – po nekadašnjem sarajevskom modelu – pokazuje stranim poklisarima kao manekena multietničnosti čak i u samom entitetskom vrhu, inače etnički očišćenog entiteta. Istina, potpredsjednik je, ne bez stanovitog žala, početkom tjedna u jednoj političkoj emisiji RTRS-a priznao kako on i Predsjednik nisu više što su nekad bili. Zamjerio mu je šef, jada se Vlajki eresovskom gledateljstvu, što ga je za socijalnu katastrofu optužio po zapovjednoj odgovornosti.

Ne misli, ipak, ovaj nekadašnji savjetnik i vožda s Dedinja kako je za ljubav uvijek potrebno dvoje, pa i dalje voli svoga Predsjednika. On, ushićeno će zato, inkarnira RS! I kad je već tako, ne može se kazati ništa doli kako je napad na Dodika, napad na Srpsku. Ili, što je Srpska bez vožda?! Prazna ljuštura, odgovara dopredsjednik! Pa, su, jasno, u obrani dozvoljena sva sredstva… protiv onih što su se prodali za Judine škude. A škude su, po Vlajkiju, došle u Mađarsku u vrećama, punim, zna se, dolara. Slijedom čega su navrle potpredsjednikove uspomene kada su pusti novci dolazili u Seged i Budimpeštu otkud je navođeno rušenje Slobodana Miloševića.

Zanimljivo, po ocjeni čak i dvojca Galijašević – Vlajki, rušenje eresovske inkarnacije bit će sporo. Pa, valjda onda i bolno. Trajat će čak tamo do 2014., izborne i u nas uvijek povijesne godine. Čemu, pitanje je, onda svi ti dolari?! Čemu – kada se demokracija već opasno zakotrljala eresovskim ulicama, novac dobiven prodajom obiteljskog srebra potrošen na još neutvrđen način, očekivane investicije izostale, SNSD-ovski prvaci, kao što je ovih dana primijetio rekonvalescent Nikola Špirić, ni na slave više ne idu zajedno…

Prizivanje rušitelja doima se više kao stvaranje alibija za poraz, koji je, makar iz današnje eresovske perspektive, zapravo neminovan. Uostalom, nije Biljana Plavšić, koju za Dodika veže nježno prijateljstvo, viđena ovih dana ni u Segedu ni u Budimpešti, pa je, nedavno čestitajući svome drugu banjolučkom Krsnu slavu i rođendan Srpske, poručila kako se ne bi iznenadila da već iduće godine neće imati što slaviti.

Ako se toga boji ta glasovita srpska heroina, onda to sigurno znaju i oni za koje Vlajki&comp. sumnjaju da pune vreće dolarima. Ili to, ili nam svima prodaju mačka u vreći!

(Oslobođenje.ba)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u