To neće biti pomoć od EU, to će biti kupovina srpske imovine

To neće biti pomoć od EU, to će biti kupovina srpske imovine

28 маја 2014

Branko ŽujovićPiše: Branko Žujović

Za razliku od medija u Srbiji, koji „kopi-pejst“ tehnikom odnegovane autocenzure umnožavaju zvaničnu vest da će EBRD učestvovati na donatorskoj konferenciji, pouzdani „Blumberg“ izveštava da ovu banku zanima isključivo srpska imovina. Upola cene, razume se.

Razumem da poneki ovan od rogova ne primeti vuka u jagnjećoj koži. Ali, kada ovan predvodnik čitav čopor pozove na jagnjetinu, to je tragedija u najavi. U našem slučaju, nacionalna i što je najgore – reprizna. Jer, obnova Srbije posle potopa lako bi mogla da postane novi ekonomski masakr.

Dirljiva mi je bila Tanjugova vest o poseti Suma Čakrabartija, predsednika Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), Srbiji. Vest je preneta administrativno. Onako, mehanički. „Kopi-pejst“ tehnikom odnegovane autocenzure, registratorski. Bez ijednog pronicljivog novinarskog pitanja, komentara ili makar opažanja.

Eto, Sum Čakrabarti, stari lisac, dobrotvor i humanista, reče Tomislavu Nikoliću kako će EBRD razmotriti brzu pomoć Srbiji i drugim poplavljenim zemljama. Banka saoseća sa stardalnicima i zato će učestvovati na donatorskoj konferenciji, pod pokroviteljstvom Francuske. Dobro de, banka koja saoseća i bankar dobrotvor već su cela vest i pola komentara. Nešto kao čovek koji je izujedao psa. Za novinara dovoljno, ali se na žalost priča ne završava na tom nušićevskom zapletu.

Za razliku od geštetnerske prirode proevropskih medija u Srbiji, pouzdani „Blumberg“ objavio je vest da bi EBRD u stvari mogla uzeti učešće u prodaji srpske imovine, kako bi, o hipokrizijo, pomogla privredi zemlje koja želi da postane članica EU. U pisanom odgovoru na ranije dostavljeno pitanje „Blumberga“, Sum Čakrabarti je saopštio da bi EBRD najpre uzela učešće u prodaji udela u srpskim preduzećima, među kojima su Telekom „Srbija“ i aerodrom u Beogradu, ali da će to, dakako, zavisiti od okolnosti.

Bojim se da će se i oko obnove Srbije, posle poplava, stvoriti lažna slika o nemanju izbora. Eto, EBRD i ostali nisu idealni, ali nemamo kud. To nam je što nam je. Zajam u šake, vest u dnevnik, pa na otplatu!

Istina je da EBRD Srbiji može da odobri jedino kredit, ali to više nikoga ne zanima, kada se u Beogradu kredit odavno zove investicija ili pomoć. Mala donatorska milostinja te finansijske hidre Evropske unije može biti samo simbolična i u funkciji dobijanja novih poslova.

Poput Srba, sličnu dozu naivnosti gaje i Ukrajinci, koji su vlast na predsedničkim izborima poverili oligarhu Pjotru Porošenku. Sve verujući da će on svoje privatno, korporativno ili interesno pretpostaviti demokratskom i nacionalnom.

Zašto tako mislim? Tako mislim, zato što sam pročitao Strategiju za Srbiju EBRD. I tamo ima dosta fraza, iza kojih birokratija krije poslednje namere o preuzimanju preostale srpske srebrnine. Ali, tamo se i kaže: EBRD će selektivno nastojati da podrži održivost preduzeća u procesu privatizacije, kroz učešće u pretprivatizacionim i privatizacionim transakcijama, po mogućstvu zajedno sa strateškim investitorima.

Cilj EBRD je pružanje podrške kroz komercijalizaciju komunalnih preduzeća, naročito energetskih i podsticanje učešća privatnog sektora u takvim preduzećima. Društvo EBRD u tim poslovima u Srbiji ne prave Crveni krst, Dule Savić i Kolo srpskih sestara, nego ozbiljne državne finansijske ustanove SAD, Nemačke i drugih evroatlantskih zemalja.

Ključnu podršku EBRD u Srbiji daju bankarske i parabankarske organizacije, za koje debela većina Srba nikada nije ni čula. Tu je, na primer, Multilateralna razvojna banka. Sa njom EBRD sarađuje u ključnim infrastrukturnim projektima u sektoru transporta, energetike i komunalnih preduzeća u Srbiji i okolnim zemljama. Sve u sklopu Investicionog okvira za zapadni Balkan („Western Balkans Investment Framework“, odnosno „WBIF“).

Zatim, Međunarodna finansijska korporacija (skraćeno „IFC“ – „International Finance Corporation“), pa Korporacija za privatne investicije u inostranstvu („OPIC“ – „Overseas Private Investment Corporation“), u vlasništvu američke vlade. Ta državna korporacija SAD, koja je sa EBRD investirala kapital u Komercijalnu i Čačansku banku, isključivi zadatak ima da mobiliše privatni američki kapital, kako bi ga plasirala izvan SAD. Cilj je prodor američkih kompanija u inostranstvo, osvajanje novih tržišta, ubiranje prihoda, otvaranje novih radnih mesta u SAD, stvaranje mogućnosti za rad i naravno pomaganje američke spoljne politike.

Sledi „KfW“, nemačka verzija američke Korporacije za privatne investicije u inostranstvu. U slobodnom prevodu – kreditni institut za obnovu. Ovaj „institut“, sa sedištem u Frankfurtu, u vlasništvu je nemačke vlade i ima iste zadatke kao američka Korporacija za privatne investicije u inostranstvu, ali uz nemačko učešće. Ta organizacija u Srbiji posluje od 2001. godine i podržava, kako se navodi, razvoj efikasnih okvira i funkcionisanje društvene i ekonomske infrastrukture.

„KfW“ je osnivač Evropskog fonda za Srbiju. On snabdeva kapitalom odabrane banke, među kojima su, prema podacima dostupnim na sajtu EBRD, „Banka inteza“ i „Unikredit banka“. „KfW“ je sa EBRD prisutan i u poslovima obnove elektroenergetskih postrojenja u Kolubari, Bajinoj bašti i Zvorniku.

Ostali partneri EBRD u Srbiji i tom delu Evrope su manje – više poznati: Evropska investiciona banka, u Beogradu prisutna od 2002. godine, Svetska banka, Međunarodni monetarni fond i drugi. Humana ekipa, vazda zabrinuta za sudbinu Obrenovca, pre nego za bilo šta lukrativno, da ne kažem probitačno, unosno ili korisno! Ali, koga još u Srbiji zanimaju sinonimi? U modi su eufemizmi, koji nas kretenizuju i ubijaju! Setite se toga, kada vam sledeći put kažu da ćete dobiti pomoć od EBRD.

(Glas Rusije)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u