„Tomahavci“ demokratije

„Tomahavci“ demokratije

6 марта 2014

Darko MomicPiše: Darko Momić

Argument kojim se može odbraniti tvrdnja da većinski Albanci sa Kosova i Metohije imaju pravo na samoopredeljenje, a većinski Rusi sa Krima nemaju, jednostavno ne postoji. Pravno uporište za takvu tvrdnju ne može da pronađe niko na svetu, osim ako za uporište ne smatra američke nosače tenkova, ali pošto tenkovi i pravo baš i ne idu ruku pod ruku, to opet potvrđuje da uporišta nema.

Uprkos tome, uporno se ponavlja da je slučaj Kosova presedan, pri čemu se apsolutno ignoriše pitanje i poziv da se precizira po čemu je to presedan?! Po čemu je presedan u odnosu na već pomenuti Krim, zatim Južnu Osetiju i Abhaziju u Gruziji, Pridnjestrovlje u Moldaviji, potom Kataloniju, Palestinu, niz drugih svetskih žarišta ili konfliktnih tačaka i na kraju i samu Republiku Srpsku?! Ni po čemu osim po tome što to ne odgovara interesima nekada simpatičnog „Ujka Sema“, a danas omraženog svetskog policajca ili „Velikog Brata“.

Međutim, sve ovo predstavlja otkrivanje tople vode i nije nikakva novost ili mudrost, jer je, što se ono kaže, i pticama na granama jasno kako stoje stvari, ali obične ljude, pogotovo na našim prostorima, prosto boli ta nepravda. Boli, jer ne mogu da se pomire s tim da im o ljudskim pravima pričaju oni koji demokratiju uvode „tomahavcima“, a pesnike i državnike proglašavaju inspiratorima genocida.

Upravo tako, jer je veliki vladika Petar II Petrović Njegoš pre više od dva veka napisao „kome snaga leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“, a haški tužioci su ga nedavno zbog toga i zbog neprolaznog „Gorskog venca“, proglasili inspiratorom genocida. Bruka i sramota za „kolevku demokratije“ koja po onome što čini u poslednje dve decenije uveliko liči na najmračniju silu prošlog veka koja je na vrhuncu bila sredinom tridesetih godina kada je neugledan čovek sa prepoznatljivim brčićima bio na njenom čelu!

Zašto to ne reći kada se lažne tvrdnje o tome da Sadam Husein proizvodi hemijsko naoružanje, kao izgovor za agresiju na Irak, metodološki ni po čemu ne razlikuje od incidenta kod Gdanjska ili Dancinga kada su pobijenim poljskim vojnicima obučene nemačke uniforme kako bi se dobio izgovor za okupaciju te zemlje?!

Na sreću, ta tadašnja velesila sa neskrivenom željom za svetskom dominacijom poražena je posle šestogodišnjeg ratnog sukoba u kome je učestvovao bezmalo ceo svet i koji je odneo desetine miliona žrtava! Elem, kažu da se istorija ponavlja, ako se iz nje ništa ne nauči, a današnji svetski hegemoni svakodnevno pokazuju da su bežali sa časova istorije, ali i da ne znaju da poslovica „sila boga ne moli“ ima nastavak koji kaže „bog silu ne voli“!

(Pressrs.ba)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u