TOMISLAV NIKOLIĆ: Šešelj mi je poručio: „Od sad ti vodiš stranku. Nemoj da me slušaš. Zatvor menja ljude.“

TOMISLAV NIKOLIĆ: Šešelj mi je poručio: „Od sad ti vodiš stranku. Nemoj da me slušaš. Zatvor menja ljude.“

31 decembra 2013

Tomislav NikolicUkoliko bi čak i Narodna skupština prihvatila međudržavni ugovor između Beograda i Prištine, odbio bih da ga potpišem! To ne bi bila samo politička kriza, već kriza Srbije. Jer, to ne bi bio sukob između političara i njihovih ideja, nego između toga da li želite da živite u državi ili u banana republici.

Ovo je jedna od ključnih poruka koje u novogodišnjem intervjuu šalje predsednik Tomislav Nikolić. Simbolično, razgovor sa šefom države vođen je tik pored starinske šahovske table na kojoj su bile poređane figure, u biblioteci na Andrićevom vencu.

I prvi čovek Srbije svestan je da nas očekuje duga i naporna partija na svim poljima: od Evrope, Kosova, pa do ekonomskog oporavka zemlje. On nam otkriva koji su to potezi u 2014. godini koje treba da povučemo kao država i nacija, da nas protivnici ne bi matirali.

– Dolazeća 2014. svakako će biti godina otpočinjanja pregovora sa EU, koji će biti teški i složeni. Nema nikakve sumnje da ih je Srbija zaslužila. Ovo što sada radimo je ispunjenje naše želje da uđemo u društvo organizovanih naroda i da prihvatimo evropska pravila u uređivanju države. Ali, Evropa više nije bogato društvo u koje hrle siromašni. Ona je zauzeta svojim krizama. No, lakše je onima koji su u EU da se odbrane od te krize nego nama.

Jedna od zamki je zahtev da na kraju puta Beograd i Priština potpišu „pravno obavezujući sporazum“. Kako vi razumete tu formulaciju i da li je ona praktično priznavanje nezavisnosti Kosova?

– Ja to vidim kao međudržavni ugovor i očigledno je da čekaju da ga kasnije istaknu, pošto sada klima još nije povoljna. Uostalom, to su i sami rekli nemački parlamentarci. Ako Brisel ima nekih dodatnih zahteva dobro bi bilo da ih odmah istakne da bismo znali na čemu smo, a ne na kraju ovog našeg teškog i mukotrpnog puta. Siguran sam da u Srbiji ne postoji politika prihvatanja uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Kosovom, a koja bi dobila većinu na izborima.

Kako uopšte možemo da napredujemo ka EU, kada je na poslednjoj rundi Tači odbio čak i ono što je ponudila Eštonova?

– Kod pitanja pravosuđa pokušana je najveća obmana. Ne mogu da prihvatim da neko naziva severnu i južnu Mitrovicu – Mitrovicom i šta je strašno u tome da postoje dva suda? Uostalom, i po prištinskim zakonima sudovi mogu da imaju nadležnost i u opštinama sa kojima se i ne graniče. Tako da i mi možemo sve opštine da stavimo pod nadležnost jednog suda Zajednice srpskih opština. Dalje, po pravnim lekovima, postupci se mogu voditi u Prištini.

Koliko je Zajednica srpskih opština zapravo drugo ime za autonomiju Srba u nezavisnoj državi Kosovo?

– To je definicija autonomije Srba na Kosovu i Metohiji. S obzirom na to da Beograd nikada neće priznati nezavisnost KiM, radi se o nižem stepenu autonomije od onoga koji Kosovo ima u odnosu na Srbiju. O suštinskoj autonomiji za KiM odlučivaće Srbija. Odnosno, Srbija odlučuje šta želi da im prepusti, trudeći se da u onome što prepusti ne bude osnova državnosti. A, opet, svesna toga da više nema mnogo vlasti na KiM. Reč je o samoproklamovanoj „državi“ koja obavlja funkcije na velikom delu teritorije, izuzimajući četiri opštine na Severu.

Može li ZSO da bude zametak neke nove Republike Srpske i zašto su stranci alergični i na samo pominjanje ovog termina?

– Postoje priče da Sever treba da se odvoji od Kosova i Metohije i pripadne Srbiji, a da opštine južno od Ibra čine ZSO i da imaju stepen autonomije koji je sada izvukao Sever. Postoje mnoge opcije. Ubeđen sam da ćemo Vučić, Dačić i ja naći rešenje kojim možda neće svi biti potpuno zadovoljni, ali iza koga možemo potpuno da stanemo. Ali, svi moraju da znaju da će svako rešenje za Kosovo – biti bolno.

To isto kaže i Vučić, ali niko konkretno da objasni šta to znači…

– Hajde, recimo, da predložimo da Kosovo bude u sastavu Srbije, bez ikakvih pregovora. Odmah bismo imali rat. Ili, hajde da kažemo da je nazavisno – to nam niko nikada ne bi oprostio. Vidite da nije lako.

Postoji li saglasnost između vas i Vlade? Nekako se čini da je jaz nepoverenja iskopan upravo kada ste predložili platformu za KiM…

– Nije mi bilo teško da uvažim njihove sugestije kada je reč o platformi. Nema razmimoilaženja, mada moram da počnem da govorim i šta ne valja u ovoj novoj vladi. Recimo, došli su mi nedavno ozbiljni investitori iz „Mišelina“ koji hoće da ulože 215 miliona evra u Pirot. Sve je dovedeno do potpisivanja ugovora, a novi ministar privrede kaže: zaboravite! Tako je i japanska „Takata“ otišla iz Srbije. Imam primedbe i na koncept štednje, koji ne može dugo da traje. To je samo zaustavljanje pada na određeno vreme.

Da li u državnom vrhu jača suštinska podela na prorusku i prozapadnu struju? Vas, recimo, bije glas da ste bliži Rusiji…

– Ja sam rusofil i volim Rusiju od detinjstva. Ali to se ne kosi sa mojom željom da budemo u EU. Te dve ideje mogu da se sastave. Tim pre što nas ni Moskva ni Brisel ne uslovljavaju eleminacijom onog drugog. Znam jedino da ne bih potpisao ulazak Srbije u NATO.

Postoji li realna opasnost da ćemo zarad puta u EU morati da se odreknemo i „Južnog toka“…

– To je pitanje za Rusku Federaciju i EU, a za nas takav ishod sigurno ne bi bio dobar. Imamo privilegiju da „Južni tok“ dođe u Srbiju i da budemo ključno energetsko čvorište. Taj projekat bi doneo veliki novac i onda više niko ne bi mogao da kaže da smo prošli loše u energetskom sporazumu.

Postoji li neki prećutni dogovor da se već na proleće ide na vanredne parlamentarne izbore?

– O tome sa mnom niko ne razgovara, izuzev mojih prijatelja iz SNS. Ko na mestu naprednjaka ne bi iskoristio ovoliku podršku i popularnost? A, kad će ponovo da je ima? Da li da čekaju da dođu do 70 odsto ili da padnu na 35 odsto? To je stvar procene Aleksandra Vučića i predsedništva stranke. Sklon sam da verujem da ćemo imati vanredne parlamentarne izbore, ali onaj ko je za njih još to nije rekao glasno. Čuo sam samo one koji su protiv izbora.

Krajem meseca su i izbori u SNS koje mnogi najavljuju kao Vučićev obračun sa vama bliskim ljudima… Imate li takav utisak?

– Ta „podela“ između mene i Vučića traje otkako smo zajedno. Pretpostavljam da je razlog za te priče to što sam veoma privržen Vučiću. Čak toliko da sam u jednom intervjuu zaboravio da imam još jednog sina. Rekao sam da imam dva sina: jednog političkog i jednog biološkog. Mlađi sin me ubrzo pozvao i prekorio me: ti zaboravi svog Baneta. Dakle, to što neki sada rade je pokušaj razbijanja SNS. Upravo da ne bi bilo zabluda, Vučić i ja smo počeli češće da se viđamo. Ti razgovori nas podsećaju da niko nikada ne može da nas razdvoji.

Ali, primetan je animozitet između Zorane Mihajlović i vama veoma bliskih Olivera Antića i Milana Bačevića…

– Mogao bih da vam nabrajam ljude sa kojima je Zorana u sukobu – od Vlade do stranke. To pripisujem njenoj naravi. Ona hoće da kaže kad joj se neko ne sviđa. To je njen stil. U svemu treba imati meru, a preko mere su komentari o tome ko treba da bude moj savetnik. Ne želim da je napadam jer moj napad na nju sada bi bio napad na stranku. Ne može Zorana da ne napada nikog u stranci, a da u kabinetu predsednika napada ljude iz stranke. Jer, svi moji savetnici su članovi glavnog odbora SNS.

Vi ste, čini se, čovek iz vlasti kojeg najviše napadaju opozicija i mediji. Jeste li doprineli tome svojim potezima ili su drugi procenili da ste „laka meta“?

– To je ta nebranjenost predsednika i njegovih saradnika. Nikada nisam pozvao nekog urednika ili novinara da bih mu pretio ili stopirao tekstove. Zato sam izložen ovakvim napadima. A, stranka više ne brani moje saradnike i zaposlene u kabinetu. Nekako ih niko ne tretira kao svoje. Za mnoge novine nisam predsednik države nego Toma. Da je od milošte, bilo bi mi drago, ali to je pokušaj ponižavanja. Neko očigledno ne može da čeka još tri i po godine, već je započeo kampanju za predsedničke izbore. Bez obira na sve to, meni je savest čista. Jesu li mi našli negde da sam povredio Ustav ili da kršim zakon? Da li uzimam više moći i ovlašćenja nego što mi pripada?

Šta ste rekli Oliveru Antiću pre nego što je napustio SNS?

– Savetovao sam mu da više ne bude u predsedništvu SNS, zato što je bio na stubu srama i niko ga nije branio. Rekao sam mu: Ako si već na takvom glasu da te tamo niko ne brani, razmisli da li ti je i dalje mesto u predsedništvu. Ali, on je istupio i iz stranke. Takav je čovek.

Ostaje li na funkciji vašeg savetnika?

– Da. To se nikada nije dovodilo u pitanje.

Bez obzira na spekulacije da je sa Miškovićem kovao zaveru protiv Vučića?

– U to ne mogu da poverujem. On se čuje sa mnogo ljudi. Ali, onaj koji kaže da je upleten u zaveru, mora to i da objasni. Mora da kaže i kako je došao do tog podatka.

A, kako ste vi došli do podatka da vas ponovo prisluškuju? U normalnim državama to bi bila afera zbog koje pljušte ostavke?

– Borim se da sebi priznam da u Srbiji prisluškuju mnoge ljude, ne samo mene. Ja sam rekao samo da me prisluškuju, a ne da to čini MUP. Iznenađen sam, zato, reakcijom načelnika Uprave kriminalističke policije. Ne treba da mi se pravda preko medija da me on ne prisluškuje, jer to nisam ni rekao. Ako su mu to mediji rekli, nije trebalo da reaguje. Imam i otvorene pretnje i o tome je obaveštena BIA. U julu su mi prisluškivali i kućni telefon. Kad krenem u neki deo zemlje kažu mi da budem oprezan, jer je tu aktivna jedna strana služba koja sve sluša. Očekujem da nadležne službe jasno kažu, da li su moje sumnje osnovane ili ne.

Šta ćete konkretno da preduzmete? Jeste li se žalili Dačiću, direktoru policije, službama?

– Nikoga nisam optuživao, ali mi se ne sviđa maćehinski odnos MUP koji pokriva predsednika i kabinet. Kao da me teraju da Vojska preuzme ovaj objekat.

Tražićete da vas Vojska obezbeđuje?

– Ne razmišljam o tome, ali hoću da nateram policijske generale i načelnike da shvate da nisu bogovi. I MUP treba dobro da se protrese.

GRANICU NA DUNAVU SA HRVATSKOM VEROVATNO ĆE ODREDITI ARBITRAŽA

Kako gledate na sve izraženije ambicije Hrvatske, Rumunije, pa i Bugarske da nam ispostavljaju svoje uslove: od pitanja granica do statusa manjina u Srbiji?

– Neshvatljivo mi je šta se dešava u Rumuniji, jer Srbija nikada nije pogazila to prijateljstvo. Rumunija nema nijedan razlog da zaustavi Srbiju na putu ka EU. Dobili smo od njih otvoreni prekor da ne dozvoljavamo Vlasima da se izjašnjavaju kao Rumuni. Ali, ja se ponosim što im je naša država poručila da se izjasne onako kako žele. Od njih sigurno nećemo praviti Srbe, ali ne može neko da ih natera ni da budu Rumuni. Ako imamo nerešenih pitanja sa Hrvatskom, hajde da ih rešimo, a ne da ih Zagreb samo ističe. Traže da otkrijemo navodne masovne grobnice zarobljenih Hrvata u Vojvodini. A, ja im kažem „dajte nam te lokacije“. Ako postoje bilo koji dokazi spremni smo to da uradimo. Što se tiče granice na Dunavu, verovatno ćemo da se dogovaramo uz arbitražu Evrope.

ŠEŠELJEVA SUDBINA JE I NAŠA TRAGEDIJA

Kako ste doživeli novu Šešeljevu dramu u Hagu? Imate li barem trun emocije, bez obzira na teške reči koje su pale?

– Nikada u UN nisam propustio priliku da ga poimence pomenem, jer nisam promenio odnos prema njegovom robijanju. Pred svedocima me je na aerodromu upozorio: „Od sad ti vodiš stranku. Nemoj da me slušaš. Zatvor menja ljude.“ Krstio sam mu unuke, ali je nažalost ta veza prekinuta. To što se njemu dešava je na neki način i tragedija Srbije. Već godinu i po dana se zalažem da svi koji su osuđeni u Hagu, ovde služe kaznu. Od toga neću odustati. Šešelju želim da se brzo oporavi i da se vrati svojoj porodici. Pa, i politici.

CILJ – DVOPARTIJSKI SISTEM

Kako kao osnivač SNS tumačite to što su se stranci iznenada približili SPO i LDP? Smeta li vam to?

– Mislim da je nepotrebno, ali je dobro za smirivanje strasti u Srbiji. Treba održavati dobre odnose sa opozicijom, ali joj i reći šta ne valja. SPO ne bi bio u parlamentu da uvek nije bio na nečijoj listi. Zato sam protiv toga da se održavaju u životu male stranke. Ne krijem da sam pobornik dvopartijskog sistema. Posmatrao sam vlade sa 18 partnera i nijedna nije bila dugovečna niti uspešna.

PROŠLO MURATOVO VREME

Do kad ostaje na snazi odluka o povlačenju iz trilaterale sa BiH i Turskom?

– Ne mogu da u ime Srbije večito trpim poniženja. Turska ne samo da je među prvima priznala nezavisnost Kosova, već neprekidno lobira u islamskom svetu da priznaju i ostali. Osim toga, očigledno je da imaju aspiracije na Balkanu. Turska je silna, mlada nacija, imaju ogroman ekonomski rast i želi da se širi. Ali, ne može da se širi tako što bi Murat poveo vojsku, već svojim investicijama i kapitalom.

(Večernje novosti)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Miloš says:

    Jesi, jesi, prekršio si USTAV i to više puta, ne jednom. Kad-tad odgovaraćeš i pred bogom i narodom. Izdao si i kuma i krst časni i celokupno pravoslavlje i na kraju i državu, sram te bilo.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *